Uspio je doći do broja 1 na ljestvicama Beatport Techno s remixom "Front Pocket" od Nicole Moudaber i broj 3 s originalnim miksom. Mladena Tomića podržali su Dubfire, Richie Hawtin, John Acquaviva, Monika Kruse, Umek, Popof, Adam Beyer, Stefano Noferini i drugi.
Opisuju ga kao osobu otvorenog uma i srca i vizije
Vrti techno i tech house s hipnotičkim tribal ritmovima. Ova se kvaliteta odnosi i na njegov novi EP "Ghost Town" za Trapez u kojem pokazuje svoje umijeće da stvori snažan groove koji oslobađa toliko energije da ne možete odoljeti da se nogama ne pomaknete na taj ritam … od početka do samog kraja.
TRACK LIST: 1. Order Of Chaos 2. Ghost Town 3. Beton 4. Turn Left
Gledajući izvedbu A Skitza, njegova je strast zarazna i čini uzbudljivu i nezaboravnu predstavu. On je prije svega zaljubljenik u glazbu i iskreno obožavanje i uvažavanje nailazi na njegove kreativne setove.
Lingo Photographer
Strastveno miksa i stvara glazbu od 2000. godine, stječući znanje od oca skladatelja i brata, DJ Psychowsky. Tako se zaljubio u svijet glazbe. Prisjeća se svojih početaka sviranja i premotavanja audiokaseta, stvarajući zvuk koji je kasnije radikalno poboljšao svirajući ploče i glazbene instrumente.
Davne 2003. godine A Skitzo je bio domaćin emisije Truespin na lokalnoj radijskoj postaji eFM i od tada je nastavio s projektima poput Stylin 'Club Nights, Kontra Sessions, Sound Flaster. Nema sumnje da je ostavio ogroman utjecaj na lokalnu i regionalnu scenu. Svirao je na najpoznatijim festivalima, klubovima i događanjima, producirao brojne remikseve i ostvario brojne suradnje.
Uživa u prenošenju svojih vještina, znanja i iskustava u glazbi i glazbenoj produkciji na nadolazeću generaciju DJ-a. Među mnogim radionicama, u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji, A Skitzo je bio domaćin Master Classa zajedno s Joshom Winkom na Exit festivalu.
Svirao je na: Exit, Sonar, HideOut i mnogim drugim festivalima … Svirao je u Velikoj Britaniji, Brazilu, Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i mnogim drugim zemljama.
Osim labirinta, koji predstavlja obrazac plesnog podija, u samoj izvedbi sveprisutan je maze koji tumačimo kao zagubilište koje diktira ritam i ponašanje samih plesača.
Labirint nudi jasno kretanje, početak i kraj te je materijaliziran kroz samu scenografiju, a maze zahtijeva reakciju plesačkog tijela, donošenje odluka u interakciji s drugim izvođačima, istraživanje i snalaženje u samim koreografsko-glazbenim materijalima.
FOTO: Vizuali Monika Milas
Predstava površinski propitkuje jednostavnu postavku početka i kraja i repetitivnost tog procesa, a u svom narativu postavlja mladog čovjeka koji, u kapitalističkom društvu u kojem se njeguje pojedinac, traga za kolektivom i supostojanjem s drugim.
FOTO: Vizuali Monika Milas
U koreografsko dramaturškom smislu je to jasno postavljeno kroz strukturu predstave, svaki plesač ulazi kao individua u labirint unutar kojeg nastaje kolektiv kroz uspostavljanje i produbljivanje odnosa. Centralni dio predstave prikazuje zajednički događaj clubbinga koji je sastavljen od dokumentarnog materijala autorskog tima. Uzimanjem stvarnog prostora u koji je autorski tim izlazio posezati za materijalom, promatrao funkcioniranje jedne zajednice, a zatim uzimao segmente clubbing subkulture i izmjestio ih u instituciju, pokušavamo što bliže prikazati proživljeno iskustvo.
FOTO: Skulpture noga od Roberta Fenricha
Pozivanjem na sudjelovanje i rad na predstavi osoba koje nisu isključivo/ili uopće trenirani plesači potenciramo ideju da se plesom iskustveno može baviti svaka osoba koja to želi i osjeća. Clubbing nudi mogućnost spiritualnog čišćenja, povezivanja tijelom s drugim, kroz čistu tjelesnu komunikaciju koja je nametnuta prostorom, glasnom glazbom i automatskim kretanjem unutar zajednice koja ima svoje zadatosti, pravila i nasljeđe.
Što se događa kad sve te zadatosti, pravila i nasljeđe institucionaliziramo i postavimo unutar određenog vremena i prostora? Koliko je moguće prenijeti to iskustvo clubbinga izvan kluba? Kako plesač/recipijent osjeća ono što radi/promatra, poseže li njegovo tijelo za automatskim kretanjem/uključivanjem?
FOTO: Skulpture noga od Roberta Fenricha
Maze – ing
Izvedba plesne predstave
Producentica: Lada Brnetić
Plesači: Lucija Miletić Mario Nebosenko Mateja Miković Patrik Kovačić Petra Krušelj Robert Fenrich
FOTO: laser DIY od Dominika Gadže; vizuali Monika Milas
Koreografkinja: Mateja Miković, 1. god. preddiplomskog studija Plesa Dramaturg: Espi Tomičić, 2. god. diplomskog studija Dramaturgije Scenograf: Vanja Magić Kostimograf: Filip Renić Oblikovateljica svjetla: Dina Marijanović Glazba: DF Tram i Lucijan Luka Hančić Oblikovatelj zvuka: Filip Kelemen Autorica vizualnog identiteta: Petra Salarić Fotograf i autor trailera: Timy Šarec Fotograf: Luka Dubroja Autor filma: Luka Galešić, 3. godina preddiplomskog studija FTV režije
Zahvale: Štefica Bartolin, Luka Mijalković, Monika Almaši, Martina Granić, Ivan Pavlić, Bruna Trze
FOTO: laser DIY od Dominika Gadže, glazbu vrti Monika Klier
Na partyu su nastupali Lucylyu, Monika Klier i Viduka (rezident mediummovementa) MediumMovement umjetnički je kolektiv oformljen krajem 2018. godine. Kolektiv se bavi eksperimentiranjem unutar raznih medija umjetničkog stvaranja, čime istražuju granice ambijenta, zvuka i slike. U svojem radu često koriste reciklirane materijale, kojima daju novi kontekst i svrhu.
Ideja za formiranje kolektiva i novih hibridnih formi kulturnog i društvenog/zabavnog sadržaja stvorila se iz ljubavi prema elektroničkoj glazbi i potrebi za kreiranjem dijaloga između medija i prostora. Izvedbe nastaju kao produkt istraživanja članova kolektiva u kojoj svatko doprinosi cjelini.
Zajednički gradimo, stvaramo odnose između vizualnog i auditivnog iskustva, te na taj način atmosferom imamo interakciju s publikom u prostoru. S obzirom da je sve proizašlo iz samostalnih radova članova, unutar kolektiva pronalazimo zajednički jezik u kojem imamo slobodu izražavanja. Kroz taj dijalog napredujemo i učimo.
Nile Rodgers, Marshall Jefferson, Honey Dijon i ostali govore više o tome kako je smrt disco glazbe rodila najpoznatiji zvuk za ples. Kako su socijalni nemiri i underground gay klubovi u Chicagu doveli do globalnog plesnog pokreta.
Kako su mladi crni poduzetnici stvorili glazbeno carstvo koje je na kraju zauzelo prvo mjesto na britanskim ljestvicama. Film možete pogledati na Youtube ovdje.
Njegov uzrok smrti nije poznat, ali izvješteno je da je posljednjih mjeseci bolovao od bolesti bubrega. DJ David Rodigan bio je među onima koji su odali počast rekavši: „Reggae svijet izgubio je još jednu ikonu; Bunny "Striker" Lee nedvojbeno je bio jedan od najkarizmatičnijih i inspirativnih producenata u jamajčanskoj glazbi s fenomenalnim katalogom hitova. Glazbu je vozio naprijed kroz desetljeća i jako će nam nedostajati. "
"Do the Reggay" nedavno preminulog Tootsa Hibberta možda je zacementiralo ime žanra, ali "Bangarang", Leeovu pjesmu snimljenu sa Stranger Coleom, mnogi smatraju prvom reggae pjesmom. Lee je 1969. godine s reggae pjesmom Maxa Romea "Wet Dream" proveo 25 tjedana na UK Top 10 ljestvici.
Surađujući s producentom i inženjerom zvuka Kingom Tubbyjem početkom 1970-ih, pomogao je ovom pioniru duba da profilira svoj prepoznatljivi stil. Izuzetno plodan Lee bio je i jedan od prvih producenata koji je surađivao s bendom The Wailers Boba Marleyja, kao i s drugim, kasnijim jamajčanskim zvijezdama, uključujući Sly & Robbiea, Beenie Mana i Buju Bantona, prenosi portal Reggae.hr
Sve ostalo je, kako je običaj reći, povijest. Dino Dvornik, vječni dječak zaigranog, veselog i potpuno iskrenog duha priređivao je kroz svoj život brojne glazbene i scenske spektakle.
Redovito je bio ispred vremena i mnogi ga nisu uvijek razumjeli. Nekad je za razumijevanje (ili poticanje nerazumijevanja) bio potreban i izlazak na pozornicu iz – lijesa. Ništa kontra Splita dovela je do – ništa kontra Dina zauvijek kod cijele nacije, a i šire.
Kad odu veliki, uvijek je teško. A kad je otišao Dino, bilo je posebno teško. Bio je premlad za odlazak i svi su imali osjećaj da još nije ispričao sve što je trebao. Međutim, ono što je ostavio iza sebe govori još uvijek. Ove godine napustio nas je i njegov prijatelj i suradnik, također veliki Rajko Dujmić. Upravo Rajkove snimke kako govori o Dinu moći ćemo vidjeti u dokumentarnom filmu koji se prikazuje ovu nedjelju, 11. listopada na Prvom programu HTV-a u 20:10h.
Treći po redu dokumentarac iz serijala „A Porina dobiva…“ posvećen je dobitniku Porina za životno djelo, kralju funka, čovjeku neviđeno talentiranom za ritam – Dinu Dvorniku. O njemu smo znali, čini se, gotovo sve jer je malo toga o sebi krio, a to je svakako vrlina velikih. Ipak, postoje detalji, situacije, dogodovštine koje znaju samo oni koje je svakodnevno sretao. Supruga Danijela, kći Ella, brat Dean, kolege i prijatelji Gibonni i Neno Belan.. svi oni podijelili su s nama svoje priče o Dinu i stvaranju njegove glazbe.
Vrućeg ljetnog dana u Splitu sreli su se pored trafike i prije nego se ohladila turska kava koju im je skuhala Dinova mama, Gibonni je napisao tekst za hit Zašto praviš slona od mene. Samo jedan od zanimljivih detalja s kraja osamdesetih kad su oni koju su tada bili „klinci“ danas uzor nekoj novoj djeci. Još jedan od detalja koji otkriva dokumentarac u produkciji Unison Pro, redatelja Tonija Volarića je i taj kako su zapravo dečki iz T.B.F.-a sreli Lukya i Dina i tako „upali“ na svoj prvi nastup kao predgrupa.
Snimka Danijele Dvornik kako preuzima nagradu za životno djelo umjesto Dina jedna je od najemotivnijih snimki s Porina jer je, kako kaže, zamišljala da sjedi u publici dok Dino preuzima nagradu na pozornici. Tuga u očima kolega glazbenika u dvorani jasno govori o respektu ali i emociji koju su imali prema njemu kao čovjeku i prema njegovoj glazbi. A o tome kako je Dino shvaćao glazbu možda najbolje u filmu govori poznati splitski skladatelj i producent Nenad Vilović koji kaže da bi ga pustio da sam programira dok bi on radio u drugoj prostoriji te otkriva što se događalo u studiju kad je Dino napravio glazbu za svoj hit Zašto praviš slona od mene. Ovu nedjelju je zaista jedina opcija rezervirati termin od 20:10-21:00h, upaliti HTV1 i utonuti u svijet najboljeg ritma, ritma Dina Dvornika.
Serijal „A Porina dobiva…“ krenuo je s prikazivanjem prije dva tjedna. Nakon filma o Vici Vukovu, zatim Miljenku Prohaski, red je došao na Dina. Dokumentarnih filmova u serijalu je ukupno 12, a dobitnici Porina za životno djelo o kojima je do sada snimljen film i koje ćemo imati priliku gledati idućih tjedana su: Arsen Dedić, Boško Petrović, Dunja Vejzović, Đorđe Novković, Ivo Robić, Kvartet 4M, Oliver Dragojević, Ruža Pospiš Baldani i Zdenko Runjić. Autorski tim dokumentarnog filma o Dinu Dvorniku čine scenarist i redatelj Toni Volarić, snimatelji Vjeran Hrpka i Domagoj Lozina i tonski snimatelj Silvio Mojaš. Producent je Davor Drezga (Unison Pro d.o.o.), urednica Lejdi Oreb (HTV).
Upravljajte svojom privatnošću
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
