Viktor Zahtila je rođen u Puli, a živi i radi u Zagrebu. Niz godina bio je aktivist za LGBT prava i novinar političkog tjednika, a trenutno radi za nezavisne web portale. Upisao u Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu 2015. godine gdje studira na odsjeku Filmske i TV režije.

"Isprva sam planirao napisati širi tekst o homofobnom nasilju na clubbing sceni, prvenstveno zato što je to moja scena i zato što sam kroz godine doživio niz homofobnih incidenata koji bi mi redovito pokvarili večer, a kumulativno i očekivanja od noćnog života u Zagrebu. Došlo je do toga da nije potreban ni incident. Konstantno skeniranje publike kako bi uočio potencijalne nasilnike, kao i autocenzura ponašanja, manirizma i flerta s drugim muškarcima u iščekivanju homofobnih idiota koji imaju nezadrživu potrebu da mi nešto kažu ili se obračunaju sa mnom – sve to je stvorilo toksičnu atmosferu u kojoj se nije moguće zabaviti. Ali u međuvremenu su se dogodile dvije stvari.


Fotografija služi kao ilustracija – Photo by Brodie Vissers from Burst


Prva situacija: posjetio sam klub Masters sa svojim partnerom za Novu godinu oko 14 popodne (bio je dnevni party). Na ulazu povrh stepenica dočekao nas je redar koji je prodavao karte, zajedno sa svojim kompanjonom. Kada je vidio da mi dečko ima lak na noktima pitao ga je, „Jesi ti peder?“ „Jesam, a ovo je moj dečko“, odgovorio mu je bez da trepne, na što nam je redar dobacio da se „gubimo odavde“ (kompanjon se cinično smješkao). Moja ideja Nove godine nije uključivala natezanje s glupim balkanskim primitivcima, pa smo se pokupili doma.

To nije prvi put da sam doživio homofobni incident u Mastersu

Par godina prije, tamo sam odveo jedan gej par iz Berlina, a s obzirom na to gdje žive, nije im palo na pamet da modificiraju svoje ponašanje. Sjedili su za stolom i nonšalantno se počeli ljubiti kad se neki nabildani agresivac koji je sjedio preko puta osovio na šake, nadvio nad naš stol i zaprijetio da će ih razbiti. Odmah sam otišao do zaštitara da ga obavijestim da u klubu imaju nasilnika koji želi mlatiti ljude. “A šta da ti ja tu radim,” dobacio mi je sav nadrkan što ga ometam u njegovom miru. “Svoj posao?” odgovorio sam, a nakon što sam ga uz velike muke uspio uvjeriti da sprječavanje mlaćenja gostiju spada u njegov opis posla, lijeno se ustao i otišao popričati s njim.


Fotografija služi kao ilustracija – Photo by Matthew Henry from Burst

Iako je homofob bio preglup da se pravi nevin pa je agresivnim govorom tijela i prijetećim pogledima u mom smjeru samo potvrdio svoje ponašanje od maloprije, nakon par minuta nečega što je izgledalo kao ugodno ćaskanje zaštitar je jednostavno otišao, a nasilnik je ostao u klubu. Tu mi je postalo jasno da Masters nema nikakvih problema s homofobnim nasiljem i da ih naprosto nije briga za sigurnost LGBT gostiju.

Stoga nas ne treba čuditi što uprava kluba ne prepoznaje ni epidemiju seksualnog uznemiravanja žena koje se tamo odvija. U razgovoru s nekoliko posjetiteljica, saznao sam da su redari nekad i znali izbaciti muškarce koji su bili seksualno nasrtljivi, ali, po svemu sudeći, njihov pristup sigurnosti je stihijski te uvelike ovisi o tome tko su točno nasilnici i koji redar je na dužnosti.

Druga situacija: Igrom slučaja, nedavno sam na jednom privatnom druženju upoznao mlađu ženu (preferira ostati anonimna) koja mi je opisala seksualni napad kojeg je doživjela u Mastersu početkom ljeta 2020., što me napokon ponukalo da napišem ovaj tekst. Slijedi njena priča, a pročitajte je ovdje."


Autor pritom zaključuje:

"Vjerujem da se većina ljudi, bili oni gej ili str8, muškarci ili žene, tamo super zabavila bez ikakvih incidenata. Isto tako sam uvjeren da postoji niz gej osoba, žena, pa i str8 muškaraca koji su u Mastersu doživjeli neko sranje, ali su odlučili zadržati to za sebe i potisnuti. Možda nisu htjeli riskirati još veći incident, pokvariti večer svojim prijateljima, a možda su se jednostavno previše uplašili i bilo ih je sram da drugi vide njihovu ranjivost. Razloga može biti bezbroj.

Želim im poručiti da nikakva zabava nije vrijedna toga da se zbog nje trpi poniženje. Svaki puta kada ne reagiramo nakon što nas je netko pokušao poniziti, to ne samo da nagriza naše samopouzdanje i samopoštovanje, nego time dopuštamo da se nasilje nesmetano reproducira.

Umjesto da odlazak u klub bude mjesto gdje se ljudi mogu opustiti, zbližiti, zabavljati se i plesati, za brojne žene i manjine on je često minsko polje gdje moraju biti na konstantnom oprezu i gdje im u svakom trenutku u facu može eksplodirati fizički napad, seksualno zlostavljanje i šikaniranje. Uzimati gostima novac i ne činiti ništa po pitanju njihove sigurnosti oblik je eksploatacije koji perpetuira mizoginiju i homofobiju. Naravno, nije Masters jedini klub koji nema politiku nulte tolerancije na nasilje. Ali njegova ne-iznimnost ne oslobađa ga od odgovornosti.


Fotografija služi kao ilustracija – Photo by Matthew Henry from Burst

Siguran sam da većina posjetitelja Mastersa ne odobrava nasilje

Međutim, najlakše je biti načelno protiv homofobnog i mizoginog nasilja i onda nastaviti ići u taj klub, znajući točno što se tamo dešava. Ljigavo je zabavljati se dok se tvoja prijateljica, djevojka ili gej frend boje za svoju sigurnost, dok konstantno moraju skenirati klub za potencijalnu prijetnju, znajući da ne mogu računati na zaštitare – ne samo da ne mogu računati na njih, već će ih neki od njih i maltretirati – i da se moraju praviti hrabrim i kul kako ti ne bi pokvarili zabavu. Zabava bez solidarnosti? Čisti konformizam.

To ne znači da želim da Masters propadne niti imam najmanje iluzije da jedan tekst na feminističkom portalu može imati takav utjecaj. Ali nadam se da će ovaj tekst bar malo podići razinu svijesti i da će posjetitelji/ce, a pogotovo DJ-jevi, izvršiti pritisak na klub da nasilje shvati ozbiljno i da napokon ukloni kretene iz kluba. Još više se nadam da ljudi koji su doživjeli nasilje sad znaju da nisu sami. Da će se zauzeti za sebe i reagirati, kako zbog sebe, tako i zbog drugih. I da ćemo se svi skupa moći tamo jebeno zabaviti, znajući da čuvamo jedni drugima leđa."
__

Masters je objavio svoje priopćenje na službenoj FB stranici koje možete pročitati ovdje, a prenosimo ga u cijelosti:

"Nastavno na članak koji je objavljen putem platforme "Vox Feminae" žao nam je da se takve stvari događaju. Naša glazba je za sve ljude i tu nema razlike. Svaki novi slučaj nepravednosti i maltretiranja izaziva zgražanje kod nas i zabrinutost. Molimo Vas da svakako uvijek prijavite kod redara počinitelja ili kod osoblja kako bi spriječili bilo kakvu vrstu nelagodnosti. Da je klub miroljubivo mjesto unazad dvadeset godina može potvrditi činjenica da nikada nije došlo do bilo kakvog oblika agresije ili nasrtanja. Bilo bi nam svima žao da se uništi reputacija i vijek tog čudesnog prostora. Ovim putem se ispričavamo za bilo koji oblik nanešene duševne boli te oštro osuđujemo bilo koju formu diskriminacije."

Čini se da je isprika izazvala reakcije fanova koji su imali želju podržati svojim lajkom ili mišljenjem u komentarima. Klub je u međuvremenu uveo opciju "u kojoj ograničava tko može komentirati ovu objavu", čime je sloboda govora i izražavanje mišljenja fanova svedena na nemoguću misiju.
__

Svakako pogledajte i reakcije koje je ostavila ekipa na FB-u portala VoxFeminae