Skip to main content

Amerika vs. Europa – rast undergrounda kroz kolaboracije

Jedan stari kontinent s tisućama godina zajedničke povijesti u tlu i jedan novi konglomerat država koji još uvijek napaja kapitalizam kultom individualizma i slobodnog tržišta.

Piše: 

Jedna odrasla zrela scena i jedna u teenagerskim previranjima boli odrastanja. Zanimljivo je kada gledaš u mikro geografskom aspektu kako postoje regionalizmi, nacionalizmi, predrasude prema susjedima Europljanima, pa ove karakteriziraš otvorenima, one zatvorenima, jedne hedonistima, jedne preciznim perfekcionistima, jedne tvrđima, jedne mekšima… No teleskopiraš li se u makro i zatekneš sam u bijelom svijetu novog kontinenta, svi oni koji domom zovu europski odjednom postaju braća. Sretneš li brata Bosanca ili Slovenca u New Yorku grliš ga kao davno izgubljenog prijatelja dok bi mu na domaćem tlu možda ponudio neku musavu šalu na nacionalnoj osnovi. No jedno je sigurno. Europa nasuprot Amerike ima dugu povijest elektroničkih suradnji, slijedi drugačiji kompas u kojem je scena nešto što se gradi zajedničkim snagama. Europa razumije da ukrižavanje ideja donosi uzajamno oplođivanje svih koji dijele. Možda je ovome razlog duga kulturološka i umjetnička povijest, u Europljanina usađena aprecijacija za umjetnost kao kolektivno dobro.

S druge strane relativno mlada Američka nacija na globalnoj vremenskoj liniji piše puno kraću povijest i  izvan inicijalne protestantske logike koje je podigla industriju, zasniva svoju ekonomiju na kultu individue, na neotuđivom pravu svakoga da za sebe traži sreću i ( u većini slučajeva s ekonomskog gledišta pozitivnim) konceptom tvoga kolege kao konkurencije. Sasvim prikladno za striktno poslovne modele i jedna od osobina koja američku ekonomiju diže u svjetski profitabilni vrh. No kada je kontekst promijenjen i izvan samo monetarnog preslikan i na umjetnička područja poput glazbe, hladna proračunatost i paranoidne računice nisu više prikladni modeli želi li scena rasti. Glazbena niša dakako jest nezanemarivo biznis, i to vrlo unosan, no sve ono što uključuje emociju postoji kao živi organizam unutra socijalnog, a svaki živi organizam kao što ti je Darwin već sugerirao, lakše preživljava u skupini. Ne preživljava onaj koji je najjači ili ima najveće očnjake, već onaj koji je najsposobniji prilagoditi se situaciji u okolini.

Amerika se tako zatekla u situaciji u kojoj je bilo nužno pozvati sve svoje promotore i aktere underground scene na kolaboraciju žele li ikada moći kolektivno konkurirati EDM hidri koja je preuzela glazbene struje na preokretu tisućljeća. Priča se zarolala dalje logikom senzacionalizma u kojoj daš ljudima ono što žele, jer ako je centralna os trenutne glazbene ideologije samo profit, sasvim je jasno da će promotor kojem je stalo do toga da nastavi dalje operirati igrati na sigurno bookirajući one za koje je siguran da će osigurati povrat investicije i isplati sami sebe što obično završava izoliranim velikim EDM imenima jer je dobna skupina kojoj EDM služi kao intro u elektroniku spremna platiti.

No sve glasniji postaje i šapat američkog undergrounda, gdje oni dalje od centra vira koji traže skrivene kvalitetne trake, ljude kojima nije potreban stroj za maglu ili milijunski light show da bi zadržali plesače na podiju i umjetnike koje ne mogu tako često čuti izvan sićušnih klupskih punktova, žele specifične evente za sebe, žele suradnje, žele uvoz rijetko viđenih imena na svoje ulice. Zbog svega ovoga potrebna je suradnja šačice onih koji nisu dio mainstream toka, kako bi se pritoci sakupili u prekrasno glasne velike stvari po uzoru na europski Dekmantel ili Kappa FuturFestival, i klice nalik Awakeningsu ili novoj bratskoj lozi Time Warpa na američkom tlu te stvaranju undergorund klubova kao što su londonski fabric, Fabrik u Madridu ili mančesterski Warehouse Project. Razlike su zaista kulturološke prirode. Šanse su da ćeš pričajući sa 17-godišnjim Europljaninom saznati de je već debelo zagrebao ispod house i techno površine i istražuje sam dok će Amerikanac istih godina još uvijek odrastati kroz komercijalniji zvuk i neki će željeti kopati dublje i eventualno postati zainteresiraniji za nešto kompleksnije zvučne pejzaže.

Amerika utakmice u nogama već ima, dakako pričamo o zemlji u kojoj su house i techno rođeni i koja je bila dom čikaškom Warehouseu i njujorškom Paradise Garageu. No želi li odrasti, u narednim godinama golema uloga za napredak scene bit će u rukama promotora koji su kroz prizmu ljubavi spram onoga što rade ujedno odgovorni i za edukaciju, stvaranje programa i konačnu organizaciju onoga što nude, odgovorni su riskirati i sa možda nepoznatim underground imenima kako bi publici ponudi nešto izvan Gausove krivulje običnog i odgovorni su učiniti i ono što je potrebno za svaki projekt koji raste – staviti ego sa strane. To znači staviti sebe ne na poziciju njuške, ne kao piranu koja proždire druge oko sebe, već djelovati s točke na kojoj razumiju da je cjelina više od zbroja dijelova i da je jedan od ključnih elemenata glazbe – zajedništvo – ujedno i onaj koji se preslikava na njen poslovni aspekt.

Kolaboracije se nalaze u srcu inovacije, dvije glave vide bolje od jedne, ideja koja kruži i ne stagnira biva oplođena. Sve što je potrebno je zajednički cilj, predanost, poštovanje i povjerenje u svoje partnere da plivate u istom smjeru, duh jednakovrijednog suradništva bez nadređenosti i podređenosti članova ekipe. Tako podijeljena zaduženja i odgovornosti, učinkovita komunikacija, fleksibilno prihvaćanje promjena i minimiziranje konflikata razumijevanjem i otvorenošću novim rješenjima moglo bi u narednim desetljećima na američkom tlu izjednačiti underground snage s EDM balonom.

Podizanje drugoga znak je snage, ne čini ikoga manjim. Podržavanje tuđeg rada ne umanjuje tvoj već te čini djelom većeg tijela koje pleše zajedno. Mnogo će toga u ovom životu biti sebično i zahtijevati borbe i konflikte, no  nešto što služi kolektivnom zajedničkom iskustvu lijepoga kao glazba treba njene najznačajnije odrednice uzeti i kao vlastite poslovne maksime. Nitko nije otok sam za sebe i uspjeh jednoga uvećava sve. Svaka kultura ima ponešto za naučiti od druge, u ovom slučaju europska katedra predaje na temu suradnje na sceni koja je toliko njenih gradova i eventa postavila u srce globalnog undergorunda, i nesumnjivo će doći i vrijeme kada će i ona sama sjediti u klupi jer nikada ne znaš sve.

Izvor – [6AM-Group]
 

sonus 1
Vezani članci
Galeb Nikačević otkriva svijet lako dostupnih halucinogenih biljaka koje rastu po šumama i gorama Srbije.
brejcha 1
Galeb Nikačević otkriva svijet lako dostupnih halucinogenih biljaka koje rastu po šumama i gorama Srbije.
hardbeats web