Eleven: “Kao bubnjar, programiranje ritam mašine doživljavam drugačije nego prosječni producent”

Na svom debitantskom EP-ju uz pomoć svog hibridnog setupa koji uključuje sekvencer, sampler, ritam mašine i analogne sintesajzere isporučuje čvrste plesne grooveove i bas dionice premazane slojem filmičnih tema.

Eleven je 2020. nagrađen Ambasadorom za “Najperspektivniji autorski projekt elektroničke glazbe” i to glasovima struke. Prvo izdanje svog samostalnog projekta EP „22“ promovirao je i nastupom u AKC Attacku. Cijeli live nastup od tamo možete poslušati u nastavku.

Uskoro nastupa na IX. izdanju Ambasadora u Boogaloo 19. studenoga, a evo što nam je u intervjuu rekao o live nastupima, produkciji i planovima za dalje.

Nedavno si izbacio svoj debitantski EP “22”. Što za tebe osobno predstavlja to izdanje i kako si odlučio koje će trake biti dio njega?

22 je moj prvi iskorak iz hardverskih live nastupa u završenu produkciju. Dosta mi je dugo trebalo da skupim hrabrost i izbacim nešto u finalnom obliku. Pjesme sam odabrao tako što sam dvaput snimio kompletan live set po kanalima i odabrao trake koje su nekako najviše govorile jezikom kojim se želim izraziti.

Suradnja s JeboTon etikom djeluje kao prirodan spoj. Kako je došlo do te suradnje i što te kod njih najviše privuklo?

Pošto dolazim iz svijeta bendova i live svirke Jeboton mi se učinio kao prikladna međustanica na tom prijelaznom putu. Tamo ima puno dobrih izvođača koje volim slušati i smatrao sam da bi presjek njihove publike mogao biti zainteresiran za to što radim. Iduća izdanja će svakako biti na labelima specijaliziranim za elektroničku glazbu.

Tvoj live setup uključuje analogne sintesajzere, sekvencere i udaraljke. Kako izgleda tvoj kreativni proces od prve ideje do izvedbe uživo?

Obično mi ideje za muziku padaju na pamet dok se bavim nečim sasvim drugim, naprimjer dok vozim, šećem psa ili razgovaram s nekim. Kad mi se neka ideja svidi, snimim je obično na mobitel, a kasnije je prenesem na opremu sa kojom radim. Naravno, svaka ideja ne ispadne kako je zamišljeno kada se prenese na mašine tako da naknadno ide filtriranje, pa ideje koje se najbolje oživotvore postaju pjesme. U produkciji koristim isključivo hardware, a kompjuter tu ulazi tek na kraju svega kao snimač. Najbolja potvrda neke trake se dobiva u klubu na live nastupu, tada mogu vidjeti kakvu energiju pjesma ima na flooru između mene i publike.

Imaš bogatu glazbenu pozadinu kao bubnjar u bendovima poput ABOP, Chui i Kries. Kako se ta ritmička osjetljivost pretače u ELEVEN zvuk?

Pa, to je malo čudno, odnosno nije baš ispalo kako sam zamišljao kad sam počeo. Kao bubnjar, programiranje ritam mašine doživljavam drugačije nego prosječni producent, ali u stvari se na kraju više bavim synth dionicama. Svakako mislim da se to cijeloživotno iskustvo svirajući vrlo različite stilove u različitim bendovima čuje u mojoj muzici.

Spominješ “mindful techno” kao način izražavanja. Što ti znači svjesno stvaranje elektronske glazbe i kako publika reagira na taj koncept?

To je nešto što mi je palo na pamet i ilustrira techno koji ima više slojeva od samo onog poznatog starog dobrog “nabijanja”, više je strukturirano kao pjesme sa uvodom, versom, refrenom, bridgeom nego sto su klasični bangeri. Ne znam što publika misli o tome, meni je samo bitno da plešu hahaha.

Tvoja glazba djeluje kao most između introspekcije i pokreta. Kada stvaraš, misliš li više na tijelo ili um slušatelja ili pokušavaš balansirati?

Zapravo razmišljam samo o tome kakav osjećaj meni daje odnosno u kakvu me atmosferu uvodi. Sad kad razmislim, taj naziv Mindful Techno iz prethodnog pitanja je na neki način objašnjenje i ovog pitanja. Neka misao vodilja je spojiti nešto izrazito plesno, mračno i sa puno jakog gruva sa melodijama koje odvode u neočekivane emocionalne smjerove. To je jednostavno moja iteracija one vrste muzike koju i sam volim čuti kada sam u ulozi plesača na flooru.

Što slijedi za ELEVEN? Imaš li u planu nove nastupe, izdanja ili kolaboracije koje bi volio podijeliti s nama?

Da, naravno. Planiram nastaviti sa izdavanjem i svirati što više live nastupa, a dakako i više se pozabaviti društvenim mrežama jer bez toga danas više nije moguće doći do publike ni do prilika za nastupe. Realnost je takva da svi koji žele nešto napraviti sa svojom muzikom trebaju to prihvatiti jer eto takva su vremena došla. Nije to samo po sebi loše, tko zna što dobro će se izroditi s vremenom iz svega toga. Muzika uvijek nađe put.