Skip to main content

Mousa Ceesay: “UNUM Festival u Albaniji je sinonim za glazbu, obitelj i slobodu”

Misija tog kolektiva počiva na tri stupa: organizaciji događanja, podršci i razvoju izvođača te umjetničkim programima u suradnji s klubovima i glazbenim prostorima.

Kroz društveno i ekološki održiv pristup, Secret Society teži stvaranju pozitivnog utjecaja na zajednicu, balansirajući između umjetničke inovacije i odgovornosti prema okolišu i dionicima.

Prilikom našeg nedavnog posjeta prvom glazbenom sajmu u Muse X u Tirani susreli smo mnogo odličnih predstavnika industrije elektroničke glazbe s Balkana.

Među njima je i Mousa Ceesay s kojim sam popričao o samoj ideji i viziji oko UNUM-a, jednog od najpoznatijih festivala elektroničke glazbe u Albaniji.

Kako je ideja za UNUM Festival prvi put zaživjela? Što vas je inspiriralo da ga stvorite?

Imao sam priliku biti dio ekipe koja bookira izvođače Zone Cluba u Prištini, gdje sam sedam godina radio na elektroničkim večerima. Ovo nevjerojatno putovanje započelo je kada sam upoznao Butrinta Bahollija, osnivača i vlasnika Zone Cluba. Nakon nekoliko godina bliske suradnje, oboje smo osjetili snažnu želju za stvaranjem festivala u Albaniji. Tada smo se udružili s Kushtrimom Sahitijem kako bismo ojačali naš utjecaj – bio je to pravi trenutak za pokretanje projekta.

Naša zajednička ljubav prema elektroničkoj glazbi natjerala nas je da shvatimo da možemo stvoriti nešto više – nešto zaista jedinstveno. Tako je rođen projekt UNUM. Podsjećamo, UNUM na latinskom znači “jedan napravljen od svih”.

Sjećam se da sam bio na obiteljskom putovanju u Tursku s Butrintom, pokušavajući skicirati logo festivala. Na kraju smo odlučili da je najbolje taj zadatak prepustiti pravom grafičkom dizajneru. Veliko poštovanje Mazerschiju Sergiuu Georgianu, briljantnom rumunjskom umjetniku.

Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili prilikom pokretanja festivala u Albaniji?

U Albaniji je sve bio izazov za naš tim. Kada organizirate festival, morate razmišljati o široj slici, ali i obratiti veliku pozornost na svaki mali detalj.

Priča o našem prvom izdanju je priča o skupini ljudi koji su odlučili vjerovati u san za koji su mnogi govorili da je nemoguć. Ali nismo mogli prihvatiti riječ “nemoguće” – pa smo odlučili gurati naprijed, SVI mi, zajedno.

Ostatak je sada povijest, ali iskreno, mogli bismo snimiti Netflixovu seriju o ovoj avanturi… sve dok ljudi ne misle da je to produkcija Stevena Spielberga!

Što biste rekli nekome iz Hrvatske ili regije tko nikada prije nije posjetio UNUM, zašto bi trebao doći ove godine?

Toliko toga se može reći o Albaniji – i to ide daleko izvan festivala. Balkan je dio Europe o kojem se često govori, ali malo tko zaista razumije što se ovdje zapravo događa ili san koji dijeli cijela generacija: san o dočeku ljudi izvana u svoj dom je stvaran.

Gostoprimstvo ove zemlje, njezini ljudi i njezina hrana već su jaki razlozi da nas svijet prepozna. To je taj dodatni dodir – ljudska toplina – koju možemo ponuditi onima koji nas posjete.

A kada je riječ o glazbi, UNUM-ova kuracija govori sama za sebe. Umjetnici, energija i namjera iza svakog bookinga pravi su razlozi da dođete i svjedočite onome što se ovdje događa. Ovo nije samo još jedan program – to je glazbena priča rođena iz duboke veze sa zemljom, ljudima i kulturom.

Velika pohvala mom partneru u zločinu, Gregu, koji je unio dodatnu iskru svjetla u ovogodišnji program.

Koliko je važan prirodni ambijent, plaža i borove šume za UNUM iskustvo?

To je poput četiri elementa prirode – zemlje, vode, zraka i vatre. Energija mjesta omogućuje vam kretanje kroz različite atmosfere, od kojih svaka rezonira vlastitom frekvencijom. Njegov položaj na rubu Jadranskog mora, osjećaj slobode koji dijele svi prisutni – sve je to temeljno za stvaranje uistinu jedinstvene vibre.

To je ono što UNUM Festival predstavlja.

UNUM Festival – Foto: Alex Negulescu

Kako pristupate izgradnji programa festivala svake godine? Što je najvažnije pri odabiru umjetnika?

Obnašao sam dužnost umjetničkog direktora tijekom svih godina UNUM-a, a Gregova podrška bila mi je od ogromne pomoći. Uostalom, dovesti gotovo 100 umjetnika na festival svake godine nije mali zadatak. Vodili smo strastvene rasprave o ovome i onome – ali vjerujem da je naša snaga uvijek bila naša sposobnost da slušamo jedni druge i donosimo najbolje odluke za dobrobit festivala.

Za mene su većina umjetnika koji su svirali na UNUM-u prijatelji. Trebam tu osobnu povezanost, taj osjećaj međusobnog poštovanja, u načinu na koji kuriram. Odatle gradim ono što se čini ispravnim podijeliti s publikom – line up koji se ne vrti samo oko imena, već i oko energije, namjere i povjerenja.

Također je bitno podržati lokalnu scenu – a kada kažem lokalna, mislim na cijelu balkansku regiju. To je kao u sportu za vrijeme bivše Jugoslavije (i iskreno se nadam da ovo nikoga ne uvrijedi), ali sam rezervoar talenata koje sam ovdje susreo uvijek me je zadivljavao.

Institucije poput DJ Akademije u Tirani, koju vode moji dragi prijatelji Jonid Koritari i njegova supruga Dorina Koritari, živi su dokaz ovog kreativnog potencijala. Oni predstavljaju novu generaciju umjetnika kojima je potrebno samo vodstvo i podrška da bi se u potpunosti izrazili. S ljudima poput njih, budućnost je već u pokretu!

Kad biste mogli opisati UNUM Festival u samo tri riječi, koje biste odabrali?

Glazba – obitelj – sloboda.

Sjećate li se određenog izlaska ili zalaska sunca na UNUM-u koji vam se činio uistinu čarobnim?

Bilo je toliko nezaboravnih trenutaka, ali za ovu priliku spomenut ću uzastopni susret Johna Dimasa i Ricarda Villalobosa – pravi susret između malog princa Albanije i kralja undergrounda. Ali ovakvih trenutaka nema na UNUM-u, i upravo to ga čini tako jedinstvenim u krajoliku umjetničke ponude unutar naše industrije.

Velika hvala svim umjetnicima koji su nam pomogli da zaboravimo na brige i učinili da se osjećamo istinski ujedinjeni, zajedno.

Koji vas je umjetnik ili trenutak najviše iznenadio tijekom prošlih izdanja?

Možda zvuči pretjerano, ali iskreno – još nisam čuo nikoga da kaže: “Pa, to stvarno nije bilo sjajno.” Kada uspijete uskladiti sve elemente baš kako treba, događa se čarolija istinske povezanosti među ljudima. I o tome se radi.

Dakle, najbolje što možete učiniti je doći, doživjeti to sami i reći nam kako se osjećate. A ako vam se ne svidi – častim vas sljedećim pićem! 😉

Tko zna, možda će vam sljedeći DJ biti više po ukusu!

Kako pristupate izgradnji tako pažljivo odabranog programa svake godine?

    Sve se svodi na osjećaje kada je u pitanju rad s umjetnicima – i davanje svega od sebe da im pružimo slobodu da se u potpunosti izraze. Kada ste istinski pažljivi na to, postajete dio pravih trenutaka umjetničke magije.

    I iskreno, to je jedna od stvari koje me najviše uzbuđuju.

    Kada ne organizirate festivale, koju glazbu osobno volite slušati?

      Glazba je toliko beskonačna da svaki dan otkrijem nešto novo što me duboko dirne. Ne držim se baš samo jednog stila – kao što moja sestra Aminata Kaba uvijek kaže: Sva glazba je dobra. Sve ovisi o ukusu svake osobe.

      A ako me pitate što trenutno slušam, dok odgovaram na vaš intervju – to je pjesma “2 STEP” od Shimze, Kabze De Smalla i DJ-a Vitota.

      ZULUUUUUUUUU! 🔥

      Gdje vidite razvoj UNUM festivala u sljedećih pet do deset godina?

        UNUM je – i ostat će – pionir velikih elektroničkih festivala u Albaniji. Moja je želja da festival nastavi štititi svoj glazbeni integritet, a da nikada ne ugrozi duh koji ga je rodio.

        Nebo je granica… i iskreno, osjećam se kao da smo već ušli u stratosferu!

        Želio bih reći još nešto ako mi dopustite:

        UNUM je projekt koji je zaživio zahvaljujući svima koji su u njemu sudjelovali – to je prava bit festivala. Želim zahvaliti svima koji su bili tamo, bilo izbliza ili izdaleka, pomažući da se ova vizija oživi. Od Zaka do Butija, do Granita i svima koji su vjerovali u nas – onima koji su ostali, onima koji su krenuli dalje – obitelj je velika i svaki je doprinos bio važan.

        Kako smo već i pisali, Unum festival održava se od 5. do 10. lipnja 2025. na plaži Rana e Hedhun u Shëngjinu, Albanija. Ovaj festival poznat je po 24-satnoj elektroničkoj glazbi u prekrasnom prirodnom okruženju između mora, pijeska i borove šume. Line up čine imena kao što su Black Coffee, Ricardo Villalobos, Seth Troxler, Damian Lazarus, Dixon, Bedouin, Priku, Raresh, Rhadoo, Praslea

        Istraživanje: 61% mladih DJ-eva vjeruje da su brojke na društvenim mrežama važnije od talenta

        Upečatljivo istraživanje predstavljeno na ovogodišnjem International Music Summitu na Ibizi pokazalo je da 61% DJ-eva u usponu vjeruje da brojke na društvenim mrežama imaju veću težinu od stvarnih glazbenih vještina kada je u pitanju uspjeh u karijeri.

        (ilustracija) – Photo by Baptiste MEREL on Unsplash

        Podaci dolaze iz ankete koju je provela Pete Tong DJ akademija na 15 000 osoba, prema Mixmagu. To osvjetljava rastuću zabrinutost zbog glazbene industrije koja je toliko zasićena i izolirana da proboj često manje ovisi o umjetničkom umijeću, a više o tome koliko je netko sposoban viralno privući nove pratitelje.

        62% ispitanika smatra da glazbena industrija funkcionira kao “zatvoreni klub”, prema izvješću, ostavljajući malo prostora za one bez uspostavljenih veza ili marketinške snage. Mnogi su istaknuli sve veće oslanjanje na metrike poput broja pratitelja i stope angažmana kao alate za praćenje bookinga, potpisivanja za izdavačke kuće i plasmana na playliste.

        35% ispitanika i dalje nada da će se upornost isplatiti

        Iako se 35% ispitanika i dalje nada da će se upornost isplatiti, brojke pokazuju ekosustav koji sve manje oblikuje originalnost, što mnoge umjetnike navodi na pomisao da dugoročna održivost više ovisi o algoritmima nego o njihovim vještinama u studiju i iza gramofona.

        Drugdje u anketi, više od polovice ispitanika izjavilo je da doživljavaju iscrpljenost ili tjeskobu. “Svaka objava se čini kao test“, požalio se jedan 24-godišnji francuski DJ. “Ako ne uspije, osjećam to kao neuspjeh.” – piše Harrison Goldstein za portal EDM.com.

        Dođite sebi uz tanjur nečeg comfort

        Nije vrijeme za komplikacije, vrijeme je za comfort food. Pozovi svoju ekipu. Dogovorite brunch kod frenda ili se zaputite u omiljeni food bar.

        (ilustracija) – Photo by Ruyan Ayten on Unsplash

        Nema boljeg lijeka od prve kave uz poznata lica i rekapitulaciju svega što se (ne) sjećate od sinoć.

        Dodaj avokado na tost, nekoliko jaja po želji, domaći kruh, možda i malo humusa sa strane i naravno, smijeh koji dolazi spontano.

        Ovakvi mali rituali čine veliku razliku. Podsjećaju nas da su i najluđi vikendi – ljepši kada se zaokruže ljudskom toplinom i dobrim zalogajem. To nije samo oporavak, to je mini slavlje života.

        Dođi sebi uz tanjur. I ekipu.

        *Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

        Više od 60% pripadnika generacije Z i milenijalaca konzumira alkohol ili droge tijekom radnog vremena

        Prema nedavnom istraživanju koje prenosi Vice, više od 60% zaposlenih iz generacije Z i milenijalaca priznaje da redovito konzumira alkohol ili droge i to na poslu.

        (ilustracija) – Photo by Brooke Cagle on Unsplash

        Istraživanje je provedeno među više od 1000 radnika iz SAD-a, a rezultati otvaraju ozbiljna pitanja o stresu, radnim uvjetima i (ne)vidljivoj kulturi korištenja psihoaktivnih supstanci unutar novih oblika rada.

        Posebno je zanimljivo da čak trećina ispitanika smatra da im droga ili alkohol pomažu u boljem obavljanju posla, osobito u kreativnim ili stresnim profesijama. Najčešće konzumirane supstance su kanabis, mikrodoze psihoaktivnih tvari i alkohol, a mnogi ispitanici priznaju da rade iz kuće, što dodatno briše granice između privatnog i poslovnog prostora.

        Ova vijest baca novo svjetlo na to kako mlade generacije gledaju na rad, produktivnost i samopomoć. U kontekstu elektroničke glazbe i kreativnih industrija, gdje su radno vrijeme, inspiracija i sloboda izražavanja često neformalne kategorije, rezultati istraživanja možda i ne iznenađuju, piše Ashley Fike za VICE.

        Generacija Z koristi emotikone kao simbole za skrivanje poruka

        DJ Antoine obradio Oliverov hit “Ča će mi Copacabana” i poručio: “Ova pjesma mora obići svijet”

        Jedan od najpoznatijih švicarskih DJ-eva i producenata DJ Antoine obradio je legendarnu pjesmu Olivera DragojevićaČa će mi Copacabana” iz 1973. godine. Novo izdanje ovog 51 godinu starog klasika najavljeno je kao moderna klupska interpretacija s ciljem osvajanja top ljestvica, plesnih podija i predstavljanje Hrvatske u svijetu.

        Tvorac komercijalnih hitova s početka 2010-ih “Welcome To St. Tropez” i “Ma Cherie” s originalnom verzijom Oliverove pjesme susreo se krajem prošle godine dok je pripremao set za doček Nove godine na splitskoj Rivi.

        Osjetio sam dubinu i boje pjesme, koja me je jako dirnula. Nakon što sam remixirao originalnu verziju ”Copacabane” na dočeku Nove godine na splitskoj Rivi, ljudi su bili u deliriju i to je taknulo moje srce. To je bio trenutak kad sam se istinski zaljubio u ovu pjesmu. Oliver Dragojević je utkao toliko čarolije u ovu pjesmu. Pogledao sam i snimke njegovog posljednjeg ispraćaja i shvatio koliko ova pjesma daje ljubavi, koju ja sada želim vratiti Hrvatskoj, posebice Splitu“, ispričao je DJ Antoine u razgovoru za InMagazin.

        Copacabana” u verziji DJ Antoinea zadržava originalnu melodiju refrena i iste poruke koje se šalju, ali ih je preveo na engleski jezik. Upravo te poruke koje “Copacabana” šalje su jedan od glavnih razloga zbog kojih švicarski DJ i producent smatra da ova pjesma mora obići svijet.

        Kada sam čuo pjesmu, rekao sam: Wow, koliko čarolije ima. Ovo mora doći do Copacabane, Miamija, Moskve, Dubaija, ma svugdje. Moramo reći ljudima koliko je Hrvatska predivna“, poručuje DJ Antoine koji se početkom ljeta vraća u Split kako bi snimio i videospot za svoju verziju Oliverovog evergreena.

        Iako DJ Antoine ima velika očekivanja od svoje verzije “Copacabane”, prve reakcije publike ne dijele oduševljenje. Mnogi slušatelji na društvenim mrežama izrazili su razočaranje ovom interpretacijom, no konačan sud prepuštamo vama – poslušajte i procijenite sami.

        Trend obrade domaćih pjesama u elektroničkoj glazbi sve je izraženiji

        Copacabana” dolazi u trenutku kada je sve veći interes producenata za reinterpretacijama pjesama iz hrvatske i regionalne glazbene baštine unutar raznih elektroničkih žanrova. Tako je recimo Oliver već nekoliko puta obrađen, a prošlogodišnji remix Brune Cottija “Bez Tebe” je već neko vrijeme viralan zahvaljujući društvenim mrežama.

        Da obrade domaćih pjesama imaju svoje mjesto u elektroničkoj glazbi najbolje dokazuje projekt “Domaće House Obrade” kojeg potpisuje Yakka. Naš nagrađivani DJ je u proteklih godinu i pol objavio deset setova koji su prikupili preko 120 tisuća na streaming platformama te je odradio 15-ak partyja i jedan festivalski nastup kroz koje je promovirao brojne remixe hrvatskih i regionalnih umjetnika.

        Trainspotting dobiva nastavak: Irvine Welsh objavljuje disco album i roman

        Irvine Welsh, autor kultnog romana Trainspotting, najavio je svoj prvi glazbeni album pod nazivom “Men In Love”, koji će biti objavljen 24. srpnja 2025., istovremeno s istoimenim romanom tj. izravnim nastavkom Trainspottinga.

        Screenshot iz filma Trainspotting

        Ovaj projekt predstavlja spoj književnosti i glazbe, gdje album služi kao “zvučni suputnik” romanu, istražujući teme ljubavi, identiteta i društvenih promjena kroz prizmu disco glazbe.

        Album je nastao u suradnji s kolektivom The Sci-Fi Soul Orchestra, a prvi singl “A Man In Love With Love”, već je dostupan. Glazbeni stil kombinira klasične Motown i disco utjecaje s modernom elektroničkom produkcijom, stvarajući nostalgičnu, ali svježu zvučnu kulisu.

        Welsh opisuje disco kao oblik glazbene ekstaze i otpora, naglašavajući njegovu sposobnost da prenese ljubav i zajedništvo u vremenima društvene nesigurnosti.

        Roman “Men In Love” nastavlja priču likova iz Trainspottinga – Rentona, Spuda, Sick Boya i Begbieja smještajući ih u kasne 80-e, razdoblje prije eksplozije acid house scene.