The Chemical Brothers pod političkim pritiskom da otkažu gažu!
Glazba bi trebala biti jedno univerzalno iskustvo, globalni zajednički jezik koji ne poznaje političke agende, boje, jezike, rase, religije ili unutarnje motive.
No kako je stvarana unutar onog istog društva u kojemu je sve od navedenog prisutno, gotovo je nemoguće da politika ponekad ne protegne svoju kandžu i zagrebe, onim zvukom koji para uši kao nokti po ploči, površinom jedne ujedinjujuće sile slobode.
Tako se i na elektroničke legende The Chemical Brothersa svalilo odron političkog kamenja koji vrši sve veći pritisak kako bi se otkazala gaža zakazana za 12. studenog na lokaciji Tel Aviv Convention Center-a. Samo jedna od strelica usmjerenih prema nadolazećoj gaži peticija je koju je potpisalo 7000 osoba i koju je u cirkulaciju pustila grupa pod nazivom "Artists For Palestine UK" a čak je Pink Floydov Roger Waters izrazio zabrinutost u vezi odvijanja nastupa u židovskoj domovini.
U pismu koji je potpisao i Waters i mnogi drugi medijski eksponirani akteri stoji: "Hipsterska vibra Tel Aviva samo je balon na površini vrlo dubokog stanja državne sigurnosti koja je 1948. otjerala polovicu domorodačkog palestinskog stanovništva i nema nikakvu namjeru njihove potomke pustiti natrag. […] Odete li u Tel Aviv, vaša prisutnost će od strane izraelskih vlasti biti iskorištena kako bi svoje građane uvjerili da je sve u redu sa svijetom i kako nikoga nije briga za to što Palestinci pate."
U peticiji se također navodi: "Kada internacionalni umjetnici, kao što su The Cheical Brothers, nastupaju u izraelskim kulturnim lokacijama i institucijama, oni pomažu stvaranju lažnog dojma da je Izrael "normalna" zemlja baš kao i svaka druga. Umjetnici u medijima i na pozornici bacaju isprazne komentare o "miru" i "suživotu", insinuiraući da bi "okupator" i "okupirani" trebali živjeti jedan uz drugoga. Ovo ne mijenja činjenicu da umjetnici koji nastupaju u Izraelu sudjeluju u opravdavanju okupacije i apartheidu."
The Chemical Brothers se nisu još izjasnili koja će biti konačna odluka, iako ih se u članku u izraelskim novinama citira kako govore: "Ne osjećamo pritisak. Ići ćemo na bilo koje mjesto na kojem nas mladi ljudi žele vidjeti da sviramo. U ostalo se ne uplićemo".
Iako bismo svi voljeli vjerovati u jednoroge i nepovredivost određenih stvari kao što je glazba, pripadnici Artists for Palestine UK tvrde (vjerojatno ispravno u svjetlu medijski hiperproducirane i političkom demagogijjom upravljane, današnjice) kako je svaka akcija politička akcija i bilo bi smiješno misliti išta drugačije. Kako je glazba dio kulture, a kultura je rođena od društva, kulturne institucije se imaju jednaku obvezu boriti za dobrobit onih koji je stvaraju i gušiti nepravde sredstvima koja su joj na raspolaganju. Hoće li se nastup održati ili ne i je li izraelski kulturni bojkot jalov ili ne to još ostaje za vidjeti.
