Markus Homm: Nikada ne razmišljam o objavi ili prodaji glazbe u procesu produkcije
Pa si sveži žnirance, popuckaj zglobove, nabaci svoj game face i sparkiraj se za podij 11. veljače jer s ulica Nuremberga stiže rođeni Rumunj koji jede, živi i sanja glazbu već 15 godina, Markus Homm. Preko prvih partyja, hodočašća u potrazi za pločama, močenja prsta u produkciju i zaljubljivanja u njene mogućnosti, Markus Homm si je izgradio globalnu reputaciju koja ga je posljedično smjestila za pultove zvijeri kao što su Panorama Bar, Watergate, Tresor… i sada i splitski Kameleon pod paskom najgroovy obitelji domaćih prostora. Markus je sjeo s nama tako na čašicu razgovora i podijelio ponešto o počecima u niskom startu teenagerštva, prvoj gaži, procesu produkcije, vinilkama i digitalnom i odsustvu žaljenja. Stoga, zavali se, čitaj, guštaj, uči i uživaj!
{youtube}DOK6fw7h-es{/youtube}
{youtube}DOK6fw7h-es{/youtube}
1. Lijepi pozdrav Markus. Dobro došao u naš kutak digitalnog koji voli glazbu mašina i sve s njome povezano. Hajdemo odmah uskočiti, hoćemo li?
Rođen si u Rumunjskoj. Kada si odlučio Nuremberg učiniti svojim domom i jesu li prvi partyji na koje si ikada pošao bili u tvojoj rodnoj zemlji? Kakav je osjećaj bio biti dio scene prije 15 godina na počecima u usporedbi s danas? Kako si narastao kao umjetnik?
Pozdrav ekipa. Rođen sam u Rumunjskoj, a preselio sam u Njemačku s roditeljima i bratom kada sam imao 7 godina. Mislim da sam imao nekih 15, 16 kada sam prvi puta izašao. Tada je većina klubova imala drugu sobu ili floor, "House floor", bilo je puno house glazbe na top listama i TV-u i to je bilo uzbudljivo vrijeme. Sjećam se kako je jedna od mojih ranih noći vani bila ona s Mood2Swing i live performansom Ultra Nateea. To je bio moj uvod u elektroničku glazbu.
2. Kako si dobio prvu gažu i kolik je teže bilo nabavljati glazbu prije no što je sve postalo tako instantno dostupno? Vidiš li današnju hiperprodukciju i mogućnosti koje pruža mladim ljudima kao nešto pozitivno i ohrabrujuće ili nešto što razrjeđuje pravu dušu iza elektroničke glazbe?
Moja prva gaža bila je u njemačkom klubu za prijateljev rođendan. Iznajmio je klub i mogli smo pokušati. To je bilo smiješno jer smo oboje krenuli baviti se DJ-ingom.
Tada je sve bilo na vinilu. Rezident DJ kluba u koji sam često išao također je radio i u prodavaonici ploča, stoga sam često dan nakon odlazio do trgovine i tražio stvari koje je puštao noć prije. U počecima nisam imao mnogo glazbe i ona nije bila dostupna svima. To me je nerviralo u to vrijeme, ali istodobno glazba je nosila mnogo više vrijednosti. Puštao sam neke ploče mjesecima i godinama, mislim da je to stvar koja se danas ne događa tako često.
Mladim umjetnicima je danas mnogo lakše objaviti glazbu. Postoji tona labela, ali i jednako toliko glazbenika i time je sve teže biti primijećen.
3. Što te nagnalo da u Rumunjskoj otvoriš trgovinu ploča? Vidiš li vinil danas da živi u retro povratku ili zapravo nikada nije ni jenjao kod old-school ekipe? Što je potrebno kako bi bio dobar vlasnik trgovine ploča?
Tada zaista nije postojala niti jedna trgovina ploča u Rumunjskoj. Prijatelj Julian Cazan i ja samo imali ideju kao bi otvorili malu trgovinu. Nije trajala dugo kako nije baš bilo ljudi koji bi kupovali ploče i uz to je ovo još bilo i doba CDJ-a pa je mnogo manje ljudi tada bilo zainteresirano za vinilke.
Vinil nikada zaista nije umro i mislim da nikada niti neće. Ako sudim po sebi, kupio sam mnogo vinila u životu, danas možda kupujem nešto manje, ali još uvijek kupujem. Posjedujem tri gramofona i ujedno ih i uživam slušati kod kuće. Što se tiče gaža puštam digitalno u većini klubova jer jednostavno nemaju više prikladnu infrastrukturu i s dugim putovanjima mnogo je praktičnije i nosi manje stresa.
4. Čekao si neko vrijeme da počneš producirati. Kako si započeo i kako se kreće tvoj kreativni proces? Je li metodički i kirurški precizan ili čekaš muze da navrate u neki opskurni sat u 2 ujutro tada trčiš u studio? Preferiraš li producirati sam ili s partnerom i kakao je tvoja karijera plesača utjecana na način na koji stvaraš glazbu?
Počeo sam učiti o glazbenoj produkciji 2003. Prvo sam bio zaposlen učenjem DJ-inga i u to doba je trebalo mnogo više vremena da postaneš DJ :). Kasnije me zainteresirala produkcija jer sam bio znatiželjan u vezi čitavog procesa, tako da sam polako istraživao i zaljubio se.
Nemam neki veliki nadređeni plan produkcije, činim ono što osjećam u tom trenutku. Nikada ne razmišljam o objavi ili prodaji te glazbe kada sam u procesu. Tek kada je traka gotova razmišljam što ću s njom dalje. Kada se ljudima svidi, kada pjevaju i plešu uz nju to je golemi bonus i iznimno sretan trenutak za mene. U studiju doma stvaram zaista mnogo glazbe koju gradim iz nule, ali također volim i stvarati u suradnji s prijateljima. Uvijek postoji još nešto što možeš naučiti i volim to. Možeš vidjeti drugačije načine da nešto bude učinjeno, dobiti ideje o drugačijem načinu rada i flowu, uz to da dok stvarate možete zajedno imati jednu plesnu probu na nju također, ahaha!
5. Moći ćemo te uhvatiti u Kameleon klubu u Splitu, 11. veljače putem Family Grooves labela. Jesi li ikada prije bio u Hrvatskoj i što se priča po globalnom dance kvartu o hrvatskim plesačima? Što ćeš donijeti među kameleonske zidove i možeš li s nama podijeliti nekog favorita koji uvijek an neki način nađe put do seta?
Nikada prije nisam bio u Splitu i Hrvatskoj tako da sam uzbuđen baciti oko. Nadam se da ćemo imati sjajan event jer sam čuo mnogo o Hrvatskoj! Sviđaju mi se raznolike vrste glazbe sve dok imaju groove i tjeraju te na ples. To je ono oko čega se sve vrti. :)
6. Wild Card pitanje: Da imaš prilike dograbiti si vremeplov i posjetiti mlađeg Marcusa koji bi mu savjet dao? Bi li mijenjao bilo koji korak puta koji je vodio do danas?
Hmmm, zapravo i nebi. Nemam zaista nikakvih žaljenja. Prilično sam sretan ovdje gdje sam danas i radije bih razmišljao o budućnosti i pronalazio nove načine kako da postanem bolji.
