Cijelim putem nas je pratila kiša, no to nije nimalo umanjilo moje uzbuđenje što ću napokon u živo vidjeti i čuti glazbenika kojeg očekujem posljednjih 20-tak godina. Nekada davno, krajem 80-tih, u tu istu halu sam odlazila na sasvim drugačije koncerte. Sada me očekuje vrhunski doživljaj koji će proizvesti jedinstven i neponovljiv glazbenik. Njegovi koncerti su uvijek bili spektakli, od onog u Place de la Concorde u Parizu 1979. Sa ovim koncertom je prvi puta ušao u Guinnessovu knjigu rekorda za najveći koncert na otvorenom, sa preko milion posjetitelja, zatim Houston, gdje je oborio rekord i ponovo ušao u Guinnessovu knjigu rekorda   sa više  od 1.5 milion posjetitelja, pa Pariz (Paris La Defense), kada je oborio vlastiti rekord i po treći  puta sa preko 2,5 miliona posjetitelja ušao u Guinness i hrpi drugih gradova koje nisam ni vidjela.

Još kao mladu djevojku zaintrigirala me njegova glazba i ne samo glazba već i nastup. Neobični zvuci, proizvedeni na neobičnim, recimo to tako, instrumentima. Čini mi se da ne postoji instrument ili sprava na kojoj Jean nije svirao, od teremina, poznavaoci će znati kako teremin funkcionira, ja ne znam, ali znam da iz njega izlazi samo jedan uvrnuti zvuk, laserske harfe, stilofona, sekvencera i gomile ostalih digitalnih i analognih sintisajzera kojima ni ne znam nazive. Sve je to zajedno vrhunski ukomponirano u harmoniju kristalno jasnog zvuka koji u nekim trenucima mami čak i suze.

Znala sam da je hala Tivoli relativno mala i da može primiti cca.4000 ljudi, no nisam se nadala da ću sjediti 2 metra od g.Jarra. Da, sjedili smo, ali samo na početku, jer takav doživljaj te jednostavno tjera da ustaneš i pokreneš se. Pred Tivolijem gužva, gomila automobila i ljudi a Ljubljana kao da je poprimila neku neobičnu živahnost uoči koncerta. Čekajući u redu da podignem akreditaciju promatram ljude. A bilo je tu mladih, neobičnih, starih, običnih, roditelja s djecom  i svi su sa zadovoljnim osmijehom na licu čekali da uđu u halu koja je bila popunjena do posljednjeg mjesta.

Sama pozornica na početku nije izgledala kao nešto posebno no svjetlosni efekti učinili su da sve poprimi viziju bajke, a onda se u jednom trenutku sa stropa spustilo veliko ogledalo u kojem su se ogledali svi ti instrumenti i sprave i to je bio vrhunac.

Bez obzira na godine (op.a.60 g) Jarre odaje dojam živahnog mladića koji svim svojim bićem ponire u samu srž zvuka te ga  energično i sa puno ljubavi prenosi svojoj publici. No, da više ne duljim, zadovoljna i jako sretna izlazim nakon 90 minuta vrhunskog doživljaja i nadam se da će g.Jarre ispuniti obećanje koje je dao na kraju, da će ponovo doći na naše prostore i održati koncert na otvorenom. Isto tako se nadam da će tada biti prilike da sa njime popričam i da mu stisnem ruku.

Vjerujem da će galerija slika uspjeti bar malo dočarati atmosferu iako fotografije nisu odogovarajući medij koji bi vam mogao prenijeti ovaj vrhunski događaj u cijelosti.

Galeriju pogledajte ovdje.!