Glazbena industrija danas (6. dio)

Ponedjeljak, 28 Ožujak 2016

Mnogi ljubitelji glazbe rade u velikim labelama, ali najčešće su zaposleni na nižim razinama odgovornosti i upravljačke moći.


Oni koji donose najvažnije odluke, vlasnici i menadžeri, isključivo su poslovno orijentirani i ne unose puno emocija u posao, niti se zanose kvalitetom glazbe. Oni ulažu vrijeme i novac u određeni glazbeni „proizvod“, vrše marketinške aktivnosti, čekaju rezultat na tržištu te naposlijetku, ovisno o isplativosti ulaganja, ulažu u „proizvod“ drugog izvođača.



Učestali problem koji snađe većinu glazbenika potpisanih na major labelu raspodjela je profita od prodaje fizičkih nosača zvuka i digitalnih medija. Čak i u slučaju etabliranih izvođača poput američke country zvijezde Lyle Lovetta koji je prodao 4.6 milijuna albuma, a osobno nije zaradio ništa od cjelokupne naklade. Sav novac od prodanih primjeraka pripao je njegovoj izdavačkoj kući Universal Music Group pod izlikom rasta raznih troškova poput studijskih, promotivnih i distribucijskih.



Velike labele prema glazbeniku odnose se kao investitor, a ne kao „pomoćnik“. Labela nakon potpisivanja ugovora o izdavanju albuma najprije ulaže sredstva u studijsku produkciju, plaća opremu, producenta i najam prostora, a za pokriće tih troškova glazbenicima daje svojevrstan „zajam“ koji isti otplaćuju ugovorenim postotkom od prodaje medija i autorskih prava. Zvuči pošteno, ali prosječan sastav do otplate zajma izdavaču isplaćuje 63% od svake zarađene novčane jedinice, a na preostalih 37% nadodaju se svi ostali troškovi poput proizvodnje medija, transporta i distribucije, promocije albuma, produkcije video spotova, specijaliziranih pravnika te potpore na promotivnim turnejama.



Tim slijedom, na kraju samog procesa glazbenicima praktički ne ostane gotovo ništa jer se sa obujmom proizvodnje i većim brojem nastupa uživo troškovi stalno povećavaju, a zarada ostaje ista. To iziskuje opetovano „zaduživanje“ uz novih 63% dugovanja na 37% profita. Na putu od studijskog snimanja albuma do krajnjeg slušatelja stoji mnogo posrednika od kojih svaki za svoje usluge očekuje određenu zaradu . Sljedeći grafički prikaz pojašnjava nam odnose pri raspodjeli dobiti između sudionika glazbenog lanca.

Grafikon 3. Prikaz prosječne zarade sudionika lanca u glazbenoj industriji



Izvor: Vlastiti rad autora na temelju grafikona objavljenog 13.07.2010. ovdje

Ako uzmemo u obzir rezultate istraživanja tvrtke Nielsen Media Research  samo 2.1 % albuma izdanih u 2009. godini prodano je u više od 5000 primjeraka pa se prema tome može zaključiti da u konvencionalnom modelu izdavaštva glazbenik ima za „povlasticu“ zaraditi u grafikonu vidljivih 23.40 USD na ukupno utrženih 1000 USD

Glazbena industrija danas (6. dio)