Skip to main content

Underground DJ-i izabrali favorite manje poznatih klubova

 

Nemaju svi tu privilegiju partijati po noćnim klubovima diljem klug zemaljske. No ipak, danas se to i ne čini toliko teško. Planiranje koji mjesec unaprijed, rezervacija jefitnih letova i spremni ste za nove avanture od popularnih Berlina, Londona i Amsterdama, do drugih kontinenata. Nekada dođe do zasićenja i bez obzira na sve priče koje čujete o popularnim klubovima traže se ona mjesta gdje nitko od poznanika nije kročio. Ovi klubovi jednako su uspješni u dovođenju kvalitenih imena sa underground scene i baš ovdje možda iskusite dosad najbolje trenutke partijanja. A iste otkrivaju oni koji su ih stvarali, DJ-i. Pa krenimo:

CHARLOTTE DE WITTE
Kompass, Gent



NASTIA
Closer, Kiev



CLAUDE VONSTROKE
Club Vaag, Antwerp



HELENA HAUFF
Cosmic Ballroom, Newcastle



PEGGY GOU
Trunk, Seoul



DJ HAUS
Contact, Tokyo



Larm, Budimpešta



VIOLET
Szpitalna 1, Krakow



NABIAH IQBAL
Five Miles, London



Klubovi otvoreni prošle godine koje morate posjetiti u 2018.

Video: Najveći misterij plesne glazbe Moodymann, priča o Detroitu i inspiracijama

"Moj identitet nije važan…Fu** the DJ. Talent je na pločama i to je istina."

Nakon debitantnog albuma 1997. za etiketu Planet E, Kenny Dixon Jr. aka Moodymann tek je 10 godina poslije dao svoj prvi intervju. Upravo svom rodnom gradu, Detroitu, zahvalan je što je osoba kakvu danas poznajemo. Ekipa Resident Advisora njemu je posvetila pažnju u svom novom videu naziva Moodymann: A Detroit Enigma.



Kao svoju najveću inspiraciju, Moodymann je iste sekunde izdvojio ime The Electrifying Mojo. DJ koji je najviše poznat po radu na radio postajama gdje je gradu Detroitu predstavio umjetnike poput Kraftwerk, The B-52 i Prince.

U ovih šest i pol minuta videa dobit ćemo barem malu naznaku zašto je i dan danas u svijetu interneta gdje ništa ne ostane toliko dobro sakriveno najveća misterija elektroničke glazbe.
{youtube}nVlCGZn6Qog{/youtube}

Izvor – [ResidentAdvisor]
 

U Berlinu će se održati festival 5001 smješten u bivšem nuklearnom bunkeru

Bunker 5001 izgrađen je između 1978. i 1983. kao glavno sjedište NVR-a (Nacionalnog vijeća obrane) i DDR-a. Isti je poslužio kako izniman slučaj u vezi preuzimanja političkog, gospodarskog i vojnog vodstva države. Do pada Berlinskog zida niti jedna zapadna obavještajna služba, NATO ili američka vojska nisu uspjeli razotkriti bunker te njegovu istinsku funkciju.

U ljetnim danima od 17. do 19. kolovoza, na mjesto bunkera održat će se techno i ambijent 5001 festival. Radi se o festivalu koji ovom prigodom bira pomno odabrana DJ imena, a radi se trenutno o njih 12. Za nuklearno sjedište rezervirana su imena Shlømo, Freddy K, François X, Antigone, Rachel Lyn, Stephanie Sykes, Acierate, Jasmine Azarian, Goner, Tom Talenberg, Tham, Jenus.



Službeno je bunker zatvoren 1993., dok ga je neprofitna organizacija Projekt 5001 preuzela na sebe i pretvorila u "kulturnu i muzejsku potrebu". Festival će ponuditi kampiranje , a tijekom vikenda održavat će se vanji i unutarnji događaji.

Želite li saznati malo više o lokacija provjerite slike ispod, a OVDJE napravite 3D tour kroz bunker.












 

Fabric i Boogaloo tech-house hibridizacije uz Terry Francisa


Nekoliko razina bliže središtu zemlje tako večer petka, 26. siječnja od 11 uvečer,  mjesec u zenit ispraća uz fabricovu vlastitu inkarniranu instituciju sa samoga vrha globalnog elektroničkog metronoma, Terry Francisa. Ime poznato svakom elektroničaru koji drži do sebe, svakoj elektroničarki koja je bacala tenisice izlizanih džonova s melankolikom prisjećanja svih partija na kojima su s njome bile. Terry je jedan od onih koji živi u centralnom krugu tvojih mokrih strujnih glasnih snova i lice koje se sasvim slučajno ili manje slučajno od sasvim pojavilo davno davno prije, 1999., na prvoj večeri strukturirane buke otvaranja nadrealnog plesnjaka koji jest londonski fabric.



Desetljećima kasnije ljubav na prvo uho još uvijek ovaj isti čekić nakovanj i stremen izaziva izvan margina uvriježenog, a kralj bez krune, ambasador tech-housea ne da se kategorizirati ikojim fiksnim pojmom žanra. Ponekad nazvan dub houseom s natruhama techna, pokušaj distinkcije konkretne Terryjeve žanrovske pripadnosti je besmislen jer on zapravo čini ono što bi dobar DJ trebao – zamućuje granice oslanjajući se na emocije s podija i penje se prema staklenom tropu underground uslojavanja kao opsesivac besprijekorne tehnike preciznog miksanja gdje je sve na svom mjestu i postoji mjesto za sve.



21 ljeto i zima su odljetili i odzimili svoje hladnoće i topline od kada je Terry, kao mlado lice na pupajućoj globalnoj sceni koja je tek ulazila u www eru proglašen najboljim novim DJ-em u časopisu Muzik. Snježna kugla je grabila momentum i smjestila ga kao rezidenta u legendarni Stems klub, a '94. je gospodin Francis sreo kolegu mu Colesa i u komplementarnoj potrebi da pokrenu tijela pod pultom nastala je i prikladno nemirno nazvana večer nezanemarivih glazbom pokretanih pročišćavajućih podij tresuckanja – Wiggle. Londonski acid house dobio je svoga konja za trku i postao osovina oko koje se gradio čitav jedan novi žanr u kraljičinoj zemlji sredinom 90-ih, a prvi LP čekalo se četvrt stoljeća da bi prethodne godine za Hallucienda label nastalo dijete ljubavi i godina rada "Together" LP kao komplementarno izadanje starih traka s EP-a s početka stoljeća i nikada do sada objavljenog materijala.



Pa kada acid sretne trippy electro kada funk poljubi  techno i groovy house u čelo i radi to često, bolja polovica, gospođa Francis tragi-komično svjesna da čovjeka svog života dijeli s ljubavnicom (doduše elektroničkom, ali jednako fatalnom) u danima čekanja povratka sa svjetskih pultova osnovala je klub podrške za žene DJ-eva koje muževe stalno posuđuju globalnom uhu.

Gospođa Francis će još jednom biti sama nadolazećeg predvikenda, ali Terry neće biti sam uz podršku domaćih Mary i Matyje za Boogaloo pultom. Pa kada sve bude zaključano, kada uredi zazjape prazni, kada su tablice zatvorene i radnom tjednu mašeš u retrovizoru, usmjeri si kosti dolje u podzemlje na jednu dozornu katarzu na podiju. Nema veze što se dogodi do tada, ponekad je dovoljno samo da zatvoriš oči na tren i pustiš ritmu da te uzme da sve sjedne na mjesto.

Idi pa vidi… pa slušaj, pa pleši!

Event Info – [26.01. Future Scope pres. Terry Francis]

Nagrađujemo s 2×1 ulaznicom!
– u FB komentaru ispod članka napiši kako se zove label na kojem Terry radi zajedno sa još dvoje kolega Colesom i Richardsom. Dvoje s točnim odgovorima objavljujemo u petak do 15h

Petar Dundov tamo dolje ispod!

Mjesto gdje je sve izvrnuto, uvrnuto i zasipano uskipjelom toplinom pločnika, gdje bush znači nešto sasvim drugo i gdje ti ne gledaš klokana u oko već on tebe, prihvaća ovoga siječnja u globalno-toplotni plesni val još jednog podizača žive iz zvučnika, na domaćim ulicama uzgojenog Petra. Svakako nepterificirana pred navalom ritma Australija pleše pred stijenom domaće elektronike, diplomatom beata rođenog ranih 70-ih na ulicama tvoga glavnoga grada koji glazbeno zove svojim od 1993. Od trena kada je s bratom Šimunom kroz ludički projekt Brother's Yard u dvorištu svega onog bratskog dekonstruirao techno kao jezičnu sintaksu, nanovo ga izvrćući kao dijalog s plesačem, Petar gradi uporište sebe u nekonvencionalnom pogledu na elektroniku.



Prvo izdanje pokupio je "Formaldehyde Records", a kroz četvrt stoljeća na sceni uslijedila su i ona za "Absense" i "PV" (Pascal F.E.O.S.)", "Federation Of Drums", "Delirium Red", Millsov label "Tomorrow" za koji nastaje i mini LP "Sculptures", belgijski "Music Man" u desetogodišnjoj ljubavnoj priči, "Danza Electronica", "Bedrock Records" i prošlogodišnji "Falling In" EP za nizozemsko uho Loveland Recordingsa, a diskografija nabujala s preko pedeset izdanja i pet punopravnih albuma ugodno puca po šavu obilnosti. Paralelno su ga ponosno primale i festivalske bine evenata poput “I Love Techno”, “EXIT”, “Awakenings and Wire”, te je predsjedao i pultevima klubova kao što su “Berghain”, “Matter” (RIP), “Womb”, “Air”, “Fuse", "Space”, “Tresor"

U skorijoj povijesti entuzijazmi su i dalje gorivog napretka, paleći raketnim potiskom u audiosferu restrukturiranja percepcija novom spoznajom za kraj 2017. remix trake Christiana Hornbostela "Retroperceptions", dok je ujedno i pobjednički nosioc s vrha dvije Ambasadorove kategorije – onih za naj Live Act i najbolji Vinyl godine.



No s kišnih, u vezi godišnjih doba neodlučnih, ulica svoga grada, aerodromi zovu kao portal u vječno australsko ljeto u tri lančana izdanja 25.,26. i 27. siječnja. Prvoga dana tako od desetke uvečer do prvih znakova zore u 6 ujutro pleše Melbourne pod zastavama karnevalskog ludila Circolocoa gdje se Petar pojavljuje uz Dubfirea, Nicole Moudaber, Appoloniu, Art Department, Henryja Saiza i Clive Henryja. Petak, 26. siječnja, od 9 uvečer do 5 ujutro u Metro Cityju, Petar se pridružuje estetikama Dubfirea, Nicole Moudaber, Art Departmenta, Clive Henryja i lokalnim Perth probijačima uvriježenog beata, da bi 27. subotnja večer u Sydneyu označila finale sudjelovanjem na eklektično električnom rajskom vrtu Electric Gardens Festivala u Centennial Parku u trećem izdanju ravea na travi kroz četiri golema floora –  Main stage, Circoloco arena, The Rio Hangout i Southern Sounds Arena. Petra u ovom finalu loviš na putu za Rio u prepoznatljivom live izdanju u kojem gubiš prostorno vremenske koordinate. Pa oko svrneš niže, istražiš detalje i maštaš o sebi samome ovdje kao onome u društvu "tamo dolje" dok tražiš svoje najdraže Petrovo izdanje kao soundtrack sanjarenja o strujom i beatom natopljenom aboriđinskom rodnom tlu. Enjoy!



25JAN – https://www.facebook.com/events/116225459083830/

26JAN – https://www.facebook.com/events/906373306182486/

27JAN – https://www.facebook.com/events/1838499063133383/

 

Coyu – Tech house je ekonomski profitabilan, ali mene to ne zanima

Tech house sve je više na lošem glasu, to potvrđuju Beatport gdje je taj žanr najdominantiji, a svakako i nove rezidencije u Las Vegasu. Ljubitelj mačaka i vlasnik poznate etikete Suara, Coyu nedavno je doskočio do vlastitog Facebook page-a te iznio istinu na vidjelu. I dok mu svi sugeriraju kako je tech house glazba pobjeda u svakom slučaju, jer ti donosi brdo love, Coyu ne želi biti dio mase, već ide svojim stopama pa kako kaže "riskirat ću i promjeniti smjer u neka neotkrivena područja u koja zaista vjerujem da su put ka sreći."

Suara je tokom godina postojanja također bila žrtva popularizacije žanra jer je sama bilježila mnogobrojna izdanja iz tog svijeta. Čini se kako je duboko u sebi osjećao tjeskobu i kako bi se uspio razvijati kao glazbenik i ponuditi svijetu jedan drugačiji zvuk, odrekao se tech house-a u potpunosti.



Okidač je svakako imao i deseti rođendan koji Suara slavi u 2018. pa se tako otvorila odlična prilika da krenu u svome smjeru. Red, rad i disciplina već su stupili na snagu, a zvuk kojemu će Suara sada u potpunosti pristupiti je techno. Na prvu možda i nije veliki pomak, ali kako zvuče noviteti iz španjolske kuće provjerite i sami. Smjer kojemu sada teži pokazo je kroz kompilaciju Dia Cero (Day Zero), 13 traka sa manje poznatim imenia za koje Coyu smatra da rade odličan posao.