VLAD.: U Irskoj sam definitivno glazbeno, a i privatno sazrio
Već smo ga intervjuirali prije nepune tri godine, a sada ponovno donosimo vrlo zanimljivu priču o brojnim uspjesima tijekom 2018. i 2019.g.
Bok bok Vladimire, dobro nam došao nakon dugo vremena natrag u intervju stolac. Zavrti se koliko god želiš i krećemo.
Bok klaberi, bolje vas našao. Zahvaljujem na ponovljenom pozivu na ćakulu.
1. Na sceni si već gotovo 2 desetljeća, a od 2014. živiš u Irskoj. Kako je Irska utjecala na razvoj tvoje karijere?
Zanimljiva je ta Irska priča svakako. Od puberteta na ovamo bio sam aktivan član klupske subkulture. U Osijeku sam rođen i stasao, te sam radio mnoge, više ili manje uspješne, evente. U vrijeme kada sam se s još nekoliko ljudi etablirao na domaćoj sceni kao nazovimo to “generacija” novih DJ-a, sve je bilo u nekakvom zasićenju i drastičnom padu u usporedbi s godinama prije. Smjena generacija donijela je i manjak interesa za takvim tipom zabave.
Za neke je to samo zabava i to je skroz ok, no za neke je to lifestyle koji ne prestaje. Zadnjih nekoliko godina provedenih u HR uistinu sam pokušavao na sve moguće načine začiniti domaću, lokalnu scenu nekim drugačijim idejama za to podneblje, no to nikako nije zaživjelo u pravom i željenom sjaju. Nakon određenog vremena i stagnacije projekata koji uistinu tad nisu išli u željenom smjeru, odlučio sam sebi dati šansu i jednostavno odseliti.
U Irsku sam otišao jer pričam engleski, a Britanija je tad još uvijek za nas zahtjevala kojekakve vize. Birokraciju prezirem. :) Realno, blage veze nisam imao što me očekuje i čime ću se baviti. To su valjda prve stvari koje se čovjek zapita kad negdje seli, ali ne i ja. Spakovao sam kofere i otišao u avanturu bez jasnog cilja. Čitav put se zapravo iscrtavao nekako spontano i nenametljivo. Kako se volim družiti i upoznavati nove ljude, vrlo brzo sam upoznao gotovo sve glavne aktere dublinske scene što je omogućilo razvijanje nekih mojih ideja. Iako sam radio gigove po dublinskim klubovima od samog starta, nakon svega 2 mjeseca, u pravom smislu se moja karijera krenula razvijati u Irskoj tek 2015. godine.
Krenulo je s rezidencijom u kultnom mjestu Berlin D2, u kojem sam na kraju radio i kao marketing manager godinu dana. Zahvaljujući trudu i znanju koje je izniklo iz toliko godina na sceni, promotori su mi jednostavno odlučili dati šansu i krenuli su bookinzi za sve veće promotore u sve većim i boljim klubovima što je eskaliralo javnim priznanjem kvalitete, a ujedno i privrženosti poslu kojim se bavim, pozivom za gig u jedinom dublinskom underground super klubu, District 8.
Bilo je tu i dosta intervjua za irske magazine elektroničke glazbe, nastupi na velikim festivalima te suradnja s gotovo svim irskim techno DJ-ima. Recimo da sam samo kroz 2018. godinu odvrtio 174 giga s nekim od najvećih imena s globalne scene Milton Bradley, Recondite, Cleric, 999999999, Marcel Fengler, Paula Temple, Inland, Setaoc Mass, Shlomo su samo neki za spomenuti. To je bilo heavy. :) Da podvučemo crtu, u Irskoj sam definitivno glazbeno, a i privatno sazrio.
2. Prvi Irac nakon aerodroma kojega si upoznao bio je gospodin Stephen Mahoney, vlasnik Shelter Recordsa. Je li se u međuvremenu dalje razvijala suradnja sa Stevenom direktno ili s duom Flexure u kojemu nastupa s Jamiem Behanom?
Stephen i ja smo drugarčine. Družimo se i dan danas te ujedno i radimo zajedno s vremena na vrijeme. Shelter Records je vremenom postao Delinquent Delivery na kojem Stephen redovno izdaje kako svoja izdanja tako i neka od renomiranih imena europske techno scene. Record label koji svakako vrijedi zapratiti. Flexure kao projekt nekako stagnira, dok se Jamie preselio u Berlin.
3. Znamo da držiš rezidencije u Pygmalionu i Berlin D2 baru. Razlikuje li se glazba koju puštaš na ovim mjestima ili je jedna unificirana estetika? Što je trenutno najtraženije i što se pretežno sluša? Javljaju li se neki novi glazbeni trendovi i bi i mogao povući paralelu između domaćih klubova i onih u Dublinu?
Rezidencija u Pygmalionu je završila 2019. godine. Bilo je to nadasve lijepo iskustvo u kojem mi je management kluba omogućio stvoriti VLAD. brand koji je objeručke prihvaćen na dublinskoj sceni. Neopisivo sam im zahvalan. Njihov i moj zvuk koji sam nekako profilirao kroz godine su se razilazili sve više, a bilo kojem artistu ne bi trebalo biti u cilju prilagođavati se toliko drastično. DJ Ame, Roman Flugel, Craig Richards, Radio Slave, Courtesy, Ryan Elliot su samo neka od imena s kojima sam dijelio pult za vrijeme regularnih nastupa u Pygmalionu.
Berlin D2 je obitelj s kojom radim i danas
Dva puta mjesečno vodim OMEN. projekt za sve ljubitelje ozbiljnog techna. Novo stari glazbeni trendovi su sveprisutni na globalnoj sceni pa tako i u Dublinu. Nove generacije nose neke nove ideje ili pak recikliraju staro i vraćaju ga natrag u novom ruhu. Klupske večeri, a i festivali ovdje dosta podsjećaju na kraj devedesetih, početak 2000-tih. Zvuk koji preferiraju je puno brži u usporedbi s onim pred koju godinu, a i stylingom su svi šareni i poprilično slobodnog duha. Razlika između domaćih i dublinskih klubova je već u startu ogromna jer se ovdje sve zatvara u 03h. Publika je također dosta drugačija jer je odgojena na činjenici da imaju minimalno 30+ internacionalnih imena svaki tjedan, dok klubovi rade od srijede do nedjelje s ozbiljnim programima.
4. Što je OMEN? Oko čega se vrti, koja mu je misija i koja je tvoja uloga u njemu?
OMEN. je ideja koja se gradila gotovo 20 godina, a službeno je svjetlo dana ugledala početkom 2019. Ujedno je i platforma koja prepoznaje i njeguje techno zvuk te dovodi, po osobnom nahođenju, kvalitetu i konzistentnost sa svjetske scene na premijere u Dublin. Do sad smo u gostima od internacionalnih imena imali Delta Funktionen, Cassegrain, P.E.A.R.L., Rune Bagge, Taakaki Itoh, Janice, Insolate i Volstera. Ujedno smo ugostili i bezbroj domaćih titana techno scene.
Bili su tu i prije deset dana portugalski virtuoz Norbak uz pratnju Volstera, a slijedi američki gigant Developer 24. travnja. (Oba giga u Kaizen Baru). Fantastično mjesto sa moćnim Funktion One ozvučenjem, limitiranog kapaciteta za svega 200-tinjak ljudi. Osnivač projekta u kojem sam dosta vremena radio potpuno sam. Nedavno su mi se pridružili iznimno talentirani dublinski mladac Robbie O’Brien pod aliasom Rien te moj stari drug Mahoney. OMEN. će svakako nastaviti sa sve većim, boljim i jačim klupskim događanjima te svojim prepoznatljivim vizualnim identitetom i originalnom idejom od koje ne odstupamo.
5. Od kada smo posljednji puta pričali pripreme za povezivanje hrvatskih i irskih klubova bile su u punome jeku? Kako proces teče i na što si najponosniji u ovom internacionalnom mostu? Koje domaće glazbenike smo mogli čuti u Irskoj i obratno i koju suradnju bi volio ostvariti, a još nisi?
HR scena je relativno mala, i većinom smo si nekak’ frendovi ili se znamo s partija iz nekih davnih dana. Sa zadovoljstvom sam nekoliko puta ugostio moje velike prijatelje Insolate i Volstera, te ujedno i njihovog partnera u TRAUM-u, Sub Effecta.
Pips je također prošao kroz Berlin D2 prošle godine. Vjerujem da je već svima poznato kako je zajednica Hrvata u Irskoj poprilično stasala kroz godine pa tako imamo i sve veći broj DJ-a i promotora koji njeguju malo drugačiji zvuk i ujedno su ugostili neka druga imena s hrvatske scene. Viktor Marina ispred DHD kolektiva je vrlo aktivan u zadnje vrijeme te je u nekoliko navrata ugostio Petra Dundova te RatCat ekipu iz Šibenika. Kroz profil evenata koji sam promoviram definitivno postoji nekoliko zanimljivih techno imena s hrvatske, ali i regionalne scene koji još nisu nastupali u Dublinu. O samim imenima ćemo drugom prilikom s potvrđenim datumima.
6. Smatraš li Irsku sada svojim posvojenim domom? Koliko često se vraćaš u Hrvatsku, bilo zbog nastupa ili privatno? Što te uvijek veseli po povratku i koji party ne propuštaš? Koja je tebi osobno najdragocjenija ploča koju is upiknuo u posljednje vrijeme i sakupljaš li ih još uvijek tako strastveno?
Jedan frend Poljak mi je, kad sam bio u nedoumici, pokušao to jednostavno objasniti – dom je tamo gdje plaćaš porez. Sve je to bilo u nekom šaljivom tonu, no što više mislim o tome, više me vodi ka istini. U Irskoj je svakako moj novi dom gdje sam izgradio mnoge projekte koji imaju vrlo stabilan i vjeran following. U HR dolazim sve rjeđe, u pravilu jednom godišnje. Prije koju godinu, na samom začetku TRAUM projekta sam letio na mnoge od njih, samo na vikend da se isplešem do jutra i podržim frendove. Ploče i dalje kupujem i to vrlo neobavezno. Više iz hobija, navike i samog užitka ćakulanja s ekipom u record shopu nego što mi ijedna od njih zapravo treba. Baš pred koji dan po povratku s posla svratio sam u jedan stari shop u kojem sam kao prvu ploču u crate-u našao DRAX LTD Amphetamine za 3.5 eura. To me jako razveselilo.
7. Koji su planovi za 2020.? Na što ćeš se maksimalno koncentrirati? Koje su nove stvari su na horizontu i oko kojeg eventa ili pothvata si najviše uzbuđen ove godine? Hoćemo li te moći slušati i na nekim festivalima u Hrvatskoj?
Klupsku sezonu zatvaramo s Developer-om (Modularz) 24. travnja jer u 5. mjesecu već kreće festivalska sezona u Irskoj. Odmarat ćemo i uživati u festivalima do kraja 9. mjeseca, a tada spremamo velika imena u puno većim klubovima. OMEN. će i dalje odrađivati rezidencijske partije koje također namjeravamo prebaciti u veći prostor u narednom periodu. S VLAD.-om nastavljam punom parom te ću moći biti viđen na nekim od većih irskih festivala ovog ljeta.
Ujedno, jedna od vjerojatno najvećih novina je projekt JUNE. koji ću koristiti kroz glazbenu produkciju i internacionalne gigove u skoroj budućnosti. JUNE. će također dobiti toliko dugo očekivanu pažnju ove godine. Od hvatskih festivala za sad još ništa nije potvrđeno, no tek smo u ožujku.
8. Wild Card pitanje: Koje stvari koje si do sada naučio bi podijelio kao najznačajnije pouke s nekime tko tek počinje svoj život u glazbi?
Čuvajte svoj sluh!
