DJ Labud: “Za zdravu scenu svaki grad bi trebao imati bar nekoliko mjesta poput Mastersa”

Karijeru započinje 2001. godine u izvedbenoj skupini Uomini Plus, no preopterećenu skandalima napušta je 2005. i posvećuje se samostalnom djelovanju na polju DJ-inga. Od 2010. član je kolektiva Ekstrakt, koja se bavi organizacijom tzv. rave okupljanja na području Zagreba i uže okolice.

Kroz njihove je programe prošlo mnoštvo domaćih, ali i zvučnih stranih imena koji su publiku uveseljavali što u klupskom, tako i prirodnom okruženju. Labud uglavnom vrti techno, uz povremene eklektične izlete u house, electro i breakbeat.

Povodom nastupa na Sonusu popričali smo o njegovom putu po sceni, Ekstraktu, Mastersu…

Tvoja DJ karijera traje više od dva desetljeća. Kako gledaš na razvoj domaće scene od svojih početaka do danas?

Od sredine 90-ih sam involviran u zagrebačku klupsku scenu, prvo kao posjetitelj, a od početka 2000-ih i kao DJ, tako da sam svjedočio većini zbivanja na sceni. Iako su mi sami počeci sigurno obojani tinejđersko-roza naočalama, to razdoblje od 1994. do 1999. je bilo baš jako intenzivno, dosta teško je to dočarati. Uvjeti na samim partijima su sigurno bili lošiji, od ozvučenja nadalje, ali postojala je baš neka luda energija i pozitivan ushit oko svega.

Sama činjenica da si u Zagrebu imao klub za 200-300 ljudi gdje četvrtkom nastupaju Jeff Mills, Richie Hawtin, Claude Young, Sven Vath ili Surgeon iz današnje perspektive zvuči kao neki SF roman. Scena se razvila na bolje u raznim aspektima, počevši od broja i kvalitete domaćih DJ-a, pa sve do tehničkih uvjeta na eventima – često plešemo uz Void, Funktion-One ili neki drugi vrhunski sound system, uz bolje osvjetljenje, visualse itd. Zagreb je svoj drugi procvat doživiou razdoblju od 2011.

Do 2016., obilježen Sirupom, Das Hausom i Mastersom. Trenutno je u tijeku trend komercijalnijih događanja i većeg interesa publike za takve evente i mali zamor manjim underground zbivanjima, ali to je i preslika nekakvih svjetskih trendova. Nisam depresivan oko toga što budućnost nosi, jer ma koliko neke stvari trenutno kiksale mislim da promjena ne mora biti nužno loša i da će se razviti neki novi aspekti scene, na bolje. Već sama činjenica da mogu neki random dan izaći u Mediku ili Masters i čuti nekog dvadesetogodišnjaka kako vrti neku super zanimljivu glazbu je dobar znak.

Kako gledaš na opstojnost i budućnost klupske kulture u vremenu instant sadržaja, ekonomskih
pritisaka i brze konzumacije zabave?

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo prikladan je stih ovdje. Na svjetskoj clubbing i festivalskoj sceni
puno toga trenutno nije dobro, to je sigurno, pogotovo već spomenuti trend hiper komercijalizacije,
kupovine festivala i brendova od strane velikih investicijskih fondova, te monopolizacija i na kraju
kontrola koja s time dolazi. Veliki problem su i zatvaranja klubova na globalnoj razini, no uz sve te
izazove ne vidim da će ovaj oblik zabave i kulture nestati.

Koliko god se okolnosti i uvjeti mijenjali, ne vidim scenarij u kome će ljudi prestati željeti plesati na glasnu glazbu iz dobrog sound systema. Nedavno sam svirao na jednom ilegalnom partiju u skrivenom šumarku na jadranskoj obali i doživio baš čisto party iskustvo, kada se rasplinu sve brige oko ekonomskih pritisaka, opstojnosti kulture i sličnih problema i samo se izgubiš u glazbi.

Masters se u Zagrebu etablirao kao više od kluba, prostor koji gradi zajednicu. Koliko je po tvom
mišljenju važno imati takav klub u kontinuitetu?

Iznimno važno, Masters je jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj za koje se može reći da su punopravni
“klub”. Sami koncept rezident DJ-a, rezident večeri, prilike da redovno poslušaš all nighter rezidenta je
po meni iznimno bitan, kako za same DJ-e, tako i za publiku. U Mastersu brojim skoro 15 uzastopnih godina, manje-više od 2011. jednom mjesečno nastupam tamo, tako da slobodno mogu reći da sam ponajviše o DJ-anju, dijalogu s publikom i dinamici clubbing iskustva naučio baš u Mastersu. Za zdravu scenu svaki grad bi trebao imati bar nekoliko takvih mjesta.

Od članstva u skupini Uomini Plus do ključne uloge u Ekstraktu. Koliko su ti ta različita iskustva
oblikovala pristup glazbi i organizaciji?

Kroz 25 godina koliko je prošlo od prvog eventa koji sam organizirao naučio sam naravno gomilu toga, ali u retrospektivi sada vidim kako se dosta nekih prvotnih ideja kontinuirano nadograđivalo i mutiralo. Sav pristup vizualnom aspektu evenata, iako u krajnjem grafičkom izrazu različito, ima sličnu nit vodilju i filozofiju još od Uomini Plus plesnjaka, vizuala za Synchro, flyera za Točkicu, pa sve preko Ekstrakt plakata do trenutnog projekta Smack!.

Slično je i s glazbom, iako sada imam puno veću paletu s kojom raspolažem u setovima, od najranijih dana Uomini Plus radi se o kombiniranju techno i house stila s više razlomljenim žanrovima poput elektra, junglea i drugih UK bass permutacija. Uomini Plus je uostalom bio projekt koji je bio baziran na b2b svirci s drugim članom skupine Tinom Turkom, a sada na Smack!večerima opet prakticiram b2b svirke tako da je i tu zatvoren krug. Moglo bi se sažeti u poslovici – vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

Ekstrakt je poznat po snažnom techno identitetu i underground ethosu. Kako biraš glazbu za setove i što ti je najvažnije u samoj selekciji?

Na clubbing iskustvo gledam kao na kombinaciju aerobnog treninga, terapeutske masaže, mise i kino
projekcije, pa s tim u vidu pristupam i izboru glazbe, kako bih što bolje pokrio svaki od tih elemenata.
Bitan mi je fini balans između pružanja na kraju krajeva ugodne večeri, ali istovremeno nepodilaženja
publici. Što se izbora glazbe za setove tiče, za svaku svirku slažem nove playliste, nemam naviku jedne
velike playliste na sticku i onda mjesecima prebiranje samo kroz nju. Generalno imam u glavi za svaki
event vibe koji bih htio postići, onda mi je to nit vodilja za sami izbor glazbe za tu večer.

Poznat si po povremenim izletima u house, electro i breakbeat. Koliko ti znači žanrovska fleksibilnost i sloboda u izrazu?

Mislim da su na moj šareni stil dobrim dijelom utjecale moje ADHD tendencije, jednostavno postanem nemiran i brzo mi dosadi slušati jedan stil. Također mislim da se puno bolje može komunicirati kroz lepezu glazbenih žanrova, budući da je puno širi raspon senzacija i emocija koje se mogu isporučiti na taj način. Jedan house track nikad neće moći izazvati osjećaj tjeskobe u prsima koju će izazvati neka UK hardcore breakbeat stvar, a postoje trenuci kad baš tako nešto treba za plesni podij. Tu je još i moment izazova miksanja naoko nespojivih stvari, to me baš ispunjava.

Ove godine nastupaš na Sonus Festivalu. Koliko je po tebi važno da festivali ovakvog kalibra otvaraju vrata domaćim DJ-ima i prepoznaju lokalne snage?

Sonus od samog početka poziva domaće DJ-e, čak štoviše stavlja ih uz bok headlinerima festivala. Nastupao sam već tri puta na Sonusu i svaki put vrtio bih na glavnom flooru kao warm up za jednog od headlinera festivala. Dojma sam da strani festivali u Hrvatskoj često gledaju na lokalne DJ-e kao nužni “nuisance”, a neki su na kraju odlučili i potpuno raskrstiti s praksom bookiranja domaćih DJ-a. Neki svjetski festivali koji djeluju i kod nas naišli su na dosta velike kritike kada su u raznim zemljama radili evente bez podrške lokalnoj sceni, što je konačno rezultiralo i mijenjanjem politike spram suradnje s domaćim DJ-ima. Dosta često oko svega toga osjećao se “filthy peasants” vibe, što je dio neke složenije priče i odnosa prvog, drugog i trećeg svijeta. U svakom slučaju, Sonus po meni na pravi način pristupa podršci lokalnoj sceni, to treba istaknuti i respektirati.

Kako doživljavaš festivalski kontekst poput Sonusa, kao prostor za širenje osobnog izraza ili više kao priliku da predstaviš duh domaće scene široj publici?

Iako osobno preferiram kontekst manjih klubova, kao izvođač, ali i kao posjetitelj, jer jednostavno najsnažniju energiju osjetim u takvom intimnijem okruženju, festivalski gigovi su mi uvijek zabavan izazov. Festivali imaju skroz drugačiju dinamiku od klubova, na dosta načina su zahtjevniji, pogotovo za balansiranje između specifičnosti osobnog glazbenog izraza i preferencija brojčano veće i ispremiješane festivalske publike. Na tako velikim pozornicama jednostavno nemoguće je odvrtiti standardni klupski set, a s druge strane po meni porazno je prepustiti se nekoj festivalskoj konfekciji, tu nalazim baš zanimljiv prostor za izražavanje i kreativni izazov.

Ekstrakt je ove godine proslavio 15 godina djelovanja. Je li ta obljetnica za kolektiv bila samo simbolična stanica ili se događa svojevrsni revival projekta?

Proslavili smo 15. ročkas eventom u zagrebačkoj Medici, bilo je baš odlično u svakom pogledu, jedan od onih partija na kojem se sve poklopi kako treba. Prvi Ekstrakt party napravili smo 2010. godine baš u Medici i Attacku, tako da smo se prirodno odlučili vratiti na mjesto zločina. Event je na mnoge načine definitivno bio simboličan, ali ne i u smislu nekakvog labuđeg pjeva. Ekstrakt nikad nije službeno prestao s radom, samo smo jako smanjili intenzitet djelovanja, no svima nam je u glavi i dalje kao tekući projekt, tako da…

Aktivno si uključen u nezavisnu glazbenu scenu, i kao DJ i kao dizajner. Kako se ta dva svijeta
međusobno nadopunjuju u tvom svakodnevnom stvaralaštvu?

Kod mene su skroz isprepleteni, još od najranijih dana. Moji prvi dizajnerski radovi bili su vezani uz glazbenu scenu i kroz sve godine profesionalnog rada nastavio sam djelovati usko vezan uz glazbu. Još uvijek radim dizajn za razne hrvatske kolektive i labele. Općenito o klupskim eventima razmišljam holistički, ne odvojeno glazbeno i vizualno, zato su mi bili i najdraži Ekstrakt eventi kod kojih bi imali priliku potpune kontrole nad svim aspektima izgleda i zvuka, kao naprimjer Ekstrakt z Bregov partiji na zagrebačkom Sljemenu, gdje smo se mogli igrati s video projekcijama, lightom, odabirom sound systema itd.

Vizualni identitet koji stvaraš pod imenom Ugruv Smek ima vrlo prepoznatljiv stil. Kako bi opisao
estetske elemente koji te najviše inspiriraju pri radu?

Ljudsko tijelo izvana i iznutra, flora i fauna, zoom, macro.

Znamo da voliš i ribolov. Je li more za tebe bijeg od gradske vreve, ili i tamo pronalaziš ideje za novi dizajn?

Na moru se čistim od bilo kakvih ideja, samo poniranje u duboko vrijeme i potpuni fokus na lovinu – ubiti ili biti ubijen. I malo sunčanja.

___________
Labud na Sonusu vrti u ponedjeljak, 18. kolovoza u Papayi od 21h. Poslije njega dolaze Fjaak, Ben Klock, Richie Hawtin, Anetha i Patrick Mason. Ulaznice za Sonus potražite na web stranici organizatora We Love Sound.