Na dlanu su ti sve informacije svijeta, obrazovanje, instantno umrežavanje s čitavim planetom, a ipak nikada nisi govorio više a komunicirao manje, nikada se nisi osjećao tako usamljeno iako nikada nisi sasvim sam, nikada toliko posjedovanja nije uzrokovao tako malo stvarnog zadovoljstva.



Kapitalizam možda jest era koja je u kratkom vremenu eksponencijalno ubrzala napredak i na nekim poljima podigla jarme mukotrpnog rada delegiranjem na strojeve, možda je preusmjerila trud i energiju u istraživanje i na temelju trke za profitom upalila motore hiperprodukcije svega i svačega. I suočen s toliko upadaš u njenu paradoksalnu zamku paralize izbora. Ako je moguće sve ni jedan odabir nikada nije u potpunosti ispravan jer uvijek postoji sumnja da bi drugi bio bolji, ako po ničemu drugome sam zato što je drugačiji, Komuniciraš li i konzumiraš stalno sve više i više, emocija ne može slijediti ubrzanje, povezanost postaje farsa slike sebe same, životi nešto što se lažno konstruira na društvenoj mreži za tuđi pogled, ljubavi serijska nizanja privremenih monogamija prolaznog i dolazi do točke prezasićenja. Jedna od najraširenijih bolesti najprosperitetnijeg doba osobne i kolektivne povijesti nije ni karcinom, ni AIDS, ni pretilost – radi se o depresiji i njene statistike posramile bi sve dosadašnje pandemije.

Medicinska struka je stoga, izmučena borbom koja daje slabe ili nikakve rezultate, odlučila pogledati stvar iz drugoga kuta i Dr. Rupert McShane, psihijatar Oxfordshire Electro Convulsive Therapy and ketamine službe, zalaže se za implementaciju metode s obećavajućim rezultatima – korištenje ketamina za tretiranje depresije. Kao suautor članka u The Lancetu napominje kako "uporaba ketamina za jaku, na liječenje otpornu depresiju, ne krši etičke principe" i kako se pokazao uspješnim "gdje ništa drugo nije pomoglo".



Ketamin, često korišten kao anestetik i popularan kao party droga, trenutno je u Velikoj Britaniji klasificiran kao supstanca B kategorije, u testiranju koje se održava od 2011. na 101 sudioniku, dotada bezuspješno tretiranima svim dostupnim metodama, pokazao se učinkovitim u 42 slučaja. Apsolutno ozbiljan u vezi toga da ketamin nije droga koju možete uzimati na svoju ruku napominje: "Mislimo da bi se tretiranje trebalo odvijati u specijalističkim centrima i formalno se pratiti u nacionalnim i internacionalnim registrima. To bi pomoglo da uočimo bilo kakve probleme sa sigurnošću ili zlouporabom povezanom s dugoročnim korištenjem, kao i suziti koja doza, učestalost, način i trajanje tretmana najbolje djeluju."

Sudionici su podijelili svoja iskustva koja variraju od onih koji tvrde da im je tretman ketaminom doslovce spasio život do onih koji su čak napomenuli da se osjećaju manje ovisni o liječenju ketaminom no o drugim metodama tvrdeći kako su veće nuspojave skidanja sa standardnih antidepresiva.

Slična studija prošle godine donijela je vlastite zaključke i na američkom tlu gdje je utvrđeno kako je ketamin legitimna opcija za kliničku uporabu i da je 70% pacijenata prijavilo "brzo slabljenje simptoma depresije i suicidalnih inklinacija".

I još jednom stojimo na oštrici univerzalne istine gdje je sve uistinu neutralno, a dobre i loše strane su sasvim ovisne o načinu korištenja. Popijete li dovoljno vode ona vas može ubiti jednako lako kao i vatra koja će vas u kontroliranoj formi ugrijati, jednako kao što ketamin u nadziranoj dozi može spasiti život, a u nekontroliranoj ga oduzeti. Život je naposljetku uvijek stvar balansa.