Nije to samo više borba i izazov analognog protiv digitalnog, jer izgleda da smo zaboravili koliko nam je olakšano preslušavanje glazbe kad su CD-i stigli na tržište i s koliko smo se kolekcija MP3 mogli pohvaliti.

Osim onih koji zaista vole ploče što iz raritetnih razloga, što zbog njihovog izgleda i vrijednosti te kolekcionarskih strasti,kad govorimo iz perspektive privatnog slušatelja, ne DJ-a, čini se da je dosta ljudi u nekoj vrsti zablude. Čak i ako vinyli zaista zvuče bolje od CD-a, da bi zvučali dobro potrebna vam je puno skuplja oprema i uvjeti u kojima ćete održavati ploče i gramofoni koji su dovoljno kvalitetni da taj zvuk zaista na njima i zvuči bolje, a u svemu ostalome ipak se radi o nekoj vrsti luksuza.

Većina ljudi koji tvrde da vinyli zvuče bolje, govore to i zbog toga što je riječ o analognom i zbog mišljenja da su stare stvari bolje i da je nekad bilo sve bolje.



Na stranu ljubav prema vinilyma, moramo biti iskreni i priznati da kvaliteta zvuka u odnosu CD-a i vinyla ovisi o okolnostima.

CD-i su često „prženi“ na svakojake načine, CD playeri su jeftiniji i slabiji nego što su gramofoni, rijetko se kupuju originalni CD-ovi, većinom su izvučeni iz kopresiranih fileova koje smo dowloadali, kopirali od prijatelja i slično. To su stvari koje razlikuju kvalitetu zvuka na CD-u i vinylu, ostalo je sentmentalnost, vrijednost i razlika između originalnog i kopiranog proizvoda.