Tamno, meko i udobno putovanje – Foresterra festival 2025
Začarani ulaskom u šumu, dijelimo osobne utiske, ovdje, za Klubsku Scenu
Koncept toplog, druželjubivog i raznovrsnog festivala u malom filmskom selu u blizini Fužina, sat vremena vožnje od Rijeke, otvoren je za iskusne trancere, kao i neiskusne istraživače, Anitu i mene.
Bilo nam je jasno da se radi o nečem posebnom kada su na Ambasadoru odnijeli nagradu najboljeg regionalnog novog festivala. Ispunili su naša očekivanja, pa i više.
Dolazak na ovaj festival otvara još jedna „vrata percepcije“. Osjećaj ugode i sigurnosti nas preplavljuje, sve je udobno i prijateljski. Čini se da se tope dobne i sve druge granice, a realnost postaje bolja. Noćni VJ-ing po danu zamjenjuju šareno i kreativno odjeveni posjetitelji, koji svaki pojedinačno unosi svoju osobnost u sliku ponovno oživljenog sela.
Kulise iz filma Winnetou, proplanak okružen visokim borovima i stage Foresterra u dubokoj šumi okruživali su nas tri dana. Moglo se doći ranije, a čuli smo da neki ostaju i nakon festivala uživati u prirodi.
Kiša koja se najavljivala nije značajno umanjila doživljaj, čak ugodno osvježila nedavne vruće ljetne dane. Noću, u šatorskim vrećama smo se brzo zagrijali i uz udaljene bas frekvencije spavali na svježem zraku Gorskog kotra.
Zbog potrebe da isključimo misli, odlučili smo se intuitvno prepustiti bogatim i raznovrsnim sadržajima
Radionice, koncerti, šetnje, performeri, 70 setova domaćih i stranih producenata, galerija psy slika, handcraft štandovi, hrana, „dodaci prehrani“, kružok oko vatre i fascinantni dekori.
Ono što me doista razveselilo kao muzičkog producenta je potpuno izbalansiran zvuk visoko rezolutnih sound systema na oba stagea, pa sam pospremio čepiće za uši od kojih se inače ne odvajam.
Po danu nam je nekako više odgovarao manje progresivan, a muzički raznolikiji „Windmill“ stage u samom centru sela, iznad kojeg su lebdjeli highline performeri, a na konopljinim vrećama razlijegala se tijela opuštenih psy putnika. Na uzvisinama pripremali su se performeri koji će navečer vatrama osvijetliti psy noć.
Od zanimljivo kostimiranih, do jednostavno odjevenih grupica isprepletenih na drvenim trijemovima, klupicama, proplancima i ležaljkama do uživljenih pokreta plesača, moglo se naći idealno mjesto za guštanje svakog seta ponaosob. Svaki set donosi svoju vibraciju i val nadahnuća za sjedenje, ležanje, ples…
Često sam pomislio: moram pogledati na rasporedu ovog DJa i zapamtiti ime, ali koliko sam čuo od drugih, nisam jedini koji to ipak nije učinio. Taj osjećaj stopljenosti cijele grupe kao da mi je umanjio značaj pojedinca. Ali svakako čuo sam, za svoj ukus, vrlo kvalitetnu i raznoliku muzičku produkciju.
U jednom trenu sjedeći oko velike vatre koju su održavali posvećeni starosjedioci, pričinila su mi se stoljećima poznata lica, osvjetljena čarobnim sjenama, okružena vizualizacijama i svjetlima iz šume i misao da će sve biti u redu, nasuprot apokaliptičnim nagovještajima nadrk…. vlasnika mainstream medija.
Poslušat ćemo savjet jednog sugovornika uz vatru, da ovakve festivale treba posjećivati prvih godina dok još ne postanu veliki.
