Što je VJ?
VJ se u današnje vrijeme može otprilike definirati kao umjetnik koji stvara pokretne vizuale
VJ, kratica za „video jockey“ ima zanimljivu povijest, a njezin nastanak veže se uz dvije priče. Prva se tiče Merril Aldighieri koja je radila u njujorškom klubu „Hurrah“ koji je među prvima imao ekrane iznad plesnog podija. 
Plan je bio iskoristiti ekrane za puštanje video materijala u glazbenim pauzama. Međutim, nakon što je Merrill pozvana da sudjeluje u projektu, dala je prijedlog da se video materijal koristi uz glazbu koju DJ pušta, čime bi se poboljšao cjelokupni ambijent prostora. Klub ju je zaposlio kao stalnu radnicu, a ona je razvila metodu puštanja video materijala uživo kombiniranjem korištenja video kamere i projektiranih animacija.
Nekoliko mjeseci kasnije, budući vlasnici MTV-a intervjuirali su Merrill, prilikom čega se ona predstavila kao „VJ“ (Visual Jockey), kratica koju su navodno ona i osoblje kluba osmislili kako bi imali naziv za njezinu radnu poziciju. MTV je navedeni termin popularizirao u 80-ima.
S druge strane, američki časopis „Sound & Vision“ nastanak termina VJ pripisuje Ricku Moranisu, komičaru i bivšem DJ-u. On je predstavljao glazbene video spotove na televizijskom programu „Second City Televisiona“. Uloga osobe koja predstavlja video materijal koji se zatim prikazuje do tada nije postojala, a nakon Moranisovog se djelovanja popularizirala.
Kome god se nastanak pripisivao, korištene metode dalje su se razvijale u 1990-ima kada su VJ-i korištenjem video miksera prikazivali različite efekte preko video signala. Daljnjim razvojem video miksera u 21. st. (npr. Roland V-800HD), pojavljuje se i nova tehnologija midi kontrolera. Danas VJ-i koriste specijalizirane softvere poput Resolume-a ili Modul8-a. Oprema je evoluirala, ali osnova je ostala nepromijenjena – projekcija vizualnih efekata i danas služi kreiranju posebnog ugođaja raznih događaja. (izvor: Passion for EDM)
Samim time, VJ se u današnje vrijeme može otprilike definirati kao umjetnik koji stvara pokretne vizuale. Ti vizuali reproduciraju se na velikim ekranima noćnih klubova, festivala, koncerata ili raznih manifestacija. Projekcija vizuala često je u kombinaciji s drugim vrstama izvedbene umjetnosti poput plesa, glume ili glazbe.
Zadnje spomenuto, rukovanje vizualima u sinkronizaciji s glazbom dovelo je do razvoja VJ-anja kao umjetnosti koja je posebno primjenjiva pri izvedbi elektroničke glazbe. VJ-anje u tom kontekstu uključuje širok spektar aktivnosti, poput selekcije i pripreme video materijala, ali i dizajn cjelokupnog vizualnog identiteta glazbenog događaja. Elementi vizuala, na većim događanjima poput festivala kombiniraju se s laserima, vatrometom i dimom kako bi kompletni doživljaj bio prikladniji velikim pozornicama. (izvor: HeavyM)
Izvedba VJ-a u klubovima i festivalima predstavlja najdinamičniji aspekt VJ-ing kulture jer zahtijeva usklađenost s izvedbom DJ-a, za što je potreban balans između pripreme i spontanosti, koja se postiže projekcijama unaprijed pripremljenih vizuala, ali se ostavlja prostor i za neočekivane trenutke koji zahtijevaju spontanost. (izvor: Heavy M)
Da bi se postigla usklađenost vizualnih i auditivnih elemenata, potrebna je i bliska suradnja s DJ-evima. Tako neki DJ-evi u nastupima često surađuju s istim VJ-ima, koji dobro razumiju njihov stil. Općenito se posao VJ-a isprepliće i zapravo je neodvojiv od posla DJ-a. Glavnu razliku čini oblik umjetnosti kroz koju se izražavaju – vizuali/glazba, no ostali elementi se podudaraju.
Isto kako DJ pristupa drukčije setovima u klubovima ili na festivalima, VJ na isti način svoj rad prilagođava različitim pozornicama. Njihov karijerni put također ima sličnosti, jer često manje gaže vode ka većima, a u današnje vrijeme, uz dobre vještine, nužna je i samopromocija kako bi se za njihov rad pročulo.
Pošto jedno ide uz drugo, organizatori glazbenih događaja u današnje vrijeme, osim pametnog odabira DJ-eva moraju uvijek uzeti u obzir i vizualni element. Iako je logično da neki, često manji događaji, nemaju vizuale ili ako imaju, da su automatizirani tako da ne dominiraju, s druge je strane teško zamisliti velike festivale bez VJ-a.
Time zapravo dolazi do rascjepa u korištenim metodama organizacije događaja. Pojedini nastupi, poput Anym-inih, dovode se na razinu vizualnih spektakala. Takvo pomicanje granica audiovizualnog iskustva posljedica je evolucije i komercijalizacije elektroničke glazbe. Veće pozornice zahtijevaju i veće, kompleksnije vizuale.
S druge strane, pojedini nastupi ostaju na razini mračnih klubova u kojemu se cilja na što manji vizualni doživljaj, a što veći fokus na glazbu. Primjer toga su berlinski klubovi, u kojima su nerijetko rasvjeta i vizuali gotovo nepostojeći, što stvara kompletno drukčiji doživljaj. Ipak, i ovdje možemo govoriti o utjecaju vizualnog na kompletni ugođaj, samo što je taj utjecaj namjerno minimalistički.
Bili na velikim pozornicama ili u klubovima, srž postojanja vizuala uz glazbu je identična. Kao nekad popratni, nekad ravnopravni element partija, VJ-i vizualima komplementiraju glazbu na što prikladniji način. Slojevitiji zvukovi mogu biti popraćeni i kompleksnijim vizualima, čega je dobar primjer psytrance glazba, čiji se hipnotični zvukovi kroz vizuale prezentiraju impresivnim geometrijskim oblicima:
Iako je uloga VJ-a bitna, uz njihov posao veže se i problem anonimnosti, koji polazi od ideje da njihov rad, iako je usko vezan uz DJ-ev, nije dovoljno dobro prepoznat u široj javnosti. Razlozi tome leže u brojnim faktorima, poput nepravedne prezentacije događaja od strane organizatora, namjerno ili nenamjerno slabe samopromocije samog VJ-a, interesa publike za gotov proizvod te samoj prirode izvedbe.
Bio svijet elektroničke glazbe prema njima nepravedan ili ne, uloga VJ-a u kontekstu modernog multisenzornog iskustva koja pojedini događaji pružaju je nezamjenjiva. U vremenu za koje volimo govoriti da je sposobnost pažnje kod ljudi skraćena, a potreba za usavršenim gotovim proizvodom povećana, potrebu za obostranim prepoznavanjem dobro je opisao vizualni umjetnik Kushtrim Juniku, koji na pitanje DJ-a „jesi li uživao u glazbi?“ u šali odgovara „a jesi li ti uživao u vizualima“?
Iako šala, njezine implikacije nadilaze humor jer je zapravo podsjetnik na to da obje strane doprinose istom trenutku, za istu publiku, koja savršen proizvod dobiva upravo kada je skladna izvedba rezultat uzajamnog poštovanja.
