Skip to main content

Oni koji znaju plešu u Murallu!

 
Oni koji znaju idu svojim putem drugačije, otvoreniji, hrabriji, manje skloni osuđivanju i s najplemenitijom od svih osobina, onom znatiželje. Pa su oni zaintrigirani slobodni usmjeriti znatiželjno uho putem friško izova reanimiranog splitskog Muralla.
 
For Those Who Know stvoren je kao okupljanje, sijelo esencijalnih DJ ličnosti najboljeg od splitske elektronike koji u pauzi od držanja stupova svojih matičnih programa uletavaju na mjesto potpune glazbene slobode i flanerizma novim i svježim zvucima. Popratni cilj je ujedno i dati mladicama priliku i prostor da u manje komercijalnom prostoru prezentiraju svoje viđenje glazbe.
 
 
U treću etapu tako kližemo 6. svibnja, a za pultom kolo vode Daff i Malesh koji akcent stavljaju na kvalitetu glazbe, suvremeni tech house i okupljanje dobre ekipe istomišljenika u isključivo underground prostoru u sočno zaokruženom konceptu distinktivnog vizualnog idetiteta, gdje se iza kulisa posebna pažnja posvećuje pozitivnoj razmjeni znanja i iskustava. Nikada nisi sreo nekoga od koga nisi mogao ponešto naučiti.
 
Malesh je aktivno prisutan na sceni od 2008., a korijene ima u živoj alternativnoj glazbi. Preferira tamnija naličja elektronike poput mračnijeg tech house groovea u kojem može usporiti i izraziti sve što ima. Kako je osjetio potrebu za metodičkom klasifikacijom svega što zna posljedično si je spremio u džep i diplomu audio inženjera s ljubljanskog SAE instituta. Klasično glazbeno obrazovanje prelijeva se u setove i očito je u aranžmanima za pultom koja god žanrovska struja da ga toga trena usisa.

 
2012. našao se među burn Residancy finalistima i uskoro pokreće svoj vlastit program u Zagrebu, Seccession večeri. Nakon prvog izdanja koje je zapazilo osoblje Beatporta, drugo samostalno izdanje pobralo je lovorike u branši, a posebne pohvale stižu od britanske legende housea MR-G-ja, dok je remix je u ruke uhvatio i Marko Nastić. Proljeće sprema i novo izdanje koje će ispasti s Harisova Laus Recordsa, no o ovome će vijesti tek kapnuti.
 
Skokni si tako u iznova aktivne zidove Muralla po svoju krišku znanja i kvalitete mjuze i ne idemo kući do jutra! Enjoy!

Marmat: Ponovio bih sve opet ispočetka

 
Marmat nema klasičnu romansu s glazbom od kada je mogao hodati, već ga je početak novog tisućljeća zatekao u glazbi kada je studij engleskog nadjačan interesom za beat. Osnivač Broken BPM-a i sestrinskog nastavljača priče, Sicko Disca, rasplesao je tako sve veće domaće klubove, a put je odveo i na podije Londona, Beča, Beograda, Ljubljane, Budimpešte, Novog Sada, Sarajeva, Stuttgarta, Bombaya, i zatim kružno nazad u Scenin intervju stolac. Ti se udobno zavali u svoj i uživaj u recima niže.

 
1. Bok Marmat. Reci nam kako je za tebe sve započelo? Koji su bili prvi zagrebački partyji koji su pokrenuli mašineriju unutra? 
 
Pozdrav Klubska, dobro vas ponovo našao i hvala na novom intervjuu. Što se tiče početka on je bio negdje 2001. ili 2002. godine kada sam se počeo vise interesirati za klupske događaje u Zagrebu, to jest kad sam počeo izlaziti u klubove. Tada sam već bio na fakultetu pa bi se moglo reći, s obzirom na današnje početke nekih DJ-a da sam startao dosta kasno, no opet bilo je to drugo vrijeme, a i ja kasno palim ponekad. Prvi pravi dodiri su bila hodočasćenja na Kontrapunkt u Aquarius kojeg je vodio Eddy Ramich, zatim Groodanje u KSETu i povremeno Bass Invaders i Confusion drum'n'bass partiji. Znači slušao sam razne zvukove i žanrove, ali recimo techno me nikad nije privukao već nazovimo to mekši, više organski zvuk. Onda sam se odlučio okušati u toj priči i nabavio sam mikser te s dva discmana počeo slagati setove i fade in/fade out, slagati glazbene priče. Ubrzo nakon pokrećem s kolegom Broken BPM večeri u klubu Papillon na Savi i tako je sve krenulo. Uz emisiju na Radio Studentu počeli smo ozbiljnije promovirati tada Broken Beat, ali i house, breakbeat, electro… Zapravo sve osim čistog techna. To su bili moji počeci.
 
2. Da se nisi ubacio u glazbu u kojoj branši bi se još mogao vidjeti?
 
S obzirom da sam već bio u branši oglašavanja u nekoliko agencija vjerojatno bi to opet izabrao. Iako sam završio engleski u profesore se nisam dao. Copywriting mi je i dalje velika ljubav, a s obzirom da organiziram i evente i to Sicko Disko nekako to kompenziram na taj način. Volim pisati i to je moja velika ljubav. Svaki event je nova priča i zahtijeva mašineriju kao da se ide u kampanju, a uz Facebook se zapravo i ide u kampanju, jer potrebno je proširiti glas, odabrati vizual i naposljetku napisati neki smisleni tekst o samom eventu. Da me sad netko pita sto bi upisao i radio ponovio bih sve opet ispočetka.

 
3. Što smatraš svojim najvećim talentom? Koja je esencijalna osobina koja čini dobrog DJ-a i da mentoriraš nekoga koja bi bila najvažnija stvar koju bi mu/joj želio usaditi? 
 
Teško pitanje, jer ne smatram se nešto posebno talentiranim u odnosu na neke druge ljude oko sebe, ali smatram da imam široko znanje o glazbi što se i može čuti u mojim setovima koji su sve više i više eklektični i kreću se od housea do raznih drugih žanrova, nerijetko i neelektroničkih smjerova poput gitarskog indiea. Osobina koja DJ-a čini dobrim je prilagoditi publiku sebi tj. isporučiti joj zvuk za koji si uvjeren da će svim prisutnima biti ugodan i plesan, a ne piliti po svojem i biti opskuran. To se radi kod kuće, a ne u klubu. Da nekog mentoriram rekao bih mu samo hrabro, budi svoj, ali budi i dio publike, jer zbog njih si tamo gdje jesi. I da, imaj jako jako široko znanje o glazbi te se nemoj zakucavati u jedan jedini stil. Osim ako ne želiš biti perfekcionist i biti poznat samo po tom jednom. U svakom slučaju smatram da je širina najbolja vrlina.
 
4. Kako je došlo do stvaranja Sicko Disko programa i koji ti je najdraže sjećanje s partyja? Koja je najneobičnija noć koje se sjećaš? Što možemo očekivati u ovim toplijim mjesecima i gdje ćemo te moći uloviti? 
 
Prvi Sicko Disko je bio u Boogaloou i to na velikom flooru. Skupili smo negdje oko 50ak ljudi i od toga je sve krenulo. Malo smiješno i ambiciozno kad sad pogledam, ali to je bio nastavak Broken BPM priče no s drugom glazbom, tadašnjim electroclashem i tome sličnim žanrovima. U to vrijeme sam već prešao s ploča na CD-e, čega se i danas držim, no feeling kad sam odlazio u London i švercao ploče te čak i gramofone je nešto neopisivo. Osjećaj da posjeduješ glazbu koju nitko drugi nema je čaroban. Danas sa dva tri klika dođeš do svega i zato većina DJ-a, ako su u istom žanru, vrti slične ili čak i iste trake. To mi je tužno, ali to je tehnologija nama dala i protiv toga se ne može. 

 
Sjećanja su mnoga i Sicko me doveo na razne festivale od Exita, Gardena, Hartere, Soundwavea… Razne gradove od cijele Hrvatske preko Beograda, Londona do Bombaya u Indiji, tako da mi je teško izdvojiti nešto posebno. Ipak, kako smo mijenjali klubove kao čarape nekako mi je najdraži period bio dok smo radili Sicko u Saloonu tj. dijelu koji se zove Logic. To su bili the partiji i tada je Sicko bio jak i drugačiji od bilo čega drugog u tadašnjoj gradskoj ponudi. Kratka crtica, vožnja autom do Italije, iza Venecije po goste po kišurini ili druga crtica policija pregledava na slovenskoj granici druge goste i nalazi travu pa nastaje panika, no sve se dobro uvijek završilo. Što se tiče toplijih mjeseci sad smo već drugu sezonu u Katranu sa Sicko Diskom te vodim i Teleport u Swanky Monkey Gardenu tako da nas tamo možete čuti jednom mjesečno, a za ljeto ovaj puta nisam ništa forsirao i dogovarao tako da mislim da me niti jedan festival neće vidjeti, ponekad treba reći dosta i samo uživati u ljetu. Neka tako bude ove godine.
 
5. Preferiraš li više atmosferu u malim i mračnim klubovima ili pak velike pozornice festivala? 
 
Preferiram dobru, neuštogljenu, educiranu publiku, a mjesto mi nije bitno. Sve ima svoje čari, i klubovi i festivali. No, publika iznad svega mi je najbitnija.
 
6. Wild Card pitanje: Da imaš prilike provesti dan sa samo jednom osobom po svom izboru, preminulom ili živom, realnom ili imaginarnom, tko bi to bio?
 
Što je najbolje imao sam priliku i proveo sam dan i dobar dio noći i jutra s James Murphyem, pjevačem LCD Soundsystema koji mi je jedan od omiljenih bandova. Hostao sam ih na IN Musicu pa smo završili na privatnom tulumu tj. on je završio s nama na tulumu i mogu reći da što je faca veća to je normalnija i ugodnija za razgovor i zezanciju. I zato mi je iznimno drago da su se ponovno okupili i nadam se da ce nastaviti s radom.

Medicinska konoplja od svibnja u hrvatskim ljekarnama

Pripravak od konoplje neće se naći na listi HZZO-a i pacijenti će ga plaćati sami, jer struka vjeruje da kanabis može ublažiti simptome ali ne i izliječiti bolest. Pripravak će se uvoziti iz Kanade, distribuirat će ga Imunološki zavod u kapsulama u dvije jačine, a cijena će se navodno kretati između 1500 i 2000 kuna za mjesečnu dozu.

'Pripravak će se izdavat pacijentima isključivo u ljekarni na recept propisan od strane izabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti temeljem preporuke liječnika specijalista', kaže dr. Romana Katalinić iz Sektora za lijekove Ministarstva zdravlja.

U Hrvatskoj medicinski kanabis trenutačno mogu dobiti samo pacijenti koji boluju od multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a te djeca oboljela od rijetkog epileptičkog sindroma. Struka pak u izlječenje ne vjeruje, a cilj legalizacije je zaštita pacijenata od ilegalnih pripravaka, često upitne kvalitete

ulje

Glazbena industrija danas (8. dio): Samostalno izdavaštvo


Izvođači se, uvidjevši da tradicionalno izdavaštvo gubi na snazi, nerijetko okreću „uradi sam“ (do it yourself) metodama kako bi si vlastitom umjetnošću pokušali osigurati stabilna primanja.

Iz dana u dan, sa konstantim napretkom digitalnih tehnologija, postaje sve lakše potpuno samostalno izdati vlastitu glazbu te izgraditi karijeru bez pomoći izdavačke kuće. Taj uzbudljivi trend za izvođače predstavlja mogućnost koju valja dobro razmotriti. Iz drugog kuta gledišta, ova varijanta je često razmatrana na pretjerano optimistični način. U stvarnosti, kao i u bilo kojem drugom poslovanju, glazbenik treba razmotriti prednosti i nedostatke ovog modela prije nego odluči svoju glazbu pretstaviti publici;



Zasigurno najveća prednost samostalnog izdavačkog modela je ostanak svih autorskih prava u vlasništvu samog autora. Drugim riječima, izvođač na ovaj način ostaje nositelj svih autorskih prava bez mogućnosti zaglavljivanja u nepovoljnom poslovnom odnosu zbog potpisivanja ugovora koji nije dovoljno dobro proučio. Autor neovisno odlučuje kako se glazba koristi, kada se koristi, te koliko će publika platiti da ju koristi.

U poglavlju o velikim labelama spomenuti su izvođači koji, unatoč uspješnoj prodaji nosača zvuka, ne zarađuju gotovo ništa. Takvo što nije za iznenaditi se jer u ovoj branši svaki posrednik u dugom lancu obavljenim poslom ostvaruje pravo na udio u ukupnoj zaradi. Kada izvođač samostalno izdaje i prodaje glazbu, sebi ostavlja „cijeli kolač“.

Čak i najležernije indie labele nerijetko imaju brojne smjernice kada je u pitanju stvaranje glazbe koju će zastupati, dok su velike labele iznimno stroge te znaju postaviti isključive uvjete. Neke izdavačke kuće često se odluče vratiti glazbenike na proces studijskog snimanja kako bi promijenile aranžmansku strukturu, tekst ili melodiju pjesme za koju smatraju da neće pozitivno utjecati na prodaju medija. Umjetnička sloboda i mogućnost neometanog izražavanja emocija spadaju pod osnovne umjetničke vrijednosti i kao takve ih treba očuvati. U suprotnom preostaju samo šturi ekonomski pokazatelji, a to je ono od čega istinski umjetnici najviše zaziru.

Labele također žele utjecati i na vizualni identitet svojih glazbenika pa tako detalj koji ocijene neprimjerenim, neukusnim ili nedovoljno dobrim imaju tendenciju mijenjati. Vodstvo labela prije svega poslovno je nastrojeno, a dizajneri i savjetnici koji za njih rade djeluju u skladu sa zadanim poslovnim interesima. Osim u slučaju da je vlasnik/menadžer poduzeća iznimno nadaren za kvalitetno brendiranje, promjene koje će zahtijevati najčešće neće biti u skladu sa glazbenikovim preferencijama nego će služiti maksimaliziranju profita te naginjati ukusima „masa“. U samostalnom obliku izdavaštva autor neovisno odlučuje o omotu albuma, vlastitom odijevanju, logotipu i izgledu web-stranice.

Bug’s point of view – Muke po pultu Pt. 1


Tada sam shvatio da nema boljeg od vlastite percepcije, doživljaja i iskustva. Na kraju krajeva, svaki pisac ili blogger izvlači inspiraciju iz vlastitog života i ubacuje priče u svoje romane, stripove ili šta ja znam, kuharice. Prvo hvala Klubskoj sceni što mi je omogućila da širim svoje neartikulirane rečenice po njihovom sajtu. Ovo će biti nešto novo za mene i trebalo je, jednostavno rečeno, imat "muda" da mi ovo dopuste.



Muke po pultu su razne, od apstraktnih ili krajnje smiješnih glazbenih želja do neugodnih situacija s publikom. Gdje uopće krenuti? Kao DJ moraš imati loše gaže, moraš imati prazne barove i klubove ispred sebe da bi zaista znao cijeniti pun klub ili dobru ekipu. Moraš stvoriti razna iskustva i pozitivna i negativna. U svojim počecima sam puštao komercijalniju glazbu, pretežito house, ali uglavnom ono što ste mogli čuti na radiju. Na moju sreću, tada je (oko 2001.) soulful i funky house bio vrlo popularan. Prve gaže bile su po kućnim tulumima i lokalnim kafićima, pa sam se tako ubrzo susretao i s lokalnim gostima.



Deves' prva
Vrlo brzo sam otkrio kako je bitno znati što jedan stalni gost očekuje od zabave u omiljenom mu kafiću. Sretan što uopće za par stotina kuna mogu puštati glazbu pred ljudima, nisam ni slutio da se zbog toga može dogoditi nekakav problem. Lagao bih kada bih rekao koja mi je to bila gaža u životu, ali vjerojatno peta ili šesta. Te večeri, nakon otprilike sat vremena mojeg izbora komercijalne house i R n' B glazbe prilazi mi 20 godina stariji tip s rečenicom:

Pusti Coloniu“.

Pomalo zbunjen pokušavam mu lijepo objasniti da to ne puštam, niti imam ikakvu stvar od Colonie. Ne prihvačajući olako moj odgovor gospodin me prima za majicu, vuče preko pulta k sebi i ponavlja „Pusti Coloniu…“ – desnom rukom skrvčenom kao da mi ju želi spremiti u facu, kaže:

 „…Ili ću ti spremiti šaku u facu

Ok, iskreno, nemam pojma što je točno rekao, ali definitivno je uključivalo njegovu šaku u mojoj glavi. Sreća moja, pa ni jednog konobara njegove prijetnje nisu uznemiravale, pa je jedino što sam mogao pobrati batine od sumnjivog tipa ili podviti rep.

Ako vi imate Coloniu, donesite CD“ – progovaram, keeping my cool ili polu-shitting my pants zapravo.

Naravno, majstor se vraća za 10 minuta s CD-om, puštam album od Colonie, maknem se s pulta i sjednem. Sada već cijeli kafić kuži da nešto baš ne štima… DJ sjedi, svira Colonia… Uvaženi gospodin dolazi opet do mene za 15-ak minuta i kaže:

Ajde dobro, puštaj to svoje, nema veze“.



Tenks buraz, tenks. Bila je to zabavna godina, i ne, nije bila '91. , iako je tako ponekad djelovala. Na proslavi Nove Godine, puštam zadnju stvar u 10 ujutro, na što dolazi opet jedan vrli gospodin i sugerira da bi bilo idealno vrijeme da pustim nešto po njegovom ukusu. Jebeni déjà vu. Samo što nije bio.

Pusti Cecu

Skoro sam se puko' smijat. Odgovorih da to nemam, i da to ne puštamo ovdje. Dobro pretpostavljate koji je bio njegov odgovor:

Pusti  Cecu

Ovaj puta sam shvatio bitnost njegove potrebe za Cecom jer sam mu u očima vidio barem dvije smrtno pretučene osobe i jednu nestalu. Poučen prijašnjim iskustvom objasnio sam mu da nije problem ukoliko on ima CD. Odlazi tako on po CD u auto, a u međuvremenu smo se moji kolege i ja pobrinuli da mjuza prestane svirat. Isključili smo i odspojili sve i doslovno smo se sakrili da nas ne pronađe.

Opet sam ispao papak, jbg..

Nije sve tako crno i puno prijetnji, nekad je samo zabavno.

Pusti stvar od Daria“ – kaže jedan intoksicirani gospodin u trenirci misleći na legendu Mr. DJ Daria. Naravno moj odgovor je bio: „Koliko ja znam, Dario nema svoje stvari“ – „Isuse, daj pusti onu stvar od Daria, nemoj me zajebavat“ – „Ma nema takve stvari, daj me pusti na miru“. Ne znam koliko je prepucavanje trajalo, ali otišao je. 2-3 sata kasnije, pred jutro, ja puštam omiljenu stvar toga kluba.
{youtube}C0f96HQbCY4{/youtube}

S floora se moglo čuti i vidjeti gospodina u trenirci kako viče oduševljen:
TOOO, Idemooo, Dariooooo!!!“.
Stvar koja je svirala je DJ Rolando – Knights Of Jaguar.

Nastavlja se…

Splitski prvomajski vikend uz EgoFree festival


Nije samo vlast zaboravila Tursku kulu, nažalost, zaboravili su je i sami Splićani. Već dvadesetak godina "zjapi" prazna i zapuštena. Tek prošle godine organizirana je akcija čišćenja same lokacije.

EgoFree festival
je glazbeno-edukativna manifestacija humanitarnog karaktera koja se održava 30. travnja i 1. svibnja. Tako su potvrđeni nastupi slijedećih domaćih izvođača i DJ-a:



Baras, Beats'n'Sax, Cid, Cuisine Dub, Daff, Dj Jock, Djolescu aka Igor Balov, Duje Lalin, Fankster, feta, GartzSound, Hervie, Jake, Juri Paik, Kid VA, KLFM DJs, Luka Labura, Miro, Pero FullHouse, Prika aka Vinko Sunara, Silvio Hrabar, Sola, Tayson aka Branimir Kovačević, Tonko, ZooKey, Zoran G



Izvor informacija: www.slobodnadalmacija.hr | www.mixer.hr | www.splitskerazglednice.net