Počeo si sa Broken BPM večerima. Najdraže sjećanje iz tog doba?
Broken BPM večeri su startale 2002. godine na jednom brodiću na Savi koji se zvao Papillon. Te večeri su bile logičan nastavak radio emisije (Respekt radio show) koju smo vodili i uređivali ja i moj tadašnji kompanjon u DJ-ingu oh_boy! Broken BPM je bio naš odgovor na tadašnje stanje na sceni koja je, po nama, bila prejednolična i ne baš progresivna. Zapravo da nije bilo Broken BPM-a (i Kontrapunkta te Groodanja) mi ne bismo uopće izlazili :) No, da skratim priču, poanta je bila dati tadašnjim manje poznatim DJ-ima i ekipama mogućnost da se predstave i prezentiraju svoj rad bilo putem DJ-inga ili VJ-inga. Tako da smo ugostili od Confusiona, preko Crobota do Bass Invadersa zapravo skoro sve zagrebačke crewove koji su tada bili aktivni ili će to tek postati. Što se tiče najdraže uspomene to mi je stvarno teško jer bilo ih je mnogo, bili smo mladi i ludi :) Možda bih izdvojio jedno od nekoliko stranih gostovanja koje smo napravili a to je Inverse Cinematics (koji sada žari i pali pod imenom Motor City Drum Ensemble i uskoro nastupa u Sirupu) i Simbada (kojeg je doslovno slušalo 10 ljudi, dok je dan poslije u Beogradu čovjek rasprodao klub). Ono što je meni najdraže je bila ta energija koja je bila prisutna na našim večerima i to jedno jedinstvo i druženje među ekipama koje danas, barem po meni, nije baš na toj razini. No, ne treba se vraćati u prošlost nego gledati prema naprijed, a nadam se da svjetlost u tunelu ipak nije vlak, već bolje sutra :)

Što znači Sicko Disko? Kako si došao do tog imena za svoje večeri?
Sicko Disko bi značilo… zapravo, ne znam niti sam. Asocijacija bi bila odlazak u disko ali u disko koji je pomalo pomaknut i neobičan, zbog toga je Sicko što znači ''pomaknut, lud''. Na početku kada je startao Sicko Disko 2007. godine puštala se glazba koja se nazivala electroclash i disko punk, a to znači malo žešći zvuci pa je i zbog toga Sicko prikladno, no danas je više naglasak na Disko, jer prevladavaju house i nu disco, s određenim izletima u druge žanrove (ovisno tko je gost). Samo ime je dobiveno glasanjem na još tada vrlo aktivnom Myspaceu gdje sam ja predložio nekoliko imena i dao ljudima mogućnost njihovih prijedloga, a što je u konačnici dovelo do ovog imena koje je sada.

Navodno si u Londonu upoznao frontmena Hot Chipa. Jeli to istina ili si halucinirao?
Halucinirao sam. Ne. šalim se, zapravo je svemu zaslužan Facebook. Naime tog dana 27.7.2008. (znam točan datum zbog fotke u mobu) dok sam bio u Londonu turistički, a i zbog nekoliko svirki, gledam ja Facebook za kuda izaći večeras i ugledam jednu zgodnu zabavu na kojoj će glazbu puštati dj Riton kojeg sam htio već odavno čuti. I tako se ja uputim na dotičnu adresu za koju se ispostavilo da je jedan mali zgodni japanski restoran gdje je u podrumu posebno za ovu priliku napravljen klub. Riton počinje sa svirkom, pije se sake i svi plešu i dobro se zabavljaju. Radilo se o otprilike 80-ak ljudi uglavnom starijih od mene (35+). U jednom trenutku glazba prestaje i dolazi frontman Hot Chipa uzima mikrofon i uz glazbenu podlogu počinje pjevati. Ja ostajem paf  i širom otvorenih usta. Nakon 3 pjesme on se spušta u publiku i party se nastavlja. Što se tiče mog upoznavanja tu nema neke posebne priče, prišao sam čovjeku, pohvalio nastup, ugnjavio ga za zajedničku fotku i ispio još jedan sake :) Toliko o mistifikaciji.

Postoji li nadraža stvar koju više manje redovito puštaš?
Teško pitanje, jer dosta stvari mi spada među draže, a i to se mijenja kako dolaze nove. Trenutačno mi je u setu redovna Shit robot – I found love (wild Geese remix), a neko vrijeme mi je to bila i Annie – Greatest hit. Toliko o tome.

{soundcloud}https://soundcloud.com/marmat001/marmat-mix{/soundcloud}

Što možemo očekivati od Sicko Diska u budućnosti? Tko je sljedeći gost, mali hint bar?
Možete očekivati i dalje razne goste, domaće i strane, ali i stalno prisutan pomak u zvuku. Trenutačno se bavim idejom da, pošto rezidentura u Sirupu otvara mogućnost 2 floora, da jedan floor bude ''klasični'' Sicko Disko, znači elektronika, a drugi možda indie. Živi bili pa vidjeli. Hint za gosta? Pa ovaj put ostajemo na domaćim snagama uz jedan live. O svemu uskoro.

Najdraži i najluđi trenutak sa nekog od nastupa?
Uf, ludih je bilo podosta, obično su povezani sa punim klubom i odličnom atmosferom, a mogao bih izdvojiti nastup na Exitu 2008. kada sam svirao od 5 ujutro, znate kako je to, sunce izlazi i noć se pretvara u dan, a ispred tebe nekoliko stotina neumornih rejvera :) Neprocjenjivo.

Tko se brine o tvom stylingu?
Nisam ni znao da imam styling :) Tko se brine? Nitko.

Poruka našim čitateljima.
Uživajte u glazbi, jer glazba spaja. :) Malo otrcano, ali istinito.

Florence Foster Fan Club (FFFC) duo je koji nam dolazi iz Siska. Predstavljaju vokalni dark/minimal electro/wave projekt čiji članovi su producenti koji samostalno muziciraju pod aliasiama Le Chocolat Noir i Zarkoff. Osim CD albuma "Everyday Theatre" izdanog za brazilski label Wave Records i pojavljivanja na nekoliko kompilacija, na labelovima Enfant Terrible iz Nizozemske i Diggarama iz Hrvatske sagradili su svoju bazu fanova. Njihov je Fan Club posvećen Florence Foster (Jenkins), američkoj sopranistici, koja je postala poznata po potpunom nedostatku ritma, tona i ukupne sposobnosti pjevanja. Na obostrano zadovoljstvo ugostit ćemo njihova dva vokala i hardwareski no-laptop koncertni nastup na bass flooru našeg rođendanskog partija 02.travnja u Boogaloo-u, a vrijeme do tada skratili smo pričom.

Kako i kada ste se upoznali?
Bili smo susjedi u Sisku, pa smo se poznavali iz viđenja, ali tek nakon festivala Kontakt 2003. godine gdje smo nastupili iste večeri, počeli smo sa zajedničkim projektima, zapravo smo se odmah te večeri dogovorili da radimo nešto zajedno. Prvo su to bili razni eventi, a onda kasnije  i bend.

Je li Sisak kao grad industrije utjecao na vaše kreativno stvaralaštvo?
Defintivno, to je estetika koja je tamo nezaobilazna, živiš pod tim dimnjacima i svjetlima, nebo je po noći crveno od baklji iz rafinerije, ujutro se budiš uz miris svježeg sumpora, prije dok je i željezara bila u punom pogonu znao je padati crvenkasti snijeg, ako se dobro sjećam, ipak je to bilo dosta davno, no sad to sve skupa izgleda kao spomenik socijalističkoj utopiji. Ta je industrija u bivšoj državi aktivno podržavala umjetnost, organizirala umjetničke kolonije i jedan dio grada je pun metalnih umjetnina koje hrđaju desetljećima u parkovima i alejama. 

Koliko nas sjećanje služi prvi nastup ste imali prije Orgua na MUFu. Je li se tada dalo naslutiti da projekt FFFC ima budućnost?
Saša: Pa onda je to više bila improvizacija, iskreno, ja se ne sjećam je li to bio prvi nastup ili smo možda već nastupili prije u Daskalištu.  Nisam imao jasnu viziju kud ta suradnja vodi dok nismo počeli aranžirati stvari u studiju. Dok smo bili u "garažnoj" fazi, moglo je poći u bilo kojem smjeru.
Jasmin: To nam je bio jedan od prvih nastupa, a kako je Saša rekao tada nismo mogli reći u kojem smjeru ćemo krenuti. Trebalo nam je dosta vremena da uopće počnemo snimati demo, na početku smo samo svirali.

Opišite svoju glazbu!
Wave body pop?

{youtube}FevKPxBDKNY{/youtube}

Što možemo zaključiti iz činjenice da ste svoj debi album izdali za brazilski label Wave?
Da nas nitko u Europi nije htio.

Mislite li da je cijela nizozemska scena koja se krije iza Clonea, Creama i Bunker labela u silaznoj fazi zadnjih godina ili će uvijek postojati poklonici tog zvuka?
Saša: To je pitanje za Jasmina :)
Jasmin: Čitava ta scena danas nema jedan zvuk koji bi bio karakterističan za nju, jer je tjekom zadnjih dosta godina okupila jako puno različitih pojedinaca i grupa i na taj način stvorila zanimljivu i šaroliku scenu. Slično je bilo i prije u vrijeme CBS-a, ali danas sa Intergalactic FM-om je to otišlo još nekoliko koraka dalje. Nedavno sam bio na IFM partyju u Berlinu i mogu samo reći da je onaj vibe još uvijek vrlo živ i jak.

Nastupali ste u Njemačkoj, Nizozemskoj, pa čak i u Brazilu. Najdraži trenutak/nastup/zgoda/ sjećanje s tih nastupa?
Saša: Meni je Amsterdam ostao u sjajnom sjećanju, tada je tamo živio naš prijatelj koji je studirao na plesnoj akademiji pa je doveo sa sobom svoje kolege – poprilično je nevjerojatno kad u prvom redu plešu školovani plesači i koreografi, a u to su se vrijeme manje više slučajno tamo zatekli i naši prijatelji iz Zagreba koji su odselili u London, tako da smo zapravo imali reunion s puno poznatih lica i dobar koncert.
Jasmin: Brazil je imao svoje čari ali složio bih se sa Sašom u vezi Amsterdama. I prvi nastupi u Sisku su bili zanimljivi, drugačiji od današnjih, sa puno improvizacije.

Ostali ste vjerni analogiji. Kompjuter ne može simulirati zvuk koji izlazi iz ritam mašina i syntheva?
Pa moglo bi se to odsvirati i s kompjuterom, no koncepcija hardverskog live acta je dosta drugačija, više si kao pilot ili kapetan broda koji pazi da ništa ne pođe po zlu, zato što je hardver često nepredvidiv, pogotovo starije mašine, i Murphyjevi zakoni su vrlo primjenjivi na tu tehnologiju. Izazov je odraditi live act bez grešaka, dok s kompjuterom sve pripremiš unaprijed i mogu te eventualno zeznuti windowsi ili nešto tako, ali je puno manje parametara na koje moraš paziti jer sve pripremiš unaprijed. Ja (Saša) za solo nastupe koristim kompjuter s eventualno jednom ili dvije mašine sa strane, jer bi mi inače bilo teško i pjevati i kontrolirati sve, a ovako kad smo dvojica, ipak su to četiri ruke i dva mozga, pa onda treba povećati i difficulty level, da se tako izrazim. Ja (Jasmin) pak i za svoj solo nastup koristim hardware jednostavno jer preferiram takvu vrstu muziciranja. I na ovaj hardwareski način je dosta stvari izprogramirano, ali software me za sada još ni kao producenta niti kao DJ-a nije uspio privući, iako znam da bih dobio više mogućnosti sa softwareom. S time da mislim da više mogućnosti ne znači nužno da je produkt bolji.

Poruka našim čitateljima…
Saša: Uvijek rado koristim priliku za propovijed: pazite na informacije kojima se izlažete, jer nas programiraju hranom, tv-om, radijom, internetom, i vjerojatno na razne načine o kojima ništa ne znamo, i sustav nas tjera da se ponašamo kako ne želimo. Nema mjesta ni paranoji ni strahu, samo dozi razumne kritike.
Jasmin: Potpisujem. Ne radi se o paranoji, samo mislim da bi bilo dobro da ljudi malo češće uključe mozak i sami odluče o nekim stvarima na koje mogu utjecati. Imam nekoliko zanimljivih teorija povezano s tom tematikom, ali o tome možda bolje uživo :)