Skip to main content

Što se dogodi kada EDM-aš uđe u Berghain?

Napisao Drago D. dana . Objavljeno u Vijesti.

 
Ovako izgleda, zar ne? Kao dva u potpunosti suprotstavljena tabora s vendetom u prstima koja se u potpunosti ne razumiju, iako su rođena iz iste plodne podloge elektroničkog.  S jedne strane Aoki kao samoprozvani slastičar bina, štapići blješte i rasvjeta balansira na ivici epilepsije, s druge u tamnim podrumima ništa od ovoga nije važno dok dere 4/4 i nostalgija za zigotom početka. Je li spajanje moguće, je li moguće razapeti uže komunikacije i jesu li moguće konverzije s jedne na drugu stranu? Tko će bolje odgovoriti na ova pitanja no zagriženi punokrvni EDM-ovac na 12-satnom istraživačkom pohodu u najtvrđoj najprimordijalnijoj techno instituciji Berghaina?

 
Naš pokusni kunić u iscrpnom opisu iz prve ruke provest će vas kroz katrzično pročišćenje na glavnom flooru Berlinske meke. Član koji je svoj kanu upravio rijekom mainstream pritoka  izrazio je rastuću nelagodu s količinom buraza čija ideja nastupa je pumpanje rukom za podivljale mase ispod njih. Pomalo se počela uvlačiti pomisao povratka na izvor i ishodište, skidanja svih slojeva preproduciranog spektakla, beskonačnih najava, VIP-arošenja i privilegija. Po maloj autobiografiji kako je za njega sve započelo na Electric Zoo-u 2009., kada je kao oduševljeni klinac zaključio da će pokrenuti blog o glazbenoj liniji EDM-a koja je tek grabila momentum i o ponovnom traženju ovog prvog osjećaja oduševljenja u onome što je EDM postao danas, uputio se put Berlina. Iako primarno više orijentiran na trance i electro, odlučio je ostati otvorena uma za no što će nositi čitava noć sirovog techna.

 
Već debelo poznata politika nasumičnog puštanja u klub, u kojem nije bitno jesi li transvestit, plav, žut, zelen, rogat, u kravati ili poderanim starim starkama, uvjerio je gospodina da bi najbolja linija koja će osigurati mogućnost istraživanja bila da uđe s berlinskim lokalcem čije lice je već poznato budnom oku Svena Marquadta, koji čuva vrata pakla poput troglavog Kerbera od otvaranja.
 
Odmah po ulasku u psihu se uvukla percepcija onoga što čini svaki dobar klub, one emocije koja te tjera da nezadrživo voliš i upravljaš stopala tamo sve češće. Berghain postoji kao sasvim zasebni entitet, kao paralelni svemir realnosti koji okupira isti fizički prostor, ali nisi ovdje. Negdje si drugdje. Ne vidiš van i nema reflektirajućih površina, izgubiš pojam o vremenu i koncept sebe kao pojedinca koji ti daje tvoj vlastiti odraz, sve mobilne kamere preljepljene su naljepnicom na ulazu, tako da kao da i nisi bio ondje. 

 
Uslijedio je opis emocija koje su ga nosile na main flooru pod prstima jednog od rezidenata Lena Fakija i pri pogledu na najraznovrsniju ekipu koju ikada možeš sresti bok uz bok na podiju koja je komunicirala isključivo putem beata kao "psihospiritualnog voda". Uslijedilo je razmišljanje o bazičnoj strukturi techna koja je eliminirala sve uobičajene segmente glazbenog djela do tada poznate u glazbenoj povijesti, Nema vrhunaca, refrena ili bilo kakvog fiksnog sidra. Jednostavno slušaš i putuješ kao da slušaš dijela minimalista poput Stevea Reicha, Terrya Rileya, Philipa Glassa… Misli su ubrzo krenule na usporedbe s EDM svijetom, publikom koju okuplja i temeljnoj esencijalnoj pogrešci u kojoj lice za pultom postaje bitnije od glazbe same, o DJ-ima koji postaju samo jukeboxi svojih vlastitih hitova. 
 
12 sati kasnije kada je izronio iz podzemlja, po svom vlastitom opisu, nalikujući rakunu koji se uhvatio za golu žicu pod nabojem, s njim je izronilo još nešto. Novi pogled na svijet i glazbu, novi pogled na "umjetnike" koji odrađuju deset "turneja" godišnje, o albumima koji se puštaju van u 16 dijelova da bi progutali što je moguće više publiciteta, o festivalima koji bolno objavljuju jedno po jedno ime istog kruga izvođača koji se nalaze i na svim ostalim lineupima. Nova predana borba za autentičnost zaplamtjela je u prstima i ušima i spoznaja da Berghain ne odbija ljude na ulazu za lažni osjećaj ekskluzive, već jednostavno zato što kao posljedica čuvanja esencijalnog srca elektroničkog, nema mjesta za sve. Detaljnu bilješku EDM oka i uha koje se spustilo u techno grotlo možete pročitati na Lessthan3 stranici. Epifanije i preobraćenja su svuda oko nas!
 

Richie Hawtin najavio novo izdanje

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Vijesti.

Kanadski techno veteran, glazbeni vizionar koji je u domeni moderne elektroničke glazbe ostavio neizbrisiv pečat, u novom je berlinškom studiju porazgovarao s ekipom Electronic Beats TV-a. Nakon dugogodišnje dominacije scenom, ove se godine zatvorio u studio te predano posvetio produkciji i eksperimentiranju s novom Roland Aira opremom. U međuvremenu je njegov label Plus 8 izdao nekoliko traka anonimnog izvođača koje su izrodile brojne rasprave oko toga tko je autor istih. Kao što je većina i nagađala, za njih je zaslužan sam Hawtin, koji je u intervjuu to i potvrdio. Konkretno, radi se o projektu "From My Mind to Yours", kompilaciji starih i novih traka na kojima je Hawtin oživio neke od svojih cijenjenih glazbenih pseudonima, kao što su Plastikman, F.U.S.E. i Robotman.

Kako je izolacija u studiju utjecala na Hawtinovu viziju ovog projekta i kako cijela priča zvuči, pogledajte i poslušajte u videu ispod.

Podcast 093: Fabian Jakopetz

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Music.


Planiram i dalje otvoreno i iskreno ovo raditi kompletnim bićem i postojanjem, pa kamo me takav stav odveo. Što se tiče inspiracije, to je jedna famozna stvar. Nekada me inspiriraju ljudi, nekada izlazak van, nekada vrijeme ili jednostavno određeni događaj, a nekada čujem jedan zvuk u nekoj pjesmi ili nešto, pa se poigram da napravim svoju izvedbu istog. No stvarno se uvijek trudim biti svoj i originalan, pa i onda kada me inspirira neko tuđe djelo.


Inovativni Šibenčanin uživo za pultom Takeovera u Primoštenu

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Events.


U suradnji s Nox Festivalom KS preuzima Live floor Aurore i vodi Vas u Novu 2016.g., te uz glavnog gosta Homeboya za pultom postavlja i Fikcio Mongera. U pozadini projekta krije se glazbenik Mirko Rak, sa svojim novim projektom i live electro performansom, a nastupa kao one man live electro set.  



Dugogodišnji glazbenik (bass, bubnjevi, perkusije, synths) i producent Mirko Rak jedan je od najinovativnijih šibenskih glazbenika koji se sa svojim prethodnim projektom, bendom The FogSellers, u kratkom periodu pozicionirao u sam vrh live izvođača elektroničkog glazbenog žanra. Nakon eksperimentiranja s elektronikom u FogSellersima, Mirko Rak se ipak odlučio na radikalniji pristup elektronici, te započeo projekt Fikcio Monger koji se bazira na live izvedbi. Svaki set je drugačiji baš zbog toga što se sve izvodi live, a njegov album prvijenac je već u nastanku.

Ulaznice za ovaj party su 80 kn a kupiti ih možete ovdje. Fikcio Monger i Homeboy gosti su KLFM radia ove subote, a više doznajte ovdje.

Audiometrika zadovoljstva i boje zvuka

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Vijesti.

 
Cadenza tako sjedi na broju 141 kao sigurno utočište za hodočasnike elektroničkog, kao vidikovac svega što je moguće. Tijelo, tijekom tjedna vezano za uredski stolac ili nosa zakopanog u knjigama, počinje sakupljati paru nedostatka slobode. Gomila se i gomila dok ne zapišti kao bakin čajnik. Da svi kalendari svijeta nestanu u jedan dan u opskurnoj distopijskoj nezogdi, znao bi kada je vikend. Osjetiš ga kako ti vibrira kroz kosti, kako tetive mole da kroz njih proteče ton.

 
Metrika mjeri, mjeri razmak između mjesta na kojem si bio i onoga kamo smjeraš, razlama uspjeh na jednake manifestacije istog, u ovom slučaju užitka u glazbi koji se mjeri samo emocijom pri pojačavanju decibela i uzdizanju BPM-ova iz gradske buke. Tako jedna od metrika, Audiometrika, 11. prosinca vadi svoju aparaturu ponad podija Cadenze uz Maryja i J. Jaya. Maryja si u raljama elektroničkog mogao uhvatiti već u trenu začeća, oh tako davne 1989. S lokalnog proširio se i na regionalno jednako dobro vladajući pultom i studijskom opremom. Ponosni otac dva labela, Audiometrica i Soul Accessa poziva te na još jedno uzimanje mjere užitku uz bok s Josipom Pavlovićem koji stoji iza aliasa J. Jay.

 
U subotu, 12. prosinca, crno-bijeli svijet dobiva nijanse duginog spektra, auditrono preuređenog i manipuliranog električnim nabojima koji jure pod rukama Martyna Doxa i Anthonyja Locomotiva. Glazba daje tvojim danima boje koje ne možeš objasniti riječima, one čak ni nemaju ime. Kako da objasniš boju stroba na nečijem nasmijanom licu ili boju jutra u kojem se budiš sretno umoran nakon što si komad sebe ostavio na podiju s onima koje voliš? Colourful započinje oko desetke i s hladnoće ulica zove te u topla njedra Savskog gnijezda.
 
Oba dana upadaš za 20 HR novaca i čim skineš jaknu čekamo te s medicom da zagrijemo krv i šibnemo je u mišiće. Trebat će ti! Dođi, vidi, slušaj, pleši, uživaj, živi, zato si ovdje!