Oni koji znaju plešu u Murallu!





Pripravak od konoplje neće se naći na listi HZZO-a i pacijenti će ga plaćati sami, jer struka vjeruje da kanabis može ublažiti simptome ali ne i izliječiti bolest. Pripravak će se uvoziti iz Kanade, distribuirat će ga Imunološki zavod u kapsulama u dvije jačine, a cijena će se navodno kretati između 1500 i 2000 kuna za mjesečnu dozu.
'Pripravak će se izdavat pacijentima isključivo u ljekarni na recept propisan od strane izabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti temeljem preporuke liječnika specijalista', kaže dr. Romana Katalinić iz Sektora za lijekove Ministarstva zdravlja.
U Hrvatskoj medicinski kanabis trenutačno mogu dobiti samo pacijenti koji boluju od multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a te djeca oboljela od rijetkog epileptičkog sindroma. Struka pak u izlječenje ne vjeruje, a cilj legalizacije je zaštita pacijenata od ilegalnih pripravaka, često upitne kvalitete.

Izvođači se, uvidjevši da tradicionalno izdavaštvo gubi na snazi, nerijetko okreću „uradi sam“ (do it yourself) metodama kako bi si vlastitom umjetnošću pokušali osigurati stabilna primanja.
Iz dana u dan, sa konstantim napretkom digitalnih tehnologija, postaje sve lakše potpuno samostalno izdati vlastitu glazbu te izgraditi karijeru bez pomoći izdavačke kuće. Taj uzbudljivi trend za izvođače predstavlja mogućnost koju valja dobro razmotriti. Iz drugog kuta gledišta, ova varijanta je često razmatrana na pretjerano optimistični način. U stvarnosti, kao i u bilo kojem drugom poslovanju, glazbenik treba razmotriti prednosti i nedostatke ovog modela prije nego odluči svoju glazbu pretstaviti publici;

Zasigurno najveća prednost samostalnog izdavačkog modela je ostanak svih autorskih prava u vlasništvu samog autora. Drugim riječima, izvođač na ovaj način ostaje nositelj svih autorskih prava bez mogućnosti zaglavljivanja u nepovoljnom poslovnom odnosu zbog potpisivanja ugovora koji nije dovoljno dobro proučio. Autor neovisno odlučuje kako se glazba koristi, kada se koristi, te koliko će publika platiti da ju koristi.
U poglavlju o velikim labelama spomenuti su izvođači koji, unatoč uspješnoj prodaji nosača zvuka, ne zarađuju gotovo ništa. Takvo što nije za iznenaditi se jer u ovoj branši svaki posrednik u dugom lancu obavljenim poslom ostvaruje pravo na udio u ukupnoj zaradi. Kada izvođač samostalno izdaje i prodaje glazbu, sebi ostavlja „cijeli kolač“.

Čak i najležernije indie labele nerijetko imaju brojne smjernice kada je u pitanju stvaranje glazbe koju će zastupati, dok su velike labele iznimno stroge te znaju postaviti isključive uvjete. Neke izdavačke kuće često se odluče vratiti glazbenike na proces studijskog snimanja kako bi promijenile aranžmansku strukturu, tekst ili melodiju pjesme za koju smatraju da neće pozitivno utjecati na prodaju medija. Umjetnička sloboda i mogućnost neometanog izražavanja emocija spadaju pod osnovne umjetničke vrijednosti i kao takve ih treba očuvati. U suprotnom preostaju samo šturi ekonomski pokazatelji, a to je ono od čega istinski umjetnici najviše zaziru.

Labele također žele utjecati i na vizualni identitet svojih glazbenika pa tako detalj koji ocijene neprimjerenim, neukusnim ili nedovoljno dobrim imaju tendenciju mijenjati. Vodstvo labela prije svega poslovno je nastrojeno, a dizajneri i savjetnici koji za njih rade djeluju u skladu sa zadanim poslovnim interesima. Osim u slučaju da je vlasnik/menadžer poduzeća iznimno nadaren za kvalitetno brendiranje, promjene koje će zahtijevati najčešće neće biti u skladu sa glazbenikovim preferencijama nego će služiti maksimaliziranju profita te naginjati ukusima „masa“. U samostalnom obliku izdavaštva autor neovisno odlučuje o omotu albuma, vlastitom odijevanju, logotipu i izgledu web-stranice.
Tada sam shvatio da nema boljeg od vlastite percepcije, doživljaja i iskustva. Na kraju krajeva, svaki pisac ili blogger izvlači inspiraciju iz vlastitog života i ubacuje priče u svoje romane, stripove ili šta ja znam, kuharice. Prvo hvala Klubskoj sceni što mi je omogućila da širim svoje neartikulirane rečenice po njihovom sajtu. Ovo će biti nešto novo za mene i trebalo je, jednostavno rečeno, imat "muda" da mi ovo dopuste.

Muke po pultu su razne, od apstraktnih ili krajnje smiješnih glazbenih želja do neugodnih situacija s publikom. Gdje uopće krenuti? Kao DJ moraš imati loše gaže, moraš imati prazne barove i klubove ispred sebe da bi zaista znao cijeniti pun klub ili dobru ekipu. Moraš stvoriti razna iskustva i pozitivna i negativna. U svojim počecima sam puštao komercijalniju glazbu, pretežito house, ali uglavnom ono što ste mogli čuti na radiju. Na moju sreću, tada je (oko 2001.) soulful i funky house bio vrlo popularan. Prve gaže bile su po kućnim tulumima i lokalnim kafićima, pa sam se tako ubrzo susretao i s lokalnim gostima.

Deves' prva
Vrlo brzo sam otkrio kako je bitno znati što jedan stalni gost očekuje od zabave u omiljenom mu kafiću. Sretan što uopće za par stotina kuna mogu puštati glazbu pred ljudima, nisam ni slutio da se zbog toga može dogoditi nekakav problem. Lagao bih kada bih rekao koja mi je to bila gaža u životu, ali vjerojatno peta ili šesta. Te večeri, nakon otprilike sat vremena mojeg izbora komercijalne house i R n' B glazbe prilazi mi 20 godina stariji tip s rečenicom:
„Pusti Coloniu“.
Pomalo zbunjen pokušavam mu lijepo objasniti da to ne puštam, niti imam ikakvu stvar od Colonie. Ne prihvačajući olako moj odgovor gospodin me prima za majicu, vuče preko pulta k sebi i ponavlja „Pusti Coloniu…“ – desnom rukom skrvčenom kao da mi ju želi spremiti u facu, kaže:
„…Ili ću ti spremiti šaku u facu“
Ok, iskreno, nemam pojma što je točno rekao, ali definitivno je uključivalo njegovu šaku u mojoj glavi. Sreća moja, pa ni jednog konobara njegove prijetnje nisu uznemiravale, pa je jedino što sam mogao pobrati batine od sumnjivog tipa ili podviti rep.
„Ako vi imate Coloniu, donesite CD“ – progovaram, keeping my cool ili polu-shitting my pants zapravo.
Naravno, majstor se vraća za 10 minuta s CD-om, puštam album od Colonie, maknem se s pulta i sjednem. Sada već cijeli kafić kuži da nešto baš ne štima… DJ sjedi, svira Colonia… Uvaženi gospodin dolazi opet do mene za 15-ak minuta i kaže:
„Ajde dobro, puštaj to svoje, nema veze“.

Tenks buraz, tenks. Bila je to zabavna godina, i ne, nije bila '91. , iako je tako ponekad djelovala. Na proslavi Nove Godine, puštam zadnju stvar u 10 ujutro, na što dolazi opet jedan vrli gospodin i sugerira da bi bilo idealno vrijeme da pustim nešto po njegovom ukusu. Jebeni déjà vu. Samo što nije bio.
„Pusti Cecu“
Skoro sam se puko' smijat. Odgovorih da to nemam, i da to ne puštamo ovdje. Dobro pretpostavljate koji je bio njegov odgovor:
„Pusti Cecu“
Ovaj puta sam shvatio bitnost njegove potrebe za Cecom jer sam mu u očima vidio barem dvije smrtno pretučene osobe i jednu nestalu. Poučen prijašnjim iskustvom objasnio sam mu da nije problem ukoliko on ima CD. Odlazi tako on po CD u auto, a u međuvremenu smo se moji kolege i ja pobrinuli da mjuza prestane svirat. Isključili smo i odspojili sve i doslovno smo se sakrili da nas ne pronađe.
Opet sam ispao papak, jbg..
Nije sve tako crno i puno prijetnji, nekad je samo zabavno.
„Pusti stvar od Daria“ – kaže jedan intoksicirani gospodin u trenirci misleći na legendu Mr. DJ Daria. Naravno moj odgovor je bio: „Koliko ja znam, Dario nema svoje stvari“ – „Isuse, daj pusti onu stvar od Daria, nemoj me zajebavat“ – „Ma nema takve stvari, daj me pusti na miru“. Ne znam koliko je prepucavanje trajalo, ali otišao je. 2-3 sata kasnije, pred jutro, ja puštam omiljenu stvar toga kluba.
{youtube}C0f96HQbCY4{/youtube}
S floora se moglo čuti i vidjeti gospodina u trenirci kako viče oduševljen:
„TOOO, Idemooo, Dariooooo!!!“.
Stvar koja je svirala je DJ Rolando – Knights Of Jaguar.
Nastavlja se…
Nije samo vlast zaboravila Tursku kulu, nažalost, zaboravili su je i sami Splićani. Već dvadesetak godina "zjapi" prazna i zapuštena. Tek prošle godine organizirana je akcija čišćenja same lokacije.
EgoFree festival je glazbeno-edukativna manifestacija humanitarnog karaktera koja se održava 30. travnja i 1. svibnja. Tako su potvrđeni nastupi slijedećih domaćih izvođača i DJ-a:

Baras, Beats'n'Sax, Cid, Cuisine Dub, Daff, Dj Jock, Djolescu aka Igor Balov, Duje Lalin, Fankster, feta, GartzSound, Hervie, Jake, Juri Paik, Kid VA, KLFM DJs, Luka Labura, Miro, Pero FullHouse, Prika aka Vinko Sunara, Silvio Hrabar, Sola, Tayson aka Branimir Kovačević, Tonko, ZooKey, Zoran G

Izvor informacija: www.slobodnadalmacija.hr | www.mixer.hr | www.splitskerazglednice.net