Baš onaj isti koji je izranjanje iz WC školjke, apstinencijskim krizama pogonjene halucinacije novorođenčadi zrele za egzorcizam na stropu i masivnu autodestruktivnost izgubljene, heroinom obilježene, generacije derutnog Edinburgha vidio kao legitimni literarni materijal koji grabi u srž jedne točke u vremena. Priča teče kroz mozaik scena preživljavanja, rizika, uranjanja u igre s opijatima, prijateljstava, dogovora, šmrkanja, propadanja, dizanja, prevare i sexa, dok u pozadini bijesne porođajne boli elektronike. Knjiga koja je na kolektivnu krivulju emocije sjela na način kao da je oduvijek za nju postojalo ucrtano mjesto bila je temelj filma koji je prvi puta zvuk elektroničke glazbe tretirao jednako vrijednim kao dotadašnji prevladavajući rock.



Welsh se vraća s novim materijalom za male ekrane, ostajući na jednakoj kucavici pa nastaje serijal o usponu acid housea u Velikoj Britaniji u kasnim 1980-ima koji labavo za inspirativni temeljac uzima putovanje na koje su 1987. pošli Danny Rampling, Paul Oakenfold, Nicky Holloway i Johnny Walker.  Ovo putovanje posljedično je promijenilo ne samo svoje protagoniste već i čitavu scenu britanskog clubbinga unošenjem novog zvuka i energije s španjolskog pijeska.

Serijal će biti naziva "Ibiza87" i slijedi narativ o grupi prijatelja iz južnog Londona koji su pošli na Ibizu i postali DJ-i. Produkciju preuzima Fulwell 73, a gospodinu Welshu pridružuje se Dean Cavanagh kao bivši glazbeni novinar i nagrađivani scenarist. Soundtrack će složiti stara garda koja je proživjela inkarnaciju jedne scene na svojoj koži – Oakenfold, Rampling i Holloway – a Oakenfold napominje: "Jako sam uzbuđen u vezi ovoga projekta. kao što znate poklapa se s tridesetom godišnjicom našeg odlaska na Ibizu i svime što je uslijedilo nakon, rađanje kluba za dance glazbu i festivalske scene kakvu poznajemo danas. Sjajno je proslaviti ovim projektom kao i svjetskom turnejom koja se bavi baš ovom temom, s tri generacije dance glazbe."



Britanska eksplozija acid housea 1988. naziva se još, u korelaciji vrednovanja kulturnog značaja za lokalnu i globalnu zajednicu, i Drugo Ljeto Ljubavi i u velikoj mjeri se pripisuje klupskim večerima kao Raplingovom Shoom-u i Oakenfoldovom Future-u, ustanovljene ubrzo po povratku u Britaniju.

Službeni datum izdavanja je još misterija zamotana u zagonetku, no kako se čini retro, remake i revival zaista jesu tri stupa suvremenosti jer Ibiza87 nije jedini komadić puzle nostalgije koji možemo očekivati ove godine. U prethodnim mjesecima vidjeli smo i prvi trailer za dokumentarni film They Call It Acid. Prošlosti su ovdje da bi bile iznova proživljenje i reinterpretirane i da bi na tren vratile tebi onoga tko si bio nekada i pokazale progresije života do onoga tko si sada. Povijesti, bile osobne ili kolektivne, priče su koje zadobivaju značenje samo retroaktivno, sasvim mutne i otvorene iz pozicije trena u kojoj se pišu i moguće ih je tumačiti samo s punkta sadašnjosti. Nitko nikada nije znao da će 4 mladića koji su tražili dobru zabavu postaviti temelje sasvim nove kulture. Kako smo svi mi konglomerat priča koje pričamo sami sebi, koje o nama pričaju drugi, onih koje odlučimo vjerovati i kojih odlučimo biti dio, nema razloga da ne upiješ što je više moguće priča pa se fino strpi jer jedan flashback na Ibizu prije 30 godina samo što nije.