Elena Mikac: “Diskodelikt je klupska večer, ali i nešto oko čega se s vremenom može stvoriti zajednica”

Zagrebački klupski program Diskodelikt, iza kojeg stoji DJ-ica i promotorica Elena Mikac, u subotu 19. rujna slavi godinu dana djelovanja. Nakon što je prošle godine Paramida obilježila lansiranje programa u prepunom Petom Kupeu, rođendansko izdanje donosi zagrebačku premijeru berlinskog producenta i DJ-a Pancratija, imena o kojem se sve glasnije priča na klupskoj sceni, uz gostovanje bristolske DJ-ice Safiye.

Nakon prve godine Diskodelikta razgovarali smo s Elenom Mikac o tome što je naučila kroz dosadašnja izdanja, kako danas promatra zagrebačku publiku, koliko joj je važna autorska sloboda te može li Diskodelikt prerasti okvire klupske večeri i postati šira platforma za zajednicu i nove ideje.

Kada si prije godinu dana pokrenula Diskodelikt, govorila si o njemu kao o platformi za stvaranje zajednice, a ne samo još jednoj klupskoj večeri. Nakon prvih nekoliko izdanja, je li se ta početna ideja potvrdila ili se Diskodelikt prirodno razvio u nešto drugačije?

Diskodelikt je od početka zamišljen kao klupska večer, ali i kao nešto oko čega se s vremenom može stvoriti zajednica. Mislim da je za izgraditi zajednicu potrebno malo više vremena, ali već sada vidim ljude koji su bili na svakom izdanju od početka što mi je jako lijepo vidjeti i definitivno mi daju veliki vjetar u leđa.

Od Paramide, preko Moxie i Tijane T do Sally C i Nevene Jeremić, izbor izvođača dosta govori o tvojoj glazbenoj viziji. Što ti je najvažnije kada biraš gosta i postoji li neka zajednička nit koju želiš da publika prepozna bez obzira na žanr?

Najvažnije mi je da stvarno stojim iza izvođača kojeg dovodim, da duže pratim njen/njegov rad i da mi je zanimljivo i dobro ono što radi. Onda se nadam da će taj izbor zainteresirati i publiku, a možda nekoga i potaknuti da otkrije izvođača kojeg prije nije poznavao. Ne razmišljam toliko o tome da svi gosti moraju imati neku zajedničku žanrovsku (ili bilo koju) poveznicu. Više mi je važno da je svaki od njih na svoj način zanimljiv i da ima nešto svoje.

Čini se da je publika važan dio Diskodelikta koliko i sam program. Što si tijekom prve godine naučila o zagrebačkoj publici – postoji li danas veća otvorenost prema houseu, discu, breakbeatu, trancu i drugim rubnim ili hibridnim zvukovima?

Publika je uvijek jako važan dio bilo koje klupske večeri ili brenda, jer bez nje cijela stvar nema smisla. Iako je ovo prva godina Diskodelikta, kroz Dobar House sam je pratila i upoznavala godinama, godinama prije i jedino što mogu reći na tu temu jest da se publika stalno mijenja, kao i njezine navike i interesi. Zato mislim da je važno slušati što se događa oko tebe i biti otvoren za promjene.

Ako pogledaš sljedećih godinu ili dvije, što bi za tebe bio znak da je Diskodelikt zaista uspio? Je li to veći broj ljudi na podiju, prepoznatljiv glazbeni identitet, zajednica koja se oko njega stvorila ili mogućnost da projekt ode izvan Zagreba?

Definitivno zajednica koja se oko njega stvorila, ali i mogućnost da Diskodelikt ode izvan Zagreba.