London Underground Report – prvi dio
Usporeni ritam grada Splita zamijenili smo, sa božanstvenim provodom, užurbane, modno osvještene i uvijek clubberski nastrojene engleske prijestolnice Londona. Razlog našeg posjeta bilo je pisanje reportaže iz hrama elektronske glazbe, Ministry of Sounda koji je nedavno proslavio svoj 18. rođendan.
Iako s malim zakašnjenjima u London smo stigli 11. prosinca oko 10.30h. Već sami uzlet iz Zagreba zagarantirao je odličnu zabavu budući da smo u avionu upoznali 3 zanimljive djevojke. U tranzitnoj zoni Londonskog Gatwicka dočekao nas je onaj "famozni" red, za zemlje koje nisu u EU. Sat vremena čekanja i nakon šta smo pojasnili koliko mislimo ostati te u koju svrhu ulazimo u zemlju krenuli smo prema izlazu. Tamo nas je dočekao vozač Bob, iznajmljen od strane Ministry of Sounda, koji nas je odvezao prema Londonu i našem hotelu.
Svim tim putem uživali smo u pogledu i polako se navikavali na engleske manire, automobile s upravljačem na desnoj strani, kao i vožnjom na lijevoj strani. Naš vozač bio je susretljiv i dao nam neke korisne informacije ali nije bio vješt za upravljačem pa smo ga manje zamarali. 60-tak minuta trebalo je da dođemo do hotela u srcu Londona. Impresionirali su nas putem Taxi-ji, kuće i njihov stil, autobusi na kat, ta uigranost na cestama itd.
Nakon šta smo odsjeli u hotelu kojim upravljaju Arapi, brzo smo se uvjerili da u kvartu Paddingtonu ima podosta crnaca, Arapa, Iranaca, Pakistanaca, Indijaca, Japanaca, Kineza itd. Zaista je nevjerojatno bilo za vidjeti toliko različitih etničkih skupina na jednom mjestu.
Ekipa Ministry of Sounda (Nick & Gareth) susreli su nas u hotelu tijekom popodneva. Nick i Gareth su nam odgovarali na nekoliko pitanja čiji intervju možete pogledati u dnevnom tisku Slobodne Dalmacije od 17. prosinca. Nakon toga još par detalja smo dogovorili za petak i subotu u njihovom klubu a nakon šta smo ih pozdravili krenuli lagano u obilazak grada.
Londonski tube, ili metro nešto je šta me totalno oduševilo. To je toliko dobro rješenje za prijevoz iz jednog u drugi dio grada, čime se rješava gužva na ulici, a brzina kretanja ljudi u tim hodnicima je nevjerojatna. Tek tada sam vidio kojom brzinom žive ljudi u Londonu, kako im prolazi vrijeme. U tim metroima možete vidjeti doslovce ljude u svakakvim kombinacijama, a ponekad vožnja potraje i do 2 sata tako da mnogi čitaju knjige, ili pak spavaju.
Naš đir po Londonu obuhvatio je polazak iz Paddingtona prema Baker streetu, odakle smo se spustili na Picadilly i svo blještavilo Londre ugledali izlaskom iz podzemlja. Raskošno uređene ulice, novogodišnja rasvjeta kao iz bajke, ogromni video zidovi, skulpture, gomila užurbanih ljudi, promet pokazali su nam koliko dobro ali i brzo živi se u Londonu.
Posjetili smo cafe Hollywood gdje ćete naići na sve junake ili legendarne predmete iz Hollywooda, poput Harley Davidstona, skulpture američkog marinca i slično. Trafalguare Square prepun je kipova, tamo se nalazi i velika statua slavnog kapetana Nelsona, zatim vodoskoci i nacionalna galerija. Produžili smo prema nacionalnoj palači, prošli pored odlično čuvane zgrade vlade pa došli do legendarnog BIG BENA. Na kraju westminsterski most pruža nezaboravan pogled na London Eye. Preporuka je da ako idete u London i želite sve vidjeti ostanete minimalno 7 dana.
Želja nam je bila idućeg dana (subota) otići na nogometni spektakl gdje je igrao klub Chelsea. Petak navečer vratili smo se prema hotelu a prije toga otkrili odličan talijanski restorančić s fino kuhinjom u Paddingtonu. Jako smo dobro ugošćeni.
U ponedjeljak donosimo drugi dio priče iz kluba Ministry of Sound…
Iako s malim zakašnjenjima u London smo stigli 11. prosinca oko 10.30h. Već sami uzlet iz Zagreba zagarantirao je odličnu zabavu budući da smo u avionu upoznali 3 zanimljive djevojke. U tranzitnoj zoni Londonskog Gatwicka dočekao nas je onaj "famozni" red, za zemlje koje nisu u EU. Sat vremena čekanja i nakon šta smo pojasnili koliko mislimo ostati te u koju svrhu ulazimo u zemlju krenuli smo prema izlazu. Tamo nas je dočekao vozač Bob, iznajmljen od strane Ministry of Sounda, koji nas je odvezao prema Londonu i našem hotelu.
Svim tim putem uživali smo u pogledu i polako se navikavali na engleske manire, automobile s upravljačem na desnoj strani, kao i vožnjom na lijevoj strani. Naš vozač bio je susretljiv i dao nam neke korisne informacije ali nije bio vješt za upravljačem pa smo ga manje zamarali. 60-tak minuta trebalo je da dođemo do hotela u srcu Londona. Impresionirali su nas putem Taxi-ji, kuće i njihov stil, autobusi na kat, ta uigranost na cestama itd.
Nakon šta smo odsjeli u hotelu kojim upravljaju Arapi, brzo smo se uvjerili da u kvartu Paddingtonu ima podosta crnaca, Arapa, Iranaca, Pakistanaca, Indijaca, Japanaca, Kineza itd. Zaista je nevjerojatno bilo za vidjeti toliko različitih etničkih skupina na jednom mjestu.
Ekipa Ministry of Sounda (Nick & Gareth) susreli su nas u hotelu tijekom popodneva. Nick i Gareth su nam odgovarali na nekoliko pitanja čiji intervju možete pogledati u dnevnom tisku Slobodne Dalmacije od 17. prosinca. Nakon toga još par detalja smo dogovorili za petak i subotu u njihovom klubu a nakon šta smo ih pozdravili krenuli lagano u obilazak grada.
Londonski tube, ili metro nešto je šta me totalno oduševilo. To je toliko dobro rješenje za prijevoz iz jednog u drugi dio grada, čime se rješava gužva na ulici, a brzina kretanja ljudi u tim hodnicima je nevjerojatna. Tek tada sam vidio kojom brzinom žive ljudi u Londonu, kako im prolazi vrijeme. U tim metroima možete vidjeti doslovce ljude u svakakvim kombinacijama, a ponekad vožnja potraje i do 2 sata tako da mnogi čitaju knjige, ili pak spavaju.
Naš đir po Londonu obuhvatio je polazak iz Paddingtona prema Baker streetu, odakle smo se spustili na Picadilly i svo blještavilo Londre ugledali izlaskom iz podzemlja. Raskošno uređene ulice, novogodišnja rasvjeta kao iz bajke, ogromni video zidovi, skulpture, gomila užurbanih ljudi, promet pokazali su nam koliko dobro ali i brzo živi se u Londonu.
Posjetili smo cafe Hollywood gdje ćete naići na sve junake ili legendarne predmete iz Hollywooda, poput Harley Davidstona, skulpture američkog marinca i slično. Trafalguare Square prepun je kipova, tamo se nalazi i velika statua slavnog kapetana Nelsona, zatim vodoskoci i nacionalna galerija. Produžili smo prema nacionalnoj palači, prošli pored odlično čuvane zgrade vlade pa došli do legendarnog BIG BENA. Na kraju westminsterski most pruža nezaboravan pogled na London Eye. Preporuka je da ako idete u London i želite sve vidjeti ostanete minimalno 7 dana.
Želja nam je bila idućeg dana (subota) otići na nogometni spektakl gdje je igrao klub Chelsea. Petak navečer vratili smo se prema hotelu a prije toga otkrili odličan talijanski restorančić s fino kuhinjom u Paddingtonu. Jako smo dobro ugošćeni.
U ponedjeljak donosimo drugi dio priče iz kluba Ministry of Sound…
