Zašto je techno sve brži i brži? (Drugi dio – posljedice)
Uvid u popratne posljedice, od kojih je najočitija grananje misaonih struja na dvije strane, što je u nekim slučajevima dovelo i do sukoba na sceni
Nakon opisanih razloga popularizacije hard techna u prvom dijelu, daljnja analiza fenomena donosi uvid u popratne posljedice, od kojih je najočitija grananje misaonih struja na dvije strane, što je u nekim slučajevima dovelo i do sukoba na sceni.
Talijanski DJ, Sam Paganini prije nekoliko godina u jednoj objavi na Instagramu zapitao se zašto svi danas puštaju techno bržeg tempa nego prije deset godina te je zamolio pratitelje da mu prestanu slati demo verzije svojih traka koje su podešene na 160 BPM-a jer njegovu izdavačku kuću „Jam“ nije briga za trendove. (https://musictech.com/news/music/sam-paganini-techno-faster-trend-social-media/)
Također, DVS1 u jednom je intervjuu upozorio da puštanje brzog i snažnog techna samo radi praćenja trendova ni u kakvom obliku ne doprinosi sceni:
No, zbog čega točno jedan element poput tempa može uzrokovati podjele na glazbenoj sceni?
Osim dojma površnosti kakav DJ kojem su bitniji pregledi na društvenim mrežama od same glazbe ostavlja, problematika zadire i u strukturu partija, tehničke aspekte elektroničke glazbe, ali i ljudsku psihologiju.
Kada party započne na 150 BPM-a, kreiraju se temelji na koje je potrebna nadogradnja. Međutim, teško je nadograditi na nešto što već od samog starta ima osjećaj vrhunca. Nestaje struktura večeri, koja služi da ispriča priču kroz glazbu, a nastaje atmosfera trenutačne gratifikacije publike koju je teško održati na istoj razini do jutra.
(https://www.beatportal.com/articles/381960-why-techno-is-harder-faster-and-angrier-than-ever)
Također, brzina na kojoj se glazba pušta neosporivo skraćuje vrijeme trajanja pjesama, ali i prijelaza koje DJ radi. Iz perspektive slušatelja to znači da se prostor koji se popunjava i nadograđuje raznim elementima, znatno sužava. I u doslovnom smislu, vrijeme između kickova skraćuje se na milisekunde te jednostavno nema dovoljno prostora da pojedini glazbeni elementi ostvare svoj željeni efekt.
Rezultat takvog stapanja melodije i ritma u jedno često je jednoličnost zvuka i rigidnost strukture. (https://midnightrebels.com/140-bpm-is-the-new-128-why-techno-is-getting-faster/) Techno u svojoj osnovnoj formi stvara balans između ritma i prostora, a dekompresijom prostora, ritam postaje gušći, pojedini elementi stapaju se i ljudsko uho jednostavno ne može percipirati akustiku dovoljno složeno. (Dr. Julius Smith, Journal of the Audio Engineering Society, 2021).
Kao posljedica, sam doživljaj glazbe, kod onih kojima ovakav zvuk ne paše, može biti znatno poremećen. Samim time, efekt brzog tempa nadilazi estetiku te ulazi u sferu odnosa između tijela, prostora i zvuka, kako je rekao francuski DJ Francois Kevorkian. (Red Bull Music Academy, 2022).
Upravo s takvim iskustvom poistovjećujem i svoj doživljaj seta 999999999. Svakih nekoliko minuta dogodi se nešto drugo zbog čega nije postojala šansa da uđem u „groove“ stvari koje su puštali. Iskustvo drugih setova govori mi da bi se segmenti pjesama trebali slagati jedan na drugoga. Kraj prve trake daje prostor za uvod sljedeće. Dulje iščekivanje dovodi i do većeg trenutka, što je teško za postići kada u setu nema prostora jer se samo čuju dropovi, središnji dijelovi pjesama.
Sam osjećaj seta „klasičnog“ techna naviknuo je publiku na varijacije između groovy i distorzivnih dijelova, pošto jedan drugoga omogućuju i potenciraju. U setovima većeg BPM-a razlike se toliko ne osjete, a energija je većinu vremena gotovo pa ista. Ono što je ipak impresivno je količina energije i fokusa potrebna za odraditi takav set, u kojemu se pravovremenost poteza mjeri u milisekundama. S te strane, umjetnost DJ-anja, ako je odrađena kako spada, nikako nije izgubljena.
Usprkos tome, teško se oteti dojmu da je u sabijenom prostoru teško imati uvod, razradu i zaključak; smislenu strukturu kao osnovnu kvalitetu dobrog glazbenog proizvoda. A upravo to je često bio važan faktor u produkciji smislenih glazbenih djela koja imaju svoj sadržaj i dubinu, čega je i u tvrđim oblicima techna u prošlosti itekako bilo:
No, kao što smo već utvrdili, vremena se mijenjaju, a svaka promjena sa sobom donosi nove koncepte koji ruše prethodne. U svakoj takvoj promjeni, javlja se fenomen „stare garde“ koja nove generacije uvjerava da je u njihovo vrijeme bilo bolje. I dok se njima trenutačni trendovi techna čine jednodimenzionalnima, možda je stvar u tome da mu pristupamo u okvirima postojećih obrazaca, zbog čega ne možemo ni percipirati koji su to novi koncepti koji nam se serviraju i postoji li u njima neka dubina koje nismo još svjesni.
U moru glazbenika koji na prvu samo prate trendove, kreativnost je i dalje kvaliteta koja omogućuje pojedincima da se istaknu i pokažu kako i novi oblici techna imaju sposobnost razbiti rigidnost strukture. (https://grayarea.co/magazine/let-s-talk-about-hard-techno)
Tako se među novim konceptima pojavljuje povlačenje inspiracije iz sad već starijih glazbenih žanrova, poput trancea, koji se preoblikuju unutar okvira modernih standarda, čime se dodatno brišu žanrovske granice i omogućuje kreiranje novih i zanimljivih oblika elektroničke glazbe:
Među kritikom modernog techna, javlja se i problematika individualnosti, koja se veže uz vizualni identitet hard techna
Taj vizualni identitet prati slične obrasce: crna boja, motivi vatre, krvi, ponekad i demonski. Posjetitelji također imaju svoj stil: crna odjeća, često kožnog ili mrežastog materijala.
Ove vizualne karakteristike u početku su se doimale originalnima, ali s vremenom, zbog porasta popularnosti, postaju gotovo pa karikaturalne. Kroz njihovu pretjeranu primjenu, dovode do gubitka individualnosti pojedinaca na partijima. Techno pokret, u svojim počecima bio je utočište širokom dijapazonu pripadnika različitih rasa i seksualnih orijentacija, koji su svoju individualnost isticali kroz svakakve stilove, dok se danas, prema nekima, zbog kodificiranih konvencija gubi originalni smisao pokreta; sve izgleda isto.
Tu se postavlja i pitanje izražava li se ideja kolektiva kroz kolektivna obilježja ili kroz individualizam ujedinjen nekim višim ciljem, što je tema za sebe. (https://culture.audencia.com/the-hard-techno-music-business-how-this-trend-transforming-an-undergroundgenre-into-a-commercial-phenomenon-has-become-the-reflection-of-an-ultraconnectedgeneration-in-search-of-extreme-experiences/)
Kritika modernog techna ulazi u sve njegove spektre i preispituje svaku vrijednost.
Mogu li se TikTok remixevi uopće ubrajati u techno? Dolaze li posjetitelji zbog ljubavi prema glazbi ili samo jer žele sudjelovati u „partiju godine“? Kose li se današnje cijene karata s originalnom idejom dostupnosti takve glazbe svakom pojedincu?
Možda sve navedeno stoji na određenoj razini, no zaslijepljenost nekim starim vrijednostima može dovesti i do potpune odbojnosti prema svim novim oblicima glazbe. Iako kritika aspekata poput komercijalnosti i svega što se veže uz nju možda i drži vodu, krivo plasirana kritika može u pojedincima izazvati stanje u kojem se teže prihvaćaju osnovne činjenice, poput one da se glazba oduvijek mijenjala, a techno nije nikakva iznimka. U svim promjenama, nove generacije na razne načine pokušavaju izbrusiti nešto autentično, nešto čime će ostaviti svoj trag u glazbenoj povijesti.
Techno posljednjih nekoliko godina pokazao nam je štošta o generaciji koja ga sluša
Techno današnjice već je napravio upravo to. Donio je nešto novo i drukčije, te je kod brojnih promijenio doživljaj glazbe na partijima. Taj doživljaj stvara i drukčija očekivanja od glazbenih performansa. Na raznim partijima više se ni ne očekuje postepeni pristup gradaciji, nego nešto upravo suprotno – korištenje zvuka za kreiranje atmosfere koja je od početka do kraja silovita, sirova te pomiče granice brzine i intenziteta.
DJ-evi su vješto prepoznali upravo spomenuto i na svoj način doprinijeli su daljnjem razvoju scene. Pritom su upravo reakcije slušatelja pomogle da shvate kako svaki oblik glazbe ima svoju publiku. Tako su 999999999 od sebe izgradili itekako uspješan brand, što god o njihovom stilu ja ili netko drugi mislio.
Njihov uspjeh produkt je njihovog truda, a pritom ne manjka ni autentičnosti. Ta autentičnost izražava se u vještom prepoznavanju toga da je svijet brži i intenzivniji nego prije, a njihova glazba odraz je takvog stanja; snažna i izravna, što kod mnogih stvara osjećaj iskrene povezanosti s realnošću današnjice.
I brojni drugi DJ-evi uspješno su kapitalizirali na reakcijama publike, jer to je ono što dobar DJ zna i treba napraviti. Čak i ako je kod nekih samo praćenje trendova, izvođenje setova bržeg tempa ostavilo je njih i publiku zadovoljnima, a upravo u tome i jest poanta glazbenog događaja. Samim time, trenutačne postavke elektroničke glazbene scene takve su kakve jesu i vrijeme je da se preispitivanje njezine postojanosti pretvori u preispitivanje njezine daljnje putanje.
Stoga, što slijedi, kakva je budućnost techna?
Postoji li granica u njegovom ubrzavanju ili smo došli do kraja pa će cikličnost elektroničke glazbe vratiti sve na tvorničke postavke? Neki od poznatijih DJ-eva poput Ben Klocka i Nine Kraviz u intervjuima su spomenuli opcije povratka na usporavanje ili kreiranja novih, hibridnih stilova koji imaju svoja pravila. Budućnost je možda upravo kombinacija jednog i drugog – guranje BPM-a do maksimuma istovremeno s povratkom sporijeg, groovy zvuka, kreirajući svojevrsni balans između intenziteta i dubine.
(https://www.playfulmag.com/post/is-techno-becoming-faster-the-bpm-war-explained)
No, možda sama brzina nije ni toliko bitna, nego ono što stoji iza nje. Techno posljednjih nekoliko godina pokazao nam je štošta o generaciji koja ga sluša. Ukazao nam je na konstantnu potragu za vidljivošću i snažnim, upečatljivim iskustvom. Ukazao nam je na potrebu da se svijet doživljava intenzivno, da je sve dostupno i da se svi doživljaji mogu međusobno dijeliti brže i jednostavnije nego ikada. (https://culture.audencia.com/the-hard-techno-music-business-how-this-trend-transforming-an-undergroundgenre-into-a-commercial-phenomenon-has-become-the-reflection-of-an-ultraconnectedgeneration-in-search-of-extreme-experiences/)
Techno današnjice tako nam je ukazao na neke novije društvene koncepte, ali također nam je i još jednom dokazao neograničenu moć elektroničke glazbe da se prilagodi vremenu, da evoluira iz jednoga u drugo, ali pritom sadrži svoju esenciju – ujedinjavanje pojedinaca u kolektiv. Bilo to na ogromnim pozornicama gdje se ljudima daje prilika da se „izdivljaju“ ili u mračnim sobicama gdje pojedinci prolaze kroz višesatna glazbeno-plesna putovanja, elektronička glazba svakom slušatelju pruža beskrajne mogućnosti u iskustvima koja će doživjeti. A možda je to u cijeloj priči i jedino bitno.
