Pod motom „When words fail, Time Warp speaks“ u subotu 06. travnja 2013. otpočeo je elektronski maraton u šest hala u kojima je program nudio najbolje svjetske izvođače, koje oni koji ne žive u prijestolnicama elektronske glazbe rijetko kad imaju priliku čuti, bar ne u jednoj večeri i na jednom događaju.



Od 19h u subotu do nedjelje u 14h izredali su se tako redom bez izostajanja DJi: Sven Väth, Richie Hawtin, Carl Cox, Luciano, Laurent Garnier, Ricardo Villalobos, Loco Dice, Marco Carola, Chris Liebing, Dubfire, Jamie Jones, Dixon, Len Faki, Magda, Ellen Allien, Monika Kruse, Karotte, Marcel Dettmann, Pan-Pot, Joseph Capriati, Agoria, Matthias Tanzmann, Mathias Kaden, Nick Curly, Valentino Kanzyani, Niconé & Sascha Braemer, Adam Port, David Mayer, Rampa &ME, Tommy Four Seven, Wankelmut, Hector, Alle Farben, Nekes, Seebase, Steffen Baumann, Sasch BBC, Steffen Deux,  Sebastian Kreikemeier te live act-ovi: Gaiser, Lexy & K-Paul, Matador, Oliver, Schories i Bunte Bummler.

{youtube}FL8ofHMsj8I{/youtube}

Teško je bilo odrediti prioritete, u potpunosti nemoguće poslušati sve, ali i odabrati favorite. Činilo se kao da je svatko od navedenih u rukavu za ovu priliku čuvao svoj najbolji set, kako bi se ispred beskompromisne publike od 20 000 ljudi pokazali u najboljem izdanju. Ako već moram odrediti tri najbolja nastupa onda su to za mene svakako: Visionquest, Ricardo Villalobos i Loco Dice.

Kao što ste proteklih tjedana bili upoznati ovo nezaboravno putovanje organizirala je KS Travel u suradnji sa agencijom Gremonaparty.com za nas sretnih 16 sudionika, među kojima su bila i naša strpljiva dva vozača i vodiča, te ostala vesela družina strastvenih zaljubljenika u glazbu, ali i avanturu, što iz Slovenije, Mostara, Zadra, što iz Rijeke, Splita i Zagreba. Prešli smo više od 1600 km puta do Mannheima i natrag, ali u jednom se slažemo, svaki km našeg puta vrijedan je uspomene koju bilježimo na sam vrh našeg rejverskog staža.



Time Warp nije festival o kojem cijeli Mannheim bruji, u gradu koji je tipični njemački grad, gotovo da uopće nema plakata ili naznaka da se taj dan u tom gradu održava nešto toliko veliko, ali Time Warp nikad i nije bio opterećen trendovima i blještavilom. Status ovog festivala pripada undergroundu, o čemu svjedoče i prvi trenutci u halama ispunjenim vrhunskim ozvučenjem, nužnim nenametljivim lightom  i  preciznom usmjerenošću isključivo na glazbu. Kako ne bi bilo zabune, sve je na vrhunskoj razini, prostrani podiji, dostupni šankovi, garderoba koju doduše plaćate 11 eura (5 dobijete natrag), bogati laser show, svjetlosti sasvim dovoljno, tematske vizaulizacije i video instalacije, ali i dalje dovoljno mračno i dovoljno moćno, upravo onako kako publici ovog festivala i odgovara.

Ovdje su i veterani pokazali zašto su toliko veliki, nitko od navedenih izvođača nije shvatio Time Warp kao još jedan nastup. Uzet ću kao primjer Sven Vatha, kojeg doduše nisam slušala svih 4 i pol sata u kojima je pokazao svu raskoš svog talenta, jer sam u isto vrijeme balansirala između nastupa Villalobosa, Luciana i Jamie Jonesa, ali Papa zna što pokreće ljude i zašto nakon toliko godina ima toliko svojih poklonika. Ako vas je itko od navedenih ikada razočarao svojim nastupom, na Time Warpu bi vam se uvelike bilo tko od njih iskupio.



S drugim floorom na kojem je Papa Sven odradio svoj osebujni set na vinilima, započela sam i svoje putovanje i dopustila da mi predstavnica njemačke ženske elektronske scene Monika Kruse s primjesama svog novog albuma otvori ovu glazbenu avanturu. Na istom je flooru nakon Monike nastupio Dubfire, a u isto vrijeme na ostalim su se floorovima izmjenjivali live actovi Lexy & K-Paula, Bunte Bummlera i Olivera Schoriesa. Ipak live act o kojem se najviše pričalo je onaj Matadorov koji je uslijedio nakon Vathovog nastupa. Prvi i drugi floor smješteni jedan pored drugoga ujedno su bili fokusirani na techno, koji je kulminirao Carl Coxovim energičnim setom bez komercijalnog prizvuka za koji ga u posljednje vrijeme znamo vezati, već je scenom suvereno vladao upravo onakav Cox zbog kojeg smo ga zavoljeli kad smo ga prvi put uživo čuli. Mnogi će se složiti da je uz Sven Vatha upravo Coxov nastup bio najbolji tu noć.



Teško se bilo odmaknuti i s trećeg floora pogotovo kad su na njemu jedan za drugim svoje najbolje stvari vadili Villalobos, Luciano i Loco Dice. Milina za sva osjetila, kako među publikom tako i na pozornici gdje je bilo jednako plesno i veselo. Upravo je tome čar i prednost Time Warpa, vidjeti da DJ nije usamljen gore na pijedestalu, nego je okružen dobrom ekipom i uživa zajedno s publikom u trenutku. Moram priznati da me dodatno pokreće DJ koji pleše na glazbu koju bira, vidjeti da se dobro zabavlja, jer na kraju krajeva glazba je tu da nas zabavi. Najviše se ipak zabavljao Villalobos, a najviše transparenata u publici pokupio je miljenik njemačke publike Loco Dice.

{youtube}–j3iRivksc{/youtube}

U trenutcima kad  je ova noć prelazila u dan, mjenu iz čvršćeg ritma u onaj nešto laganiji plesni i u posljednje vrijeme omiljeni mi zvuk priredili su Jamie Jones i osobni favorit večeri Visionquest, koji su očarali podij na flooru broj 4. Koliko god je umor od puta obuzimao moje tijelo, Seth Troxler je nalazio način da poželim ostati još. Festival je u svojim jutarnjim satima poprimio oblik završnih setova koji u rejv svijetu znaju trajati satima. Tako je Garnier na flooru broj pet, ujedno i jedinom flooru koji je bio obasjan prirodnom svijetlošću publiku usrećivao punih pet sati, od 05-10h, dok je onaj najduži pripao perfekcionistu i plastičnom čovjeku Richie Hawtinu koji je svoju priču započeo u 7.30h, da bi ju kao i ovogodišnji Time Warp priveo kraju u 14h.

{youtube}wlnuIqS6K4c{/youtube}

O glazbi kako i sam moto festivala kaže nije potrebno pričati, u ovom izvještaju priloženi su vam brojni setovi pa neka glazba govori sama za sebe. Službene fotografije pogledajte u našoj galeriji, a ostale setove i klipove s nastupa izvođača popratite na službenoj facebook stranici festivala.

Vrijeme na ovaj festival zaista ne utječe, on je tu da traje i ostane, ukoliko želite biti dio elektronske povijesti koja se na njemu piše vidimo se sljedeće godine na jubilarnom 20. Time Warpu, do tada ovu uspomenu čuvamo živućom!