09.08. – 10.08.2019. – Quarantine of Art festival / Lazareti (Dubrovnik)
Maroje: Quarantine of Art je karantena za publiku koja boluje od želje za glazbenom umjetnošću
Dvojac nam je pripremio i promo miks za ovu prigodu kojeg možete čuti niže u nastavku, te pročitati sve što niste znali o Maroju i njegovim početcima; što za njega znače Lazareti i kako je nastao sam festival.
1. Kako si započeo svoj put u elektronici i koja je prva službena gaža? Kako si se osjećao te noći i je li trema nešto što se uvijek pojavi prije nastupa ili slabi s vremenom?
Prilikom ulaska na svoj prvi party na Belvederu (Tomcraft 02.08.2008.) osjetio sam neku do tad nepoznatu vibraciju i energiju u tijelu. Nakon toga počeo sam učestalije ići na partije i znao sam da je to vrsta zabave koju želim. Prebacio sam se sa rock i metal glazbe na elektroniku. Par godina nakon, jedan od mojih prijatelja koji se vec tada bavio DJ-ingom pokazao mi je Traktor i kako funkcionira mixanje preko softvera i kontrolera, činilo mi se fora pa sam počeo više skidati trake i mixati ih „za svoju dušu“. U početku je to bila dosta laganija muzika, dok nisam počeo otkrivati techno.
Svoju prvu gažu imao sam 29.08.2013. na partiju zatvaranja lijetne sezone u klubu Lazareti nakon tadašnjeg mostarskog dvojca No Government. Tad nisam imao nimalo treme i jedva sam čekao spreman i pun energije da odradim taj set. Poslije nekog vremena htio sam naučiti beatmatching pa sam kupio playere i mixer. Smatram da je svaki nastup individualan i da sam na određenim svirkama imao dozu treme, nekad vise, nekad manje a nekad nikako…
2. Maroje, koliko ti je glazbena škola pomogla u elektronici i je li nešto od ritma bubnjara procurilo u setove?
Smatram da mi je pomogla bar kao neki određeni temelj, oduvijek sam volio udaraljke, a i sada su perkusije dosta izražene u trakam koje vrtim.
3. Što smatraš svojom najvećom dosadašnjom prilikom u elektroničkom životopisu? Kako si uhvatio rezidenciju u Lazaretima i gdje sve ljudi mogu plesati s tobom ovoga ljeta?
Po meni jedna od najvećih prilika je bilo zatvaranje prepunog kluba Prater Sauna u Beču. Rezidenciju u klubu Lazareti uhvatio sam preko Toresa i njegove BitchBlack booking agencije koja je svojevremeno bila glavni izbor kvalitetnih partija u Lazaretima. Nakon nekog vremena BitchBlack je prestao s dotadasnjim načinom rada, a vlasnik kluba me je tražio da nastavim s radom kao rezident. Ljudi me mogu doći čuti 10.08. na zatvaranju QOA Festa, 14.08. uz Terry Francisa u Lazaretima, 06.09. Go hard na ušću Neretve i 07.09. uz Mladena Tomića također u Lazaretima.
Photo credit: dubrovniknet.hr
4. Zašto su Lazareti toliko značajni za dubrovačke plesače i koliko višestoljetna povijest mjesta pridonosi energiji?
Lazareti su sigurno jedan od starijih i kultnijih klubova underground i elektroničke klupske scene u Hrvatskoj i to se prenosi godinama. Naravno da sama ljepota i povijest grada donosi s time sveukupno neku određenu energiju…
5. Upravo Lazareti su mjesto u kojemu se bacate i iza zastora u organizaciju Quarantine Of Art festivala od 9-11. kolovoza. "Quarantine"u imenu, kao direktna referenca na povijest Lazareta kao dubrovačke karantene, upravo nosi suprotan učinak širenja umjetnosti, a ne zadržavanja? Kako se rodila ideja festivala i to bi najviše voljeli čuti od plesača nakon što otplešu svoje?
Pa recimo da se tu treba zadržati na određeno vrijeme publika koja „boluje“ od želje za bilo kakvom umjetnošću, prvenstveno ovdje glazbenom, a onda likovnom, produkcijskom ili bilo kakvom drugom koja se već godinama održava što u klubu tako i u Art radionici Lazareti i okolnim lađama cijelih Lazareta.
6. Wild Card pitanje: Da vas netko upita što je najvažnija stvar koju treba ponijeti na Quarantine of Art što biste im savjetovali?
Pozitivna energija, znatiželja i želja za ples i zabavu.
Izvještaj sa otvaranja Membrain festivala na Martinskoj
Kao dio projekta Martinska Šibenik, Membrain Festival je ove godine promijenio svoju lokaciju sa plaže Minerska na nekadašnji kamp na Martinskoj, te zasjao u predivnoj novoj maloj oazi dobrih vibracija, nasmijanih lica i nemilosrdnih bass linija.
Photograph by Kyle Edwards
Prvi dan je započeo kako to uvijek i ide laganom vožnjom prema samom festivalu. U društvu tri vesela Nijemca koji su u zadnji tren uskočili u vozilo za smjer Šibenika uputili smo se prema jugu Hrvatske. Nakon nekoliko sati stižemo na lokaciju i sve najave i izvještaji sa Seasplasha, Regiusa, te Noxa koji su također dio projekta nisu nimalo lagali sa opisom nove festivalske destinacije u srcu Dalmacije. Opušteni ljudi, slažu šatore, lagani žamor govora, ponegdje se već zvučnici pale, te čeka početak samog festivala.
Noć je počela lagano, svi su se pomalo izgubili u naglom padu mraka, no ugodan raspored klupica sa stolovima, te razmaci između stageva je napravilo pravu malu obiteljsku atmosferu po kojoj je naravno Membrain i prepoznatljiv. Dok smo se malo izorijentrali gdje nabaviti tokene za piće i hranu, već smo se bili pozdravljali sa poznatim licima na prostoru, od šanka pa do samih stageva. Kao što sam i spomenuo festival daje vibru inkluzivnosti i nenasrtljivosti gdje izvođači i posjetitelji, te svi koji sudjeluju u organizaciji i vođenju festivala sjede zajedno, pričaju, razmjenjuju ideje i generalno uživaju u laganom povjetarcu koji se spustio nakon nemilosrdne vrućine dana.
Noć smo počeli na The Docks gdje su lagani zvukovi indijskih citri u elegantnim elektroničkim aranžmanima zagrijavali ljude za dugu i plesnu noć. Main stage je definitivno bio definiran nastupom DRLa, te ILL Trutha, no moj osobni pobjednik noć je bio Lyceum. Čovjek koji je svoju viziju sistematki i bez imalo isprika podijelio sa publikom koja se svakim novim tonom samo povećavala i sa sve više entuzijazma plesala uz ritmove, pa iskreno ne znam čega, ali je definitivno bilo za ne propustiti čak i na kratki dio noći koji sam proveo na drugom stageu, jer ipak main je i dalje zvao nakon što se DRL prepustio nešto nježnijim tonovima liquida nakon nemilosrdnog vala topline izazvanim dubokim setom.
MC Gusto je radio dobar posao tijekom noći, no po mom osobnom feelingu u dijelovima malo pretjerivao, te unutarnjim glasom moljen da malo i stane sa konstantnim bacanjem rima preko sirovih synthova koji su se izmenjivali na Sound Systemu. Ipak veliki dio noći proveli smo upoznavajući nove ljude, družeći se, te igrom slučaja uspjeli uhvatiti i glavne krivce Membraina, Davora Dedića i Igora Bergama.
Oboje vidno umorni, ali svejedno zadovoljnih lica kažu nam kako je tokom noći prošlo čak 400 tinjak ljudi (uvelike veća brojka od prošlogodišnjih 250-300 kroz tri dana), te najavljuju još veće ludilo drugog dana, kada stageve preuzimaju Boye Audio iz irske i Samurai Music. Sve u svemu pobjednički prvi dan koji samo kao najava onoga što nam se sprema u sljedeća tri dana pokazao nam je svu raskoš i divotu ne samo Memerbaina, već i same lokacije Martinske koja kao dodatni efekt ima divan pogled na Šibenik i more koje samo čekamo da se bacimo u njega.
Afrički glazbeni dijamant Black Coffee prvi puta na Sonusu
Rođen 1976. kao Nkosinathi Maphumulo, ovaj južnoafrički DJ karijeru je započeo 1995. i do sada je izdao pet albuma, sakupio naramak nagrada i rezidencija, uključujući one u klubovima Pacha i Hi na Ibizi, a čuo si ga na festivalima kao što su Ultra South Africa, FabricLive, BPM festival i Sonar. 2010. upisan je u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda za 60 sati non-stop svirke u najpoznatijem shopping centru u Južne Afrike.
Posljednjih godina Nkosinathijeva kofeinska krivulja nesanice sipa s pulteva Hï Ibize gdje od 2017. uredovno preuzima subotnji pult te se ove godine vraća za uzde rezidencijom koja će treštati svaki tjedan do 10. listopada. Od početaka postulati rezidencije su oštro, cool, visoko promišljeno i kuriarno iskustvo koje je stvorilo neke od najsjajnijih noćnih trenutaka Ibize kroz imerzivne tribalističke linije ritmova koji pričaju priče unutar ovog, na Playa d'en Bossa usidrenog, superkluba. U duhovnoj sjajnosti onoga koji slijedi samo glazbu, lineupi postaju genijalni presjek internacionalnih umjetnika, glazbenih veterana Ibize, underground teškaša i specijalnih gostiju.
Uz rezidenciju na bijelom otoku glazbe i rasprodane nastupe diljem svijeta te pune stadione afričkih plesača, Black Coffe je u suradnje uključio globalno poznate glazbenike kao što su Akon, Alicia Keys, Drake, David Guetta, Usher, Pharrell Williams, Diplo, Kelly Rowland, Beyonce i Jay Z, a najnoviji single žudnje "Wish You Were Here" posuđuje glas sunarodnjakinje Afrikanke Msaki, dok se u drugom dijelu godine očekuje se i izlazak šestog samostalnog LP-a.
Sreća tvoja dakako, kao Balkanca kojem je Ibiza daleki san, da će afrički glazbeni dijamant dodirnuti i tvoje tlo na jednom burom šibanom jadranskom otoku na kojem janjad nikada ne utihne. Pa tako crno zrno dobre glazbe stiže na Zrće i po prvi puta u karijeri sjeda na lineup Sonusa.
Petodnevni izraz povjerenja u zvuk i cvijet glazbene soli na samom vrhu hrvatske festivalske o parabole održat će se od 18. do 23. kolovoza na u klubovima plaže Zrće uz dva pre-partya u klubu Noa 16. i 17.08.. Golemi lineup i upade za Sonus uhvati na Entrio pragu ovdje. Baci se u more, popij kavu, zgrabi upade i dobro nam došao na Sonus! Nitko neće spavati.