Skip to main content

Kristijan Molnar: U all najterima imaš dovoljno vremena da zagriješ ljude, ali i sebe

Naša sljedeća žrtva najnovijeg intervjua stiže iz Beograda, koja je osim po bradi poznata i po svojim uvelike dragim 'all-night' setovima.

Piše: 

Šibenski glazboljupci večer će se uz pomoć Kristijana Molnara kuglati cijelom dužinom i širinom plesnog podija. Prvi dalmatinski nastup beogradskog DJ-a ponuditi će sve potrebne apsekte da se publika i on sam dobro upoznaju.

Zaiskrilo je u životu Kristijana Molnara koji je shvatio kako se želi baviti glazbom. I započeo je tako svoju avanturu sada daleke 2006. godine i uspješno ju vodi i živi do dana današnjeg. Gospodin koji je rukomet zamijenio fakultetom, na kraju je odlučio je kako se ipak najugodnije osjeća u glazbi. Njegov posao, a sigurno i velika ljubav je radijska emisija Christallization gdje ima tu čast koju bi mnogi poželjeli, da svakoga tjedna istražuje nove zvukove i piprema ih za svoj show kojega možete slušati svakoga četvrtka, a također i za svoje setove. Upija glazbu iz svih dijelova kugle zemaljske, pa se tako tu nađu sporije srcedrapajuće trake, isto kao i one nešto više plesnje sa kojim bpm-om viška. Može se reći da zasvira od melodičnog techna i NYC house-a do disca, soula i modernog vala.

1. Pozdrav Kristijane, Klubska Scena piše. Tko je zapravo Kristijan Molnar, što te navelo da uđeš u svijet elektroničke glazbe?

Dobar večer redakcijo, dobar večer internetu i dobar večer dragi ljudi. Ja sam netko tko zapravo ne voli da pretjerano priča o sebi, ali ako se slučajno na neki način nismo upoznali u klubu, ja sam beogradski DJ, rezident u klubovima 20/44 i Drugstore i veliki prijatelj Mastersa u Zagrebu. Obožavam glazbu, baš kao i vi, a volim i radio, klubove i koncerte. Taj nevidljivi medij me od početka dublje povezuje sa elektroničkom glazbom, dok sam glazbene festivale kao klinac redovno pohađao. Otprilike, kada sam završio školovanje i napustio sport, odlučio sam da se posvetim glazbi i zapalim cigaretu. Ubrzo sam završio na radiju, a nešto kasnije na brodu, odnosno u klubu 20/44, gdje sam se prepustio valovima. Glazbenim i radijskim.

Hrvatska metropola bila mu je prva stanica gdje se predstavio publici. Oni koji su ga doveli u naše krajeve bili su Felver i Jogarde koji su ga zaposlili da zagrije plesače i plesačice u Tucmanu na drugom Stereotipu. Još uvijek se pamti njegova 'opening' traka Atom™ – Ich Bin Meine Maschine. Bio je dio Stereotipa i u ulozi plesača i svjedočio nezaboravnim trenucima uz Dixona kao rezidenta te Ame-a kao gosta.

2. Imao si nekoliko gaža u Hrvatskoj koje su ti pobliže dočarale našu scenu, kakav je tvoj dojam o njoj? Koliko je slična ili različita od one beogradske?

Ja bih dodao da sam imao nekoliko odličnih i sigurno nezaboravnih partya u Hrvatskoj. Hvala Marijanu Felveru što je vjerovao u mene i dao mi priliku u Mastersu ili u Tucmanu na Stereotipu. To je sve naravno moglo da pođe nekim drugim putem, pojavio sam se vjerovatno dosta nepoznat, ali sam već na prvom partyu stvorio jaku vezu sa vašim ljudima. Kliknuli smo u prvih par pjesama i odatle su proizašla zanimljiva poznanstva i iskreni prijatelji. Taj krug se trenutno širi, pa sam u stvari veoma subjektivan po tom pitanju. Čitaj – meni je kod vas strava! Znam da odmah možete da argumenentirate, ali i mi volimo da se žalimo. Evo na primjer, ponovo pročitajte vaše pitanje. Uspoređujete hrvatsku i beogradsku scenu, a ne srpsku. Bez panike, jako malo griješite u tome. Vi u Zagrebu imate odličnu zabavu, ali imate još nekoliko gradova u kojima postoji makar jedan klub posvećen ovoj kulturi. Ljetne festivale ne moramo ni da spominjemo. Tu su uvijek i ekipe koje rade nešto na svoju ruku, u nekom drugom gradu ili na nekom drugom otoku. To se događa i kod nas, ali u mnogo, mnogo manjoj mjeri. Sada zaključujem da sam možda već nastupao u više gradova u Hrvatskoj, nego u Srbiji. To naravno ne znači da je kod nas loše, provodimo se mi i te kako dobro, ali uglavnom u Beogradu ili Novom Sadu. Niš se sada malo aktivirao, dok u ostalim gradovima nešto se događa samo jedanput godišnje i to samo u slučaju kada je neko totalno zaluđen ovom glazbom. Ili je uspjeo da dobije sponzora. Ništa loše u tome, drugačije je nemoguće, a sada, ako se na trenutak vratimo u Beograd i u klubu smo sa nekom osobom iz Hrvatske, možemo vidjeti da se njemu ili njoj poprilično dopada to naše malo dinamičnije pražnjenje na plesnom podiju.

3. Tvoj drugi dom 20/44 spada među omiljenije klubove u Beogradu, evo nedavno ga je posjetila ekipa Boiler Rooma. Što ga čini posebnim i privlačnim?

Nije baš lako opisati neki klub, jer klub nije samo jedna noć ili jedan čovjek, ali za spomenuti brod ljudi se vrlo lako i brzo vežu, čim zakorače u potpalubu ili još bolje ako provedu noć ili dvije u tom klubu. To je klub čije ime nosi koordinate Beograda, ali većina nas ga naziva brodom, onako, iz ljubavi. To je veoma malo, turbulentno mjesto na kome se nešto non stop događa. Radnim danima uvijek postoji neka stvar koju treba popraviti, jer to je brod na rijeci, a vikendom se tu pošteno zabavlja. To je klub u kojemu je podjednako lijepo biti u publici ili biti DJ. To je klub u kojemu mnogi žele plesati ili puštati glazbu. To je klub u kojemu se jako lako osjećaš dobro.

I sam je dovodio svjetske renomirane DJ-e koji su ljuljali Beograd, a bilo je to, već pogađate, u klubu 20/44. Bili su tamo Sandrino, Ian Pooley, Andrew Thomson i Jennifer Cardini. Isti taj brod posjetila je i ekipa Boiler Rooma sa glavnim gostom Touluse Low Trax.

3. Malo si DJ, malo organizator, a vodiš i radio emisiju Kristalizaciju, što je sa produkcijom?

Trudim se da sve više budem u ulozi DJ-a, a što manje u ulozi organizatora. To mi u posljednjih par godina ide dosta dobro, ali naravno, ponekad dovedem nekoga u Beograd. To ne bih nazvao velikim organizatorskim poslom, jer jednostavnije je kada to radite u klubu. Često je to i na nekoj prijateljskoj, razumnoj osnovi pa se može preživjeti. Sa druge strane, imam nekoliko ideja za all night long setove koji će se ostvariti samo u slučaju ako dobijem dozvolu u određenim prostorima. Radio emisija je tu skoro svakog četvrtka i na to mi odlazi dosta vremena, a sa produkcijom, odnosno sa nekim mašinama se trenutno igram. Stvaranje glazbe u sobi, podrumu ili studiju i puštanje glazbe u klubu za mene su jednostavno dva različita zanata i vjerojatno zbog toga za nekoga kažemo da je dobar producent, a za nekoga da je dobar DJ, sa punim poštovanjem prema jednima i drugima. Čini mi se da među dobrim DJ-ima i dobrim producentima, muškim i ženskim, nema toliko zavisti, već se događa to da udruže svoje snage. Ako se ipak dogodi da između biranja i puštanja glazbe skoro svakog vikenda i igranja sa ovim mašinama nešto nastane, ja ću vas rado obavijestiti, ali neću ni plakati ako to toga ne dođe. Nadoknadit ću to u klubu.

4. Može li se tvoj stil glazbe usporediti sa nečijim? Kako je došlo do toga da danas sviraš baš tu glazbu koju sviraš?

Uspoređivanja ću ostaviti vama nakon nekog party, kao što je Tomislav Suflaj to već dva puta napravio i drago mi je da nije me uporedio sa nekim. Još jednom mu javno hvala na lijepim rečima i podršci. Inače, zbog radijske emisije i klubova prikupljam vjerojatno previše glazbe, razno razne, pa u tim setovima se može svašta pronaći. Tu je i veliki broj prijatelja koji šalju svoju glazbu, a za mene oni uvijek imaju prednost. Nekako uvijek povezujem lik i djelo, ali kako se vremenom i mi sami mijenjamo, kao i glazba, ta posvećenost i to istraživanje utječu na glazbeni izbor. Senzibilitet, nadam se da tu ostaje kao glavni kriterij.

5. Pročitao sam na internetu kako obožavaš all najtere. Zbog čega je tako?

Verujem da većina DJ-a voli i želi svirati cijelu noć. To je makar šest ili sedam sati puštanja glazbe, što znači da možeš puštati što god poželiš, odriješene ruke. Ne događa se u svakom klubu, što znači da to nećeš raditi baš bilo gdje. Imaš dovoljno vremena da zagriješ ljude, ali i sebe, da pogriješiš, da ispraviš grešku, da pustiš nešto što ti nije palo na pamet svih dana pred party. Veće su šanse da ljudi znaju zbog čega su došli pa se može dogoditi da zato dođu ranije. To je uvijek veliki plus, lakše ćeš ih ubaciti u svoj trip. Jednostavno, imaš cijelu noć da stvoriš party.

6. Stižeš uskoro do Šibenika i Kuglane, jesi li čuo koju dobru riječ o toj lokaciji zbog koje se još više veseliš nastupu?

RatCat organizacija širi nevjerojatno dobru energiju, a još se nismo ni vidjeli. Ako nastave ovako, razmazit će me. O njima možete čuti samo lijepe riječi i to sa raznih strana, a sada neka malo crvene. Kuglanu sam vidjeo na dvije ili tri video snimke i na svakoj ljudi plešu, a to je jedino bitno. Dolazim zbog njih, a ne zbog prostora. Neka u subotu bude još bolje!

7. Što se može očekivati od tebe tamo? Kakav ćeš to izazov baciti pred plesače ispred sebe?

To je više izazov za mene, jer ako ne napravim atmosferu koju želim, teško ću svoj set smatrati uspješnim. Onda možda neću dobiti priliku da se vratim u Šibenik, a tek sam stigao.

8. Podjeli s nama što si najviše slušao u zadnje vrijeme.

Posljednjih dana se često događalo da odmah nakon buđenja pustim “Uneven Paths – Deviant Pop From Europe 1980​-​1991” kompilaciju. Probajte to ujutro, na primjer umjesto Facebooka i Instagrama.

BONUS: Da možeš izabrati bilo kojeg DJ-a s kojime bi odradio b2b, tko bi to bio?

Bilo bi zabavno to spontano uraditi sa dečkom kojega znate pod imenom Job Jobse. 'Ko zna, možda se to dogodi sljedećeg puta kada ga ponovo budem doveo u Beograd.


Kuglani se tepa kako joj se sprema party sezone, a upad koji plaćate na ulazu je 70kn. U svom nedavnom intervju-u, Kristijan Molnar na pitanje što poručuje publici odgovara, 'povedite sa sobom sebi dragu osobu koja voli plesati'. Pa začinite si ovu subotu uz pomoć ovog DJ-a koji vas zagrijava, puni, prazni, znoji i budi za kraj.

[Event]

>Pratite Kristijana Molnara virtualno<
[FB]

[TW]
[IG]

wls 20 mobile
Vezani članci
Galeb Nikačević otkriva svijet lako dostupnih halucinogenih biljaka koje rastu po šumama i gorama Srbije.
dam swindle mobile
Galeb Nikačević otkriva svijet lako dostupnih halucinogenih biljaka koje rastu po šumama i gorama Srbije.
brejcha 2