Baner

dRUMELODY: Bogatstvo koje donosi Freedom of imagination je mix mašina i živih ljudi

Četvrtak, 15 Listopad 2020

Povodom izdanja konceptualnog albuma "Freedom of Imagination" kojeg u Hrvatskoj distribuira PDV Records, popričali smo sa njegovim autorom.

S nama je sarajevski multimedijalni umjetnik, koji se u svijetu elektroničke glazbe kreće pod pseudonimom dRUMELODY.

Bok bok, lijepi pozdrav Berine. Dobro nam došao na stranice Klubske Scene. Prvo da te pitamo kako si i što te danas uveselilo? Sada ravno na početak.

Hello, bolje Vas našao!

Super sam, svira se i kreira audio-vizualno. Danas me uveselio info o štampanju novog tiraža fantasy stripa „Infra Devil“.



1. Kada i kako počinje tvoj ulazak u umjetnost i glazbu? Tko je bio mlađi ti i što je za tebe došlo prije - strip ili ton? Jesi li samouk ili si imao mentore?

Prvo sam naravno počeo crtati. U trećem razredu osnovne škole sam bio i najmlađi učesnik na natječaju za strip, koji je za Male novine organizirao danas jedan od najvećih strip producenata Ervin Rustemagić. Dobio sam i nagradu za najmlađeg učesnika. U osnovnoj i srednjoj sam zarađivao od portreta i domaće zadaće za likovno, a u četvrtom razredu osnovne škole sam počeo učiti svirati bubnjeve na dvosjedu (vrsta kauča). Lupao sam palicama koje sam napravio od vješalice za odjeću. I onda sam marljivo skidao ritmove. Onda se desio i nastup gdje je naš direktor inzistirao da i naš bend TNT nazvan po Alan ford stripu, bubanj, klavijature, akustična gitara i glas zasvira prije renomiranog lokalnog benda. Točnije rečeno, mi smo svirali na trosjedu, kalkulatoru koji je za svaki broj i matematičku operaciju imao jedan akord, jedini je pjevač imao akustičnu.

Kada smo došli na nastup i popeli se na binu i kad sam sjeo za bubnjeve tek sam shvatio da se svira i nogama, a ne samo rukama. Gitarista nije znao da se gitara može priključiti na pojačalo i da je na struju, a klavijaturista je jedini pronašao tonove na sintu. Bili smo kreativni jer ja sam shvatio da pjesma od Idola, „Zašto su danas djevojke ljute“ mogu svirati po indijaneru i dobošu. Tako je i bilo. Kreativa nas je spasila. Odsvirali smo samo pjesme koje smo znali na pravim instrumentima. Nisam nikad imao mentore, tek sam poslije rata krenuo na Akademiju i to mi je preko štele sredio Vjekoslav Božo Radilović jer sam preživljavao od faziranja u Croatia filmu i od drugih art poslova, sviranja po klubovima itd..



2. Što je najznačajnija stepenica karijere i kada se osjećaš najugodnije u onome što radiš? Zašto je ponekad toliko lakše izraziti se glazbom ili slikom radije nego jezikom i što osobno najviše cijeniš kao najviši potencijal umjetnosti?

Ja imam različite stepenice ka nebu, bubnjarskog i dRUMELODY tipa. Za bubnjarske najznačajnije su mi bile kad sam počeo živjeti od toga, a dRUMELODY poslije svirke na Ultra Europe festivalu u Splitu. Mnogo sam svirao u različitim bendovima u BiH i HR. Svirao kao studijiski muzičar, bubanj, što i danas radim, ali ipak što se tiče kreacije tu moraš imati oko sebe muzičare koji te razumiju i ti njih, a to je veoma teško realizirati, jer koliko ljudi toliko čudi uvijek je bilo. Najugodnije se osjećam kada u isto vrijeme kreiram audio i vizualno kao što to trenutno radim na serijalu crtanih filmova za djecu Little Beatle.

Jer sve je ritam i ako imate dobar osjećaj za ritam najbitnije je da hrabro krenete bez obzira da li to znate sve raditi ili ne, jer u greškama je budućnost za umjetnost. Probajte, bit ćete iznenađeni vašim rezutatom. Najbitnije je da ne ispadnete iz ritma. Izražavanje muzikom i slikom je ponekad mnogo lakše nego riječima jer jedan akord oboji Vam životni prostor, a jedna slika kaže hiljadu riječi u samo jednom trenutku, pa možete onda zamisliti koji napad emocija dobijete kad u jednoj sekundi imate vizualno po hiljadu frejmova ili frekvencija to je bolje od droge. Nema potrebe da se drogirate. U ovoj bitki riječi su suvišne, što pokazuje i sve veći trend muzike bez vokala. Logično je da imate uvjek nekog pjevača koji vam remeti maštanje dok slušate muziku, on vas jednostavno kao voditelj Dnevnika navodi kako da maštate. Za mene je najveći potencijal u umjetnosti empatija koju je umjetnost sposobna da napravi. Volim strip jer on je najbolji učitelj komunikacije.



3. Koliko dugo postoji pseudonim dRUMELODY i kakvu glazbu ciljaš donositi u svijet? Stigao je i novi Freedom of Imagination album s 11 novih traka. Kako je nastao, koja je priča i sentiment iza albuma? Na koju traku si najponosniji?

dRUMELODY postoji 10 godina, kreirao sam ga kad sam shvatio da ću praviti svoju muziku i iz potrebe da malo razdvojim komunikacijski  Berin Tuzlić od stripa, animiranog filma i advertisinga. Uvijek sam imao problem to razdvojiti, nadam se da sam uspio. Jer sve su različiti štovaoci ovih umjetnosti i ADSa. Muziku koju želim donositi na ova ja Boga mi i na onaj svijet je muzika slobode, rasterećene svake vrste tutorstva, onako kako to osjećam i šta želim ispričati. Novi album je sklopljen od pjesama koje sam nedavno, ali  davno napravio. Nisu to trake jer to mi više zvuči kao da si u tvornici i šarafaš kao Čarli Čaplin i upadaš u patnju. Pjesme su ipak emotivne prirode kao duhovi koji nas iznutra oboje različitim frekvencijama.

Bogatstvo koje donosi „Freedom of imagination“ je mix mašina i živih ljudi, koji ni u jednom trenutku ne želi napraviti od ljudi faširano meso. Istina je da ste kao da hodate po oštrici žileta u pjesmama kao što su Radio killer , ali ipak moj želudac je to sve osjetio, oči vidjele, a mozak dao komandu rukama da to svješti. Hvala naravno mašinama koje me super razumiju kao i ljudima koji slušaju muziku dRUMELODY. New land sigurno, jer skreće pažnju i šokira. Ona je jedna od onih koja kad je napravite zabrine vas, ali poslije nekoliko slušanja jasno vam je da je to slika i ton vašeg trenutnog stanja i života koji nam je trenutno sa Covidom 19 nametnut. Mislim da je New land kao ime za lijek za Coronu koji bi se mogao zvati LJEKOVID kako kaže moj strip Fazonator.



4. Prilično si svestran u žanrovskim (ne)opredjeljenjima. Je li "Freedom of Imagination" za tebe ujedno i sloboda od žanrovskih ograda i zbirno ime za fuziju pop electro breaka, electro noisea, old school beata, duba i micro housea koji možemo čuti na albumu? Da daješ svoje ime ovoj hibridizaciji kako bi ju nazvao?

Nikad nisam volio kontrolu i uvijek sam volio divlju inteligenciju pa valjda zbog toga u pravom smislu muzičke, a i životne slobode ne bojim se pokazati osjećaje svojom muzikom. To mi je valjda ostalo od rata koji sam preživio u Sarajevu. Kad doživite dno dna, onda Vam je sve iznad toga perfect. Ime za čovjeka koji pravi ovakvu muziku bilo bi sigurno TECHNOlog, bitno je da se svi mentalno povežu sa muzikom dRUMELODY, da budu slobodni. MUSIClog je dobro ime.



5. Video djeluje kao ključni moment iskustva albuma, kombinacija nečeg sirovog, drevnog i prirodnog i tehnologije koja sada dolazi kao komplement ambijentu. Je si li želio istovremeno progovoriti o distanci i udaljenosti te istovremenoj ugodi bivanja samim sa sobom? Kako se ti nosiš s novonastalom situacijom? Jesi li introvert ili ekstrovert i godi li ti nešto izoliraniji životni stil?

Htio sam ispričati priču o svemu dobrom što je priroda i tehnologija, sa samim sobom pričam svaki dan i dogovaram se, što nije lako. Neka se nosi novonastala situacija. Sve je te informacije teško provjerit, a kad neke uspiješ provjerit sve ti je jasno, ko prosi, a ko vodu nosi. Zanimljivo mi je da je broj mrtvih prošle godine kod nas u BiH bio manji u istom periodu nego ove godine za vrijeme Pandemije. Ja živim iznad Sarajeva na 1100 metara i tu je oduvjek surova reala, preporučio bih svima koji mogu da se presele u prirodu, mozak bolje radi, ne popuštaju šarafi. Introvert sam, skeniram, lako se prilagodim i postavim svoje antene koje emitiraju impuse kako meni odgovara, ne mogu baš sa svakim konektovati se. Nekad je bolja izolacija nego uzemljenje. Ali jedno je sigurno, da smo pod istom zastavom koja je napravljena od maske koju mnogi nose i preporučuju u ovoj virusnoj kampanji.



6. Koji je plan za dalje? Radiš li na nekim novim materijalima? Što te inspirira u svijetu, što zove muze van i kada znaš da je traka ili multimedijalni projekt  "gotov"?

Dalje ja beskonačno razmišljam da napravim set od postojećih izabranih pjesama dRUMELODY za koncert kao jedan film koji bi svirao. Prije dvije godine sam na CINEANIMA svirao jedan svoj kratki animirani film u realnom vremenu biraš i vrtiš kadrove sa muzičkim motivima. Nešto slično kao što to radi The Chemical Brothers. Jučer sam napravio novi song. Živim u inspirativnoj sredini koja se zove Sarajevo, a svaka pjesma kad mi u određenom trenutku kaže kako se zove tu je final. Jer inače ne pravim pjesmu da prvo joj dam ime. Kritika je najbolja za inspiraciju u bilo kojem segmentu, jer je neophodna, ne samo za političku ili ekonomsku. Toliko ima kritičnih momenata oko nas da kritika je jedina prava inspiracija.

Ako pravite pjesmu ili neko art djelo morate nešto poručiti.

Ako to radite da bi samo bili na TV onda ste u banani, ali ne kao majmuni.


7. Wild Card pitanje: Da pustiš svojoj imaginaciji da podivlja, kamo bi te odvela?

U svemir, bio je taj jedan super naziv nekog benda sa Balkana KOsmoS ŠTAsmoS.

dRUMELODY: Bogatstvo koje donosi Freedom of imagination je mix mašina i živih ljudi