Greg Wilson: Zanima me vibe pa ne znam u kojem smjeru ću krenuti dok ne dođem u klub

– Jedan si od veterana na plesnoj sceni. Što te privlači ovom poslu već 47 godina?

47 godina zvuči pomalo ludo, no rastavljam to na dva razdoblja, uzimajući u obzir da sam prestao DJ-irati između 1984. i 2003. godine. Recimo da sam 26 godina u ovom poslu. Čak i kada nisam radio kao DJ, uvijek sam se bavio glazbom – bilo da se radi o produkciji, remiksiranju, menadžmentu, vođenju diskografske kuće, tiska i promocije, svim vrstama uloga. Nisam baš kvalificiran za bilo što drugo, to je sve što sam ikada znao.


Foto: www.nickmizen.com

– Svojedobno si izjavio kako imaš fobiju od tehnologije. Kako se danas snalažiš u digitalnom svijetu koji je gotovo potpuno okupirao područje glazbe?

Nekako se uvijek snađem. Nema druge opcije osim naučiti koje tipke pritisnuti ako želiš ići ukorak s vremenom, ali meni to nije nešto prirodno. Na kraju naučim ono što moram, ali nisam jedan od tipova koji koriste priručnike, pa općenito malo teturam u mraku dok ne izgradim vještinu.



– No zadržao si korištenje magnetofona. Kako ih danas koristiš u nastupima i možemo li tu tehniku očekivati i u Petom Kupeu?

Da, bit će sa mnom kao i uvijek. Imam puno unaprijed snimljenih zvukova na vrpci koje nasumično preslušavam slušalicama i kad čujem nešto što dobro zvuči, kombiniram s pjesmom koja svira. Također, vraćanjem vrpce mogu stvoriti dub efekte u pravom jamajčanskom stilu.



– Kakvu selekciju trenutačno sviraš? Što nam donosiš u Peti Kupe?

Iako uvijek postoje aktualne pjesme koje se uklapaju u ono što me zanima, temelj onoga što sviram vrti se oko remixeva, posebno iz mog izvornog razdoblja kao DJ, i to u žanrovima kao što su disco, jazz-funk i electro-funk. Zanima me „vibra“ pa ne znam u kojem smjeru ću krenuti dok ne dođem u klub i dobijem osjećaj. Sretan sam što mogu zaroniti u cijelu povijest glazbe, ali predstaviti je na danas relevantan način.