Skip to main content

Airwave raskrinkava glazbenu industriju: “30 godina sam šutio, više neću”

U objavi na društvenim mrežama progovorio je o zakulisnoj realnosti koju većina slušatelja nikada ne vidi, o nepravdi, eksploataciji i idolima koji nikada nisu sami stvarali glazbu kojom su se proslavili.

Airwave – izvor: Facebook

Brutalno iskrena objava odjeknula je među glazbenicima i fanovima diljem svijeta posebno zato jer se dotakao tema koje rijetko tko ima hrabrosti otvoriti u medijskom prostoru, kao što su lažna slava, manipulacija i eksploatacija u pozadini scene koju smo idealizirali.

Airwave je s 18 godina potpisao svoj prvi ugovor, a glazbi se posvetio umjesto sigurne karijere u multinacionalnoj kompaniji ili akademskom svijetu. Prisjetio se vremena kad je glazbena oprema bila luksuz, a kreativnost nužno proizašla iz ograničenja.

No, kako kaže, najteže je bilo gledati kako slavu i novac ubiru oni koji nisu ni dotaknuli produkciju vlastitih ploča, dok su stvarni autori ostajali u sjeni, potpisani sitnim slovima ako uopće.

Mnogi od mojih idola nisu producirali vlastitu glazbu, ali su postali zvijezde. Pravi autori ostajali su nevidljivi, dok su DJ-evi ubirali sve plodove.

Taj obrazac i danas postoji, upozorava, i razara samu srž kreativnosti.

Ako scena želi opstati, mora prvo pogledati istini u oči

“DJ superzvijezde stvorile su 30 godina narcisoidnosti i neofeudalizma”, piše Airwave, napominjući kako su mnogi od njih samo lice proizvoda iza kojeg stoje anonimni producenti. Taj nevidljivi sloj rada i dalje je prisutan u sceni, a rezultat je industrija koja sve manje nagrađuje autentičnost, a sve više imidž i PR.

Na festivalima često gledamo istu pojavu kao npr. izvođače iza čijih se setova ne krije autentičnost, nego dobar menadžment i PR. Unatoč razočaranjima, Airwave priznaje da mu je glazba donijela ono najvažnije, a to su prijateljstva, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti.

Za mene je biti glazbenik i dalje najplemenitiji poziv, čak i u svijetu koji je sve manje pravedan”, zaključuje.

Njegova poruka mlađim generacijama? “Imajte hrabrosti prepoznati manipulaciju i ne gubite vlastiti glas u industriji koja vas može progutati, ako joj to dopustite.”

Za kraj zaključuje: “Ako scena želi opstati, mora prvo pogledati istini u oči.”

Cijelu objavu pogledajte u nastavku.

Novi val: Elektronikson – synth/dark wave i italo disco projekt iz Trogira

Elektronikson je glazbeni projekt čiju kreativnu jezgru čine Josip Gruić i Ante Balov, oboje članovi trogirskog death metal benda Mesmera. Inspirirani zvukom 80-ih, a naročito dark/synth wave scenom, stvaraju glazbu s elektroničkim retro zvukom koju prati doza humora i ironije.

Upravo humor i ironija trogirskog dua su nezaobilazni elementi njihovih otkačenih nastupa. Elektronikson su tako svoju glazbu predstavili publici prošlog ljeta publici na Trag festivalu u Trogiru, a zatim su na jesen i zimu nastupili u splitskoj Kocki te Ghetto klubu.

Elektronikson imaju dva objavljena singla. Prvijenac se zove “Kraj Pekare” i objavljen je u lipnju 2024. godine. Pjesma koju koju prati synth/dark wave ritam trogirski duo opjevava ljubav koja se dogodila simbolično pokraj pekare.

Svoje glazbeno putovanje synth/dark wave i italo disco notama trogirski duo je nastavio s novim singlom objavljenim ovog tjedna. Pjesma “Slam Dunk” je novi uradak Elektroniksona s kojom na humorističan način i na engleskom jeziku pričaju o košarci.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Top 5 Essentials: Pusmus

Za Top 5 Essentials donosi trake koje često pušta u setovima i komentira na koji način oblikuju njene setove. Uživa techno od 2019., a iza DJ-pulta se pojavljuje od 2021. te smatra da će dočekati duboku starost sa slušalicama i 4×4 ritmom u ušima.

Većinom je možete čuti u bržoj techno verziji, ali ni tekno i trance joj nisu strani te voli kombinirati njihove elemente u svojim setovima da dovede ekipu do krajnjeg ludila.

Top 5 Essentials se nekako razlikuju od gaže i atmosfere, mjesta i vremena jer svašta utječe na ritam i energiju publike tako da svakako uvijek pokušavam izvuči maksimum iz sebe i od večeri s ovim trakama.”

B2 – Avona

Jednostavna i moćna, diže iz pepela i pretvara se u čistu energiju pumpajućeg basa i neprekinutog gruva.

Ornella – C U In Hell

Ima te zločeste elemente koje te, kao i misteriozni zvuk, tjeraju na plesanje do jutra bez prestanka. Volim mračnije trake koje imaju dobar bassline, a da uz to izvuku osmjeh meni i ekipi na lice od bolesnog dropa.

THD+N – Sientelo

Uvijek sjedne u pravi moment kad je ekipa nabrijana na eventu, ali i umorna nakon neprestanog brzog ritma tijekom seta pa mi je ova traka izričito draga jer bih ju mogla slušati na loop-u koliko mi se sviđa jednostavnost u dinamici i priča koju priča.

MXMLVRWRRT – Space Invaders

Uživam u kombinaciji i dobrom spoju techna i trance-a koju pruža ova traka, dobra usklađenost elemenata i nabrijavajuće note.

Vizionn – Hypnotize

Ova mi je traka posebno draga jer vas vodi kroz jednu kiselu techno priču koja je jako nabrijana i nikad ne ostavi dancefloor ravnodušan. Volim kad pogledam na player dok tražim sljedeću traku i vidim ju u playlisti – tada znam da kreće ekstaza bez kraja.

Mande, skriveni dragulj beogradske underground scene otkrio nam je svoj opus uoči dolaska u Peti Kupe

Njegovi setovi brišu granice između electra, techna i svega između (sirovi, ali precizni, i uvijek puni iznenađenja). Mande će se predstaviti u b2b izdanju sa Runyem već ove subote, 17.5. u Petom Kupeu, a uoči te zabave u kraćem razgovoru saznajte više o njegovom putu po sceni.

Pozdrav, možeš li se za početak predstaviti publici u Zagrebu?

Pozdrav svima i prije svega hvala na pozivu. Ja sam Mande, trenutno živim u Beogradu i posljednjih skoro 15 godina istražujem svemir zvukova u potrazi da nađem ono što u trenutku rezonira sa mnom i mojim osjećajima.

Kakav je bio tvoj put? Odakle si se otisnuo u DJ vode?

S obzirom da mi je otac bubnjar i da sluša dobru muziku, zahvaljujući njemu, ona je nekako od malena bila prisutna u kući i nalazila put do mene i mlađeg brata. U nekom trenutku je ta ljubav prema muzici prešla i na elektroniku gdje sam preko rođendana i manjih partya, dobio i neke veće angažmane i nakon svakog od tih partya vrata su se otvarala ka nečem većem.

Prekretnica je bio klub Liv u Nišu gdje sam dobio potpunu slobodu eksperimentiranja i pronašao sam neki svoj trenutni zvuk. Tako da bih Niš naveo kao grad koji mi je pružio dovoljno prostora za razvoj i spoznaju kroz elektroničku muziku u početku.

Koja su ti dosad omiljena mjesta za puštanje?

Volim sva mjesta koja dozvoljavaju artistima slobodu da se muzički izraze i daju rejverima istu slobodu, da budu ono što jesu. Neki od omiljenih klubova su mi: Feedback, Tunnel, Drugstore, Raft25 i Karmakoma.

U posljednje vrijeme ti i Runy ste vruća roba. Kako ste se vas dvojica pronašli i prepoznali?

To pitanje mi uvijek vraća osmjeh na lice. Recimo da je splet nekih okolnosti i pravih prijatelja, u pravom trenutku, uz malo neke životne magije i muzike doveo do toga.

Kako izgledaju tvoji nastupi? Što voliš zavrtjeti?

Rekao bih da su energični i dinamični. Volimo prošetati kroz žanrove; ima tu svega, od elektra i housea do breakbeata i trancea. Najviše volim kad uplovimo u taj neki psihodelični, hipno trancy vibe.

Koji je tvoj omiljeni muzički izbor?

To nekako sve ide u skladu sa raspoloženjem. Na partyjima biram electro house zvuk sa primjesama trancea i techna.

Ovo ti je prvi nastup u Zagrebu. Što očekuješ?

Radujem se prvom nastupu u Zagrebu i prilici da sa ljudima podijelim neke od meni omiljenih traka. Očekujem da Runy i ja prenesemo vajb koji inače kreiramo na našim setovima i ekipu željnu muzike i plesa.

Ulaznice možete kupiti u pretprodaji na ovoj poveznici.

Prvi kokain bar na svijetu: Route 36 u Boliviji

Smješten u planinama izvan bolivijske prijestolnice La Paza, ovaj zloglasni lounge bar obećava visoko čistu koku na gram posluženu na srebrnom pladnju, uz ukusan koktel po izboru gosta.

La Paz, Bolivija – Foto: Florian Delée on Unsplash

Usput, Shucklin saznaje o bogatoj povijesti uzgoja koke u Boliviji i susreće lokalnog vračara – ili “yatirija” – kako bi istražio kulturnu upotrebu lista.

Route 36, koja je otvorena samo za turiste, redovito seli prostorije kako bi izbjegao lokalne vlasti. Uz to, čini se da je njezino postojanje javna tajna u La Pazu, što vas navodi na sumnju da, kako bi opstala u poslu, možda postoji element korupcije.

O ovom baru pisali smo još 2011., a VICE je prije nekoliko dana objavio dokumentarac o Route 36.

Yakka: “Spontana energija koja se stvori i nikad ne znaš kakva će biti je jedna od čari after setova”

U našem novom serijalu koji smo nedavno otvorili intervjuom sa Senno & Sin pričamo o kulturi aftera i na koji način je ona utkana u underground scenu.

Ambasadorom nagrađivani DJ i producent Yakka iza sebe na stotine nastupa diljem Hrvatske. Okušao se i uspješno plovi kao remikser, pokrenuo je vlastiti projekt “Domaće House Obrade” i proslavio 15 godina rada na sceni.

Za ovu prigodu pripremio je i specijalni “After je bolji od partya: Yakka Mix”.

Yakka, tebe se redovito viđa kako na večernjim partijima, tako i na afterima. Što za tebe znači dobar after party?

Intimnija klupska atmosfera ili neka lijepa zavučena lokacija u prirodi, dobar sound system, rasplesana publika koja ne želi kući poslje partyja, nego želi čuti još odlične glazbe…

After partiji su postali važan dio tvog DJ kalendara. Što te najviše privlači toj atmosferi i kako se razlikuju od klasičnih nastupa?

Spontana energija koja se stvori i nikad ne znaš kakva će biti je jedna od čari after setova. Za klasične nastupe manje više većinom možeš procjeniti kako će sve skupa izgledati. Volim after setove i radi mogućnosti prezentiranja sounda koji ljudi možda nisu čuli često ili ikad od mene na ostalim nastupima.

Kakva je energija publike na afterima u odnosu na prime time setove? Jesu li ljudi opušteniji, zahtjevniji, emotivniji…?

Ljudi su opušteniji i emotivniji definitivno. Naravno da nije svaki after jednak. Ne volim kad ljudi nisu na afteru zbog muzike. Kad vidiš da ljude na afteru pogađa muzika i to što radiš, to mi puni baterije i stvara veliko zadovoljstvo.

Yakka @ BSH Pleso – Foto: Dino Ninković

Ekstaza, ruke u zraku, nezaboravni trenutak

S obzirom na to da često sviraš house i deep zvuk, kako biraš glazbu za after set? Imaš li poseban pristup ili ideš intuitivno?

Intuitivno po situaciji. Idem s pretpostavkom da je na afteru još probranija publika od glavnog partyja pa se može više eksperimentirati, više kombinirati razne žanrove, itd. Ali kao što kažem, ipak kad dođeš tamo i trebaš krenuti puštati muzku, intuicija diktira sve. Htio sam reći da na afteru mogu puštati neku malo napredniju i kompleksniju muziku, ali kad malo bolje razmislim nije to uvijek tako.

Sve baš jako ovisi od aftera do aftera i od publike od publike. Nisam ograničio jednim žanrom nego kvalitetom. Iskustvo mi pruža mogućnost da dobro procjenim što publika koja je ispred mene može „prožvakati“ i naći ću uvijek kompromis da bude u najmanju ruku OK i njima i meni.

Zadatak koji sam sebi zadam je da napravim vibe koji neće smoriti publiku, da stojim iza svake stvari koju pustim i da mogu reći da je to kvalitetna stvar. Ne želim tupiti nešto što publika ne puši, za tim nema potrebe. Volim i posjedujem glazbu raznih elektroničkih podžanrova i lako prelazim iz jednog u drugi da ubijem monotoniju, uhvatim publiku, zabavim i sebe, itd.

Postoje li afteri kojih se posebno rado sjećaš zbog lokacije, ljudi, izlaska sunca…?

Bilo ih je puno. Ovako na prvu kojeg se sjetim su Master After u Opera clubu (Zagreb) s kojim smo ušli u 2019. godinu. Opera je imala svoj program do 5 ujutro, a onda je došla ekipa na after koji sam ja otvorio. Dok su izašli gosti koji su imali karte za doček Nove u Operi pa onda ušli novi gosti koji su došli na after, imali smo oko pola sata tišine. U tom trenu ja stojim u DJ boothu, gledam kako se prazan klub munjevito puni, ali ne smijem još pustiti glazbu dok se ne obavi ta zamjena publike.

Čudan osjećaj jer se nikad ne susrećemo s takvom situacijom, klub se uvijek postupno puni dok glazba već svira. I sad svi vas gledaju, svi viču “ajde, daj daj, ajmoo”, a stojimo u tišini, naboj se nenormalan. Možete zamisliti osjećaj kad je organizator rekao “može”, a ja lupio play na playeru i krene čisti kick na najjače. Ekstaza, ruke u zraku, nezaboravni trenutak.

Od aftera na kojima mi je cijeli after sjela skroz muzika, publika i lokacija je bio BSH X Anniversary after u Katranu. Glazba je bila bombon, publika odlične volje, rasplesana, a svitanje i zrake sunca kroz staklene prozore stare tvornice su šlag na torti.

Yakka u klubu Opera – Foto: Goran Telak

Je li after više stvar glazbe, društva ili lokacije? Što mora kliknuti da bi bio “onaj pravi”?

Sve troje treba kliknuti. U prethodnom pitanju spomenuti BSH X Anniversary after u Katranu je bio točno to. Na kućne i neke male privatne aftere gdje ide neko manje odabrano društvo nemam praksu ići. To mi nije zanimljivo.

Kako gledaš na kulturnu ulogu after partija i jesu li oni samo produžetak zabave ili i prostor za dublje glazbeno istraživanje?

Na to gledam najviše kao produžetak zabave i nastavak partyja. Znatiželjan sam i kakva će biti glazba, nekad poberem neku inspiraciju i za produkciju i za svoje setove. Ako mi prvih pola sata ne bude dobra mjuza, okrenem se i odem. Gledano kao kulturna uloga u elektroničkoj glazbi, mislim da je after bitan i kao takav treba biti njegovan.

Što nikada ne bi pustio na afteru i postoji li glazbeni tabu?

Ono što niste od mene čuli u 15+ godina DJinga nećete čuti od mene ni na afteru. Što bi značilo da se može čuti disca, soula, funka, housea u svim podžanrovima koje i inače zavrtim (classic, deep, soulful, nu disco, disco, garage, minimal deep, tech, indie, afro, melodic, progressive, techno…)

Da ti sutra kažu da moraš zatvoriti jedan after za sva vremena, koja bi bila tvoja posljednja 3 tracka?

Pustio bi neku svoju stvar, možda Yakka – Jack That Body, na nju bi stavio Mark Knight & Funkagenda – Man With The Red Face (Original Mix) i nastavio na nju istu pjesmu, ali drugi mix, a to je Mark Knight & Funkagenda – Man With The Red Face (ATFC’s ‘When The Lights Go Up’ Remix). Preko ove zadnje bi stavio neku kultnu house acapellu, vjerojatno Steven Mestre, Wilson Santos – Judgements (Accapella).