Tada sam shvatio da nema boljeg od vlastite percepcije, doživljaja i iskustva. Na kraju krajeva, svaki pisac ili blogger izvlači inspiraciju iz vlastitog života i ubacuje priče u svoje romane, stripove ili šta ja znam, kuharice. Prvo hvala Klubskoj sceni što mi je omogućila da širim svoje neartikulirane rečenice po njihovom sajtu. Ovo će biti nešto novo za mene i trebalo je, jednostavno rečeno, imat "muda" da mi ovo dopuste.



Muke po pultu su razne, od apstraktnih ili krajnje smiješnih glazbenih želja do neugodnih situacija s publikom. Gdje uopće krenuti? Kao DJ moraš imati loše gaže, moraš imati prazne barove i klubove ispred sebe da bi zaista znao cijeniti pun klub ili dobru ekipu. Moraš stvoriti razna iskustva i pozitivna i negativna. U svojim počecima sam puštao komercijalniju glazbu, pretežito house, ali uglavnom ono što ste mogli čuti na radiju. Na moju sreću, tada je (oko 2001.) soulful i funky house bio vrlo popularan. Prve gaže bile su po kućnim tulumima i lokalnim kafićima, pa sam se tako ubrzo susretao i s lokalnim gostima.



Deves' prva
Vrlo brzo sam otkrio kako je bitno znati što jedan stalni gost očekuje od zabave u omiljenom mu kafiću. Sretan što uopće za par stotina kuna mogu puštati glazbu pred ljudima, nisam ni slutio da se zbog toga može dogoditi nekakav problem. Lagao bih kada bih rekao koja mi je to bila gaža u životu, ali vjerojatno peta ili šesta. Te večeri, nakon otprilike sat vremena mojeg izbora komercijalne house i R n' B glazbe prilazi mi 20 godina stariji tip s rečenicom:

„Pusti Coloniu“.

Pomalo zbunjen pokušavam mu lijepo objasniti da to ne puštam, niti imam ikakvu stvar od Colonie. Ne prihvačajući olako moj odgovor gospodin me prima za majicu, vuče preko pulta k sebi i ponavlja „Pusti Coloniu…“ – desnom rukom skrvčenom kao da mi ju želi spremiti u facu, kaže:

 „…Ili ću ti spremiti šaku u facu“

Ok, iskreno, nemam pojma što je točno rekao, ali definitivno je uključivalo njegovu šaku u mojoj glavi. Sreća moja, pa ni jednog konobara njegove prijetnje nisu uznemiravale, pa je jedino što sam mogao pobrati batine od sumnjivog tipa ili podviti rep.

„Ako vi imate Coloniu, donesite CD“ – progovaram, keeping my cool ili polu-shitting my pants zapravo.

Naravno, majstor se vraća za 10 minuta s CD-om, puštam album od Colonie, maknem se s pulta i sjednem. Sada već cijeli kafić kuži da nešto baš ne štima… DJ sjedi, svira Colonia… Uvaženi gospodin dolazi opet do mene za 15-ak minuta i kaže:

„Ajde dobro, puštaj to svoje, nema veze“.



Tenks buraz, tenks. Bila je to zabavna godina, i ne, nije bila '91. , iako je tako ponekad djelovala. Na proslavi Nove Godine, puštam zadnju stvar u 10 ujutro, na što dolazi opet jedan vrli gospodin i sugerira da bi bilo idealno vrijeme da pustim nešto po njegovom ukusu. Jebeni déjà vu. Samo što nije bio.

„Pusti Cecu“

Skoro sam se puko' smijat. Odgovorih da to nemam, i da to ne puštamo ovdje. Dobro pretpostavljate koji je bio njegov odgovor:

„Pusti  Cecu“

Ovaj puta sam shvatio bitnost njegove potrebe za Cecom jer sam mu u očima vidio barem dvije smrtno pretučene osobe i jednu nestalu. Poučen prijašnjim iskustvom objasnio sam mu da nije problem ukoliko on ima CD. Odlazi tako on po CD u auto, a u međuvremenu smo se moji kolege i ja pobrinuli da mjuza prestane svirat. Isključili smo i odspojili sve i doslovno smo se sakrili da nas ne pronađe.

Opet sam ispao papak, jbg..

Nije sve tako crno i puno prijetnji, nekad je samo zabavno.

„Pusti stvar od Daria“ – kaže jedan intoksicirani gospodin u trenirci misleći na legendu Mr. DJ Daria. Naravno moj odgovor je bio: „Koliko ja znam, Dario nema svoje stvari“ – „Isuse, daj pusti onu stvar od Daria, nemoj me zajebavat“ – „Ma nema takve stvari, daj me pusti na miru“. Ne znam koliko je prepucavanje trajalo, ali otišao je. 2-3 sata kasnije, pred jutro, ja puštam omiljenu stvar toga kluba.
{youtube}C0f96HQbCY4{/youtube}

S floora se moglo čuti i vidjeti gospodina u trenirci kako viče oduševljen:
„TOOO, Idemooo, Dariooooo!!!“.
Stvar koja je svirala je DJ Rolando – Knights Of Jaguar.

Nastavlja se…