Dolazi iz Varaždina i hobi mu je DJ-ing i produkcija od fakultetskih dana. Organizator je event platforma „Abundance“ i „Collision“, poznatih svakom varaždinskom partijaneru. Popričali smo s Veljacem i doznali par detalja oko techno scene.

Bok Sven! Bok Klubska scena!

1. Što je točno bila prekretnica u tvom životu za proučavanje i bavljenje techno glazbom?

Sjećam se tog trenutka na kojem se za mene sve poklopilo. Bilo je to u svibnju 1999. na partiju pod nazivom. "Spin" koji se održao na Jarunu. Otprilike godinu dana prije tog sudbonosnog dogadaja povremeno sam posjećivo stilski različite evente ali nakon "Spina" techno je postao epicentar mojeg života i nakon te noći pronašao sam svoj poziv.



2. Od koje godine si aktivan u elektroničkoj sceni i kad si počeo s prvim organizacijama partija?

Aktivan sam od spomenutog iskustva koje mi je dalo uvid, viziju koja je od tog trenutka neprestano u u pozadini moje svijesti kao ideal koji je postao orijentir prema onome što hoću reflektirati technom koji ću prezentirati kao DJ. (od tuda i naziv NiTEVISION NV – Vizija Vitez). Gotovo dvije godine prije nego sam nabavio prvu opremu u meni su se taložile i ključalje ideje koje sam napokon, krajem 2001., kada sam kupio prvi mixer i gramofone, mogao početi pretakati iz sfere ideja u nešto opipljivije. Naravno, one su se s godinama proširivale, rafinirale i to je beskrajan process, ali tu je bio začetak i iz svega onoga što se kasnije materijaliziralo kroz moje setove isijava svojevrstan afterglow tog izvornog impulsa.

Ovime sam si visoko podigao letvicu i trebalo mi je dosta godina da izbrusim tehnički  aspekt DJ-inga do razine koju sam mogao prihvatiti kao zadovoljavajuću u smislu da mi omogućuje izražaj koji donekle počinje graničiti sa sferom kojoj sam težio. Prvih pet, šest godina povremeno sam nastupao, čak i organizirao nekoliko partija ali tek 2007. sam počeo osjećati da stvari počinju sjedati na svoje mjesto kada je i kao svojevrsna potvrda uslijedio nastup u organizaciji kolektiva Exhibition, open-air na dravskoj špici, koji smatram mojim najupečatljivijim nastupom iz tog doba i početkom novog poglavlja. Uslijedilo je više nastupa u Hrvatskoj, 2009. sam se konkretnije počeo baviti i organizacijom partija, da bi 2010. prvi put gostovao u Sloveniji u režiji ljubljanske Tehnorije. Slovenija je općenito bila poznata po tvrđem zvuku, a u Hrvatskoj je u to vrijeme  scena bila umrtvljena, a ono što  je disalo, disalo je u mekšim ritmovima pa sam sljedeće 3-4 godine više svirao po Sloveniji nego kod nas. Tijekom 2012. pokrenuo sam AbunDance preko kojeg sam na sjeverozapad uglavnom dovodio kolege iz Slovenije ali i Hrvatske DJe koji su ostali vjerni tvrđem technu. Otprilike krajem 2014., početkom 2015. stvari su se počele mijenjati na bolje. Doslovno preko noći scena je živnula. Pojavio se novi val partijanera i tu je, u suradnji sa Limexom, DJ-em nove generacije koji je pokazao veliki entuzijazam, nastao Collision na kojem smo dobili koktel starije i novije ekipe čime su nakon dugo vremena stvoreni preduvjeti da u Varaždin dovedemo neka globalno eksponiranija imena.



3. Kako je izgledala techno scena u Varaždinu 2000.-ih?   

Krajem 90-i, na prijelazu u novi milenij počelo je zlatno doba za cijelu Hrvatsku. U većim gradovima ali i manjim sredinama klubovi su bili prepuni. U Zagrebu su gotovo svaki vikend gostovali najveći majstori, a zbog blizine Varaždina često su dan prije ili kasnije, ovisno o nastupu u Zagrebu, bili bookirani i kod nas, uglavnom u klubu Ex, programu Extravaganza. Bio je tu i open-air na dravskoj Špici, pa projekt Globe koji se prvo održavao u dva kluba da bi prerastao u ambiciozan open-air s tri-četiri floora i pedesetak DJa ali je zbog nesretnih okolnosti na kraju ugašen. Otprilike 2006. krenula je silazna putanja i kroz nekoliko godina scena je potpuno zamrla. Na to je utjecao relativni pad interesa ali i činjenica da se kafićima odobrilo duže radno vrijeme. Skoro u svakom je svirao DJ što je na desetak strana raštrkalo ekipu koja se do tada uglavnom okupljala u jednom ili dva kluba, a to je otežalo realizaciju većih projekata jer su postali financijski  prerizični što su preostali entuzijasti sve češće osjećali na vlastitoj koži do točke nakon koje više nije imalo smisla pokušavati.



4. Kako subjektivno gledaš na elektroničku scenu sjevera Hrvatske i što misliš da nedostaje u Varaždinu i okolici za provedbu kvalitetnih partija pošto scena nije baš najaktivnija?

Kad sa odmakom sagledam te događaje čini mi se da se uvijek radi o sličnim obrascima koji se ponavljaju. Rast, stagnacija, pad, pa u krug. Do sada sam svjedočio dvama. Nakon velikog pada 2008. stvari su u nekoj mjeri opstale u Zagrebu ali se sjećam perioda kada su i tamo relativno jača gostovanja privukla tek stotinjak ljudi. U manjim sredinama, konkretno u Varaždinu scena je do 2014. bila gotovo nepostojeća, pogotovo ako se povuče paralela s onim što se događalo do 2007. Stvari su krenule na bolje 2014., a uzlazna putanja je, uz manje potrese, trajala do 2018. Uslijedila je stagnacije uz povremene bljeskove, a onda je korona napravila naprasni rez i zaustavila planetu. Ima izuzetaka ali problem svih, a pogotovo manjih   sredina je neorganizranost lokalnog mikrokozmosa koji dovodi do fatalnih posljedica.

Općenito, scenu prati i podržava određeni postotatak ljudi koji je uz zanemariva  odstupanja manje-više svugdje isti. U milijunskom gradu to je dovoljno da se napuni nekoliko klubova, ali na 50 000 stanovnika to je naravno puno manje pa kad nema discipline i želje za koordinacijom uključenih u scenu, često smo svjedočili situaciji da isti vikend imamo tri, četiri eventa u okruženju koje može probaviti maksimalno jedan svaka dva, možda i tri tjedna. I opet se ponovila verzija razvodnjavanja koja je označila i početak kraja zlatnog doba. Time sam i odgovorio na pitanje što nedostaje manjim scenama da se održe. Potrebna je promjena perspektive, svijesti koja bi donijela sagledavanje šire slike scene izvan uskih kratkoročni interesa. Da li je to moguće ili preoptimistično? Ne znam. Povijest se ponovila ali to ne znači da će se ponavljati unedogled.Vjerujem da je sve onako kako treba biti.



5. Jedan od poznatijih i nezaboravnih open-air partija  u Varaždinu je bio s Duartom u produkciji Collisiona. Koliko zahtjevno je bilo pozvati dragocjenog DJ-a u manju sredinu?

Kako je scena te 2017. bila u usponu, neprestano smo tražili način da opet i opet zakoračimo preko ruba i proširimo granice, rastegnemo ih izvan područja koje je do tad za nas bilo moguće. To je bio jedan od projekata koji je uključio i povezao jako puno aktera scene koji su tri mjeseca radili na zajedničkom cilju i na svu sreću prošli smo ga neokrznuti. Svakako jedan od bitnijih eventata novog doba naše scene i dobar primjer kako se kroz zajedništvo mogu napraviti velike stvari.



6. Nedugo si puštao na ECO festivalu na boat partiju, kakvi su ti dojmovi?

Dojmovi su odlični, a posebnu dramatiku cijeloj priči pridodalo je vrijeme, odnosno pljuskovi koji su prošarali prvi dio dana zbog čega je isplovljavanje bilo upitno do zadnjeg trenutka kada se prilično razvedrilo i pokazalo sunce. Tri sata smo plovili oko Paga, a za puni brod ekipe svirali smo Brazilka Candy Cox, Nijemac Manuel Orf aka Viper XXL i ja. Manuela sam slušao 2019. i bila mi je želja svirati s njim što mi je ECO fest ovom prilikom ostvario. Stvarno nezaboravno iskustvo. ECO fest mi je zapeo za uho još 2011. kada sam dublje zaronio u slovensku scenu i odmah su dobili moju naklonost. Kada sam 2016. zasvirao pod njihovom zastavom to je za mene bila velika stvar i neizmjerno sam zahvalan što sam od tada svake godine prisutan na njihovim eventima. Ove godine su zbog ekstremnih korona mjera u Sloveniji bili prisiljeni preseliti festival u Hrvatsku. Upustili su se u ogroman rizik, nastavili priču na nepoznatom terenu u suradnji s novim klubovima, a sve to u neizvjesnoj klimi korona mjera koje su se gotovo svakodnevno mijenjale komplicirajući ionako složenu situaciju i jako mi je drago što je sve ispalo odlično – eventima u Kalypsu, Noi, spomenutom boat partiju i završnim after partijem potvrdili su svoj renome.



7. Koji je najbolji party za vrijeme karantene u kojem si sudjelovao?

Korona je većinu nas ograničila na lokalno djelovanje tako da mi je jedna od upečatljivijih svirki bila na Ravenjašu 2021., u šumi kraj Nove Kapele gdje sam se susreo s mnogin kolegama i ekipom iz Slavonije koju sam prije puno češće viđao. Slično je bilo i s ECO festom koji je isto ujedinio "familiju" nakon dužeg vremena. Ali donijela je korona i nešto dobrog. S jedne strane nas je razdvojila na širem području, ali nas je povezala lokalno i filtrirala istinske zaljubljenike u scenu s kojima sam sudjelovao na više odličnih partija ispod radara koji su opet oživjeli i podsjetili na onu romantičnu dimenziju undergrounda koja je komercijalizacijom techna u jednom trenutku sve više postojala samo kao sjećanje u glavama onih koji su to doživjeli davnih dana.


8. Planiraš li i dalje ostati aktivan u sceni, gurati svoj hobi i stvarati nove techno avanture?  
Da, to je plan. :)


9. Vidiš li u mladim techno naraštajima nastavak scene ili je to već druga dimenzija postojanja?

Vidim da ima volje među mladima, ali teško je predvidjeti kuda to vodi. Mnoge taj svijet privremeno ponese, ali oni koji u njemu ne nađu motivaciju koja će ih gurati kad nije sve samo "livada i cvijeće" brzo posustanu. Bitna je konstanta, a koliko je netko konstantan tek će vrijeme pokazati. Za scenu je bitno da u svakom trenutku postoji stabilna jezgra koja će gurati priču bez obzira na sve. Kako govori ona narodna – "Tko hoće nađe izgovor, ko neće nađe načina." Ne, čekaj, krivo…

Nitevision NV na Facebooku