Što se dogodi kada EDM-aš uđe u Berghain?

 

Ovako izgleda, zar ne? Kao dva u potpunosti suprotstavljena tabora s vendetom u prstima koja se u potpunosti ne razumiju, iako su rođena iz iste plodne podloge elektroničkog.  S jedne strane Aoki kao samoprozvani slastičar bina, štapići blješte i rasvjeta balansira na ivici epilepsije, s druge u tamnim podrumima ništa od ovoga nije važno dok dere 4/4 i nostalgija za zigotom početka. Je li spajanje moguće, je li moguće razapeti uže komunikacije i jesu li moguće konverzije s jedne na drugu stranu? Tko će bolje odgovoriti na ova pitanja no zagriženi punokrvni EDM-ovac na 12-satnom istraživačkom pohodu u najtvrđoj najprimordijalnijoj techno instituciji Berghaina?

 

Naš pokusni kunić u iscrpnom opisu iz prve ruke provest će vas kroz katrzično pročišćenje na glavnom flooru Berlinske meke. Član koji je svoj kanu upravio rijekom mainstream pritoka  izrazio je rastuću nelagodu s količinom buraza čija ideja nastupa je pumpanje rukom za podivljale mase ispod njih. Pomalo se počela uvlačiti pomisao povratka na izvor i ishodište, skidanja svih slojeva preproduciranog spektakla, beskonačnih najava, VIP-arošenja i privilegija. Po maloj autobiografiji kako je za njega sve započelo na Electric Zoo-u 2009., kada je kao oduševljeni klinac zaključio da će pokrenuti blog o glazbenoj liniji EDM-a koja je tek grabila momentum i o ponovnom traženju ovog prvog osjećaja oduševljenja u onome što je EDM postao danas, uputio se put Berlina. Iako primarno više orijentiran na trance i electro, odlučio je ostati otvorena uma za no što će nositi čitava noć sirovog techna.

 

Već debelo poznata politika nasumičnog puštanja u klub, u kojem nije bitno jesi li transvestit, plav, žut, zelen, rogat, u kravati ili poderanim starim starkama, uvjerio je gospodina da bi najbolja linija koja će osigurati mogućnost istraživanja bila da uđe s berlinskim lokalcem čije lice je već poznato budnom oku Svena Marquadta, koji čuva vrata pakla poput troglavog Kerbera od otvaranja.

 

Odmah po ulasku u psihu se uvukla percepcija onoga što čini svaki dobar klub, one emocije koja te tjera da nezadrživo voliš i upravljaš stopala tamo sve češće. Berghain postoji kao sasvim zasebni entitet, kao paralelni svemir realnosti koji okupira isti fizički prostor, ali nisi ovdje. Negdje si drugdje. Ne vidiš van i nema reflektirajućih površina, izgubiš pojam o vremenu i koncept sebe kao pojedinca koji ti daje tvoj vlastiti odraz, sve mobilne kamere preljepljene su naljepnicom na ulazu, tako da kao da i nisi bio ondje. 

 

Uslijedio je opis emocija koje su ga nosile na main flooru pod prstima jednog od rezidenata Lena Fakija i pri pogledu na najraznovrsniju ekipu koju ikada možeš sresti bok uz bok na podiju koja je komunicirala isključivo putem beata kao "psihospiritualnog voda". Uslijedilo je razmišljanje o bazičnoj strukturi techna koja je eliminirala sve uobičajene segmente glazbenog djela do tada poznate u glazbenoj povijesti, Nema vrhunaca, refrena ili bilo kakvog fiksnog sidra. Jednostavno slušaš i putuješ kao da slušaš dijela minimalista poput Stevea Reicha, Terrya Rileya, Philipa Glassa… Misli su ubrzo krenule na usporedbe s EDM svijetom, publikom koju okuplja i temeljnoj esencijalnoj pogrešci u kojoj lice za pultom postaje bitnije od glazbe same, o DJ-ima koji postaju samo jukeboxi svojih vlastitih hitova. 

 

12 sati kasnije kada je izronio iz podzemlja, po svom vlastitom opisu, nalikujući rakunu koji se uhvatio za golu žicu pod nabojem, s njim je izronilo još nešto. Novi pogled na svijet i glazbu, novi pogled na "umjetnike" koji odrađuju deset "turneja" godišnje, o albumima koji se puštaju van u 16 dijelova da bi progutali što je moguće više publiciteta, o festivalima koji bolno objavljuju jedno po jedno ime istog kruga izvođača koji se nalaze i na svim ostalim lineupima. Nova predana borba za autentičnost zaplamtjela je u prstima i ušima i spoznaja da Berghain ne odbija ljude na ulazu za lažni osjećaj ekskluzive, već jednostavno zato što kao posljedica čuvanja esencijalnog srca elektroničkog, nema mjesta za sve. Detaljnu bilješku EDM oka i uha koje se spustilo u techno grotlo možete pročitati na Lessthan3 stranici. Epifanije i preobraćenja su svuda oko nas!