Nekada takvu promjenu jednostavno osjetite, no isto tako samo nekada ona dođe i u obliku općeg zadovoljstva i osvježenja kakvo nam je dugo trebalo na južnoj obali. Šibenik, inače središte više festivala tijekom zadnjih nekoliko godina (Regius, Nox, …) ove godine je dobio novu festivalsku lokaciju u srcu Dalmacije i to na lokaciji starog kampa Martinska.
Stavivši na isto mjesto čak šest festivala kroz dva mjeseca, a sve to uz pomoć grada Šibenika i Pozitivnog Ritma, ekipe zaslužne za organizaciju Seasplasha (također je od ove godine na lokaciji), SLURP!, te Dimensions i Outlook festivala, kao i mnogih drugih projekata, uz svepristune glavne sudionike Membrain festivala, Davora Dedića, Igora Bergama, te uz izuzetnu logistiku Medike (koje ne samo da je svirala, nego bila živa kucavica cijelog festivala). Prvi dan i inicijalne dojmove sam vam već prenio, pa tako sada makar još uvijek pod dojmom festivala, lokacije, posjetitelja, itd. donosim nekakav završni osvrt na festival kao cjelinu.
Dan nakon je počeo lagano, red kupanja, red prepričavanja dogodovština sa prijateljima koje sam pogubio tijekom noći, sve do početka The Docks stagea, koji je lagano unio nas u dan sa liquid drum and bass zvukom. Na toplini od nekih trideset i plus stupnjeva dobili smo prvi lošiji dojam oko festivala, makar je to bilo kamenje i čudan teren, no već tokom prve noći smo se prilagodili, ipak smo došli u mraku na prostor, no taj prvi lošiji detalj je bio zvuk na tom stageu. Računajući da je dan i da je prazan skoro floor osim par nas veseljaka zvuk je osjetno prskao u visokim tonovima, te refleksija od strane betonske zgrade iza nas, a ravno ispred stagea bila je dovoljna da me u trenovima pospremi u fotelju, makar i vrućina nije baš pomogla.
Noć je počela lagano, te se dio početka proveo u kampu u društvu Nizozemaca, Srba, Slovenaca, Britanaca, te se nastavilo plesati oko pola puta, te se većinu vremena zadržavam na drugom stageu na kojem se u tome trenu tijekom noći dešava Boye Audio takeover. Mladi irac Adam Altex je dogovorio cijeli stage za svoje nabolje nade između kojih su posebno sjajili Nixon Grey, te Husky, dok je za kraj noći bila zadužena Bassovanye ekipa koja ove godine nastupila pod nazivom Boey Osijek. Dok se večer lagano formirala svojim dubljim zvukom, kako je noć odmicala sve je osjetnije bilo kako bi mogla noć završiti, poznajući dečke iz Bassovanya, Mance, Ama Hai i Minimalist su se dodatno iživljavali nad mišićima i stopalima već vidno umorne publike davši nam kraj za pamćenje bez imalo suzdržavanja.
After se nastavio na ulazu do 10-11 ujutro kada je ekipa spojila mali aktivac i svoje mobitele time nam davši jedan ugodan mix prije spavanja. Treći dan dolazi moje treće oduševljenje, a to je priča koju priča treći stage The Docks. Zvuk je bio opipljivo progresivan i definitivno, makar i uz lošiji zvuk, te pokojeg DJa koji nije čuo za distorziju i da baš nije ok rokati u crveno, dali su nam najpotpuniju priču jednog stagea. Od prve noći prožete laganicom i indijskim citrama, preko liquida i nešto dubljih zvukova sve do pure roller, neuro benganja.
Savršena priča za jedan odvojeni stage. Također većinu trećeg dana provodim na drugom stageu, ponajviše radi domaćih snaga i nekolicine drugačije muzike nego samo striktni drum and bass zvuk. Redali su se mnogi, no tren u kojem prvo naš veseljak Rofellos roka taboo teme, pridružuje mu se Minimalist i Vrh, te zajedno dovode stage u ludilo, koje se instantno nastavlja sa b2b sessionom između First Gift (CA) i Dead Stare (HUN). Ljudi su nastavili uživati u ritmovima Mombase sa tvrdim i nepredvidljivim dropovima, te snažnim melodijama i bass linijama. Treći dan je isto taj dan i noć kada smo već zaboravili na dalmatinske stealth komarce, pošto u Zagrebu ga ipak već vidiš kako dolazi ne samo da čuješ, a među posjetiteljima se moglo vidjeti da festival izgleda kao karantena za vodene kozice uz konstantno češkanje i crvene oznake po tijelima.
Noć se instantno produžila u Survivors b2b session sve do podne sljedećeg dana koji smo većinom proveli u moru ili ispred šatora, skupljajući dojmove, odmarajući sve dok ne dođe tren pokreta prema doma i stvarnome svijetu. Sve u svemu jedno predivno iskustvo koje naravno da se može i mora u nekim segmentim unaprijediti kao što su neki oblik svjetleće trake na dijelovima gdje nema svjetla previše, pošto ti u isto vrijeme roka reflektor sa pola prostora ravno u glavu i baš nije najugodnije iskustvo slično kako i duga svjetla od auta smetaju. Naravno za pod pronaći način da baš ne viri kamenje od par kila ravno ispod nogu, nažalost posjetitelji nisu uvijek baš da će gledati cijelo vrijeme u pod i izbjegavati iste, no to je minimalna stvar na koju smo se neki vrlo brzo priviknuli. Moramo pohvaliti sanitariju i sveopću urednost festivala, ljudi su većinom bacali stvari u kante koji je bilo možda mrvicu premalo, no zato su se povremeno dijelile vreće posjetiteljima u kampu ne bi li svi sudjelovali u čistom i ugodnom ozračju. ToiToi je čist, ne smrdi, i što je najbolje ima papira, uvijek dovoljno.
Klopa i cuga su malo drugi dio i pohvale i problema, piće je klasično bilo pivo, voda, sokovi, cider, vino i nešto žestica, te za svaku pohvalu Zmajsko Šank sa craft pivama, koja su vodili dva predivno vesela tipa koja nećemo imenovati radi sigurnosti od ljepšeg spola. Hrana sa druge strane je bila ok barem ono kaj sam ja jeo, dok sam od dojmova drugih posjetitelja dobio da drugi štand sa hranom i nije baš najbolji izbor bio. Cijene klasika za festival 20-25 kuna pivo, voda 10, klopa 20-40kn ovisno kaj se jede, ali za nekih 35 dobio sam stvarno fino ispečen komad mesa, salatu od slanutka i svježi sir koji su se stvarno dobro uklopili zajedno. Plaćanje je funkcioniralo na principu bonova, tj. tokena od 5, 10, 20 kn tako da su cijene razmjene 1kn = 1 token.
Brod također je koliko sam vidio i čuo išao uredno i za 10kn se stvarno brzo dođu do centra Šibenika pritom uživajući u laganom povjetarcu i mirisu mora. Privatni prijevoz za nekoliko putnika također je bila super opcija, za nekih 6-7ljudi naplatio je dečko svega 100kn, te te dofura ravno na mali mol svega par stepenica od centra festivalskog prostora, a na kojem se preko dana lagano kupa, priča i roštilja (da dobro ste pročitali, mali roštilj u aluminiju se složio pored mora). Šank je također radio i preko dana, tako da ako vam se ne pješačiti do mjesta gdje dolazi brod, a ujedno je plaža sa sitnim kamenčićima i malim kafićem, ovo vam je pravi izbor jer ionako je muzika počela svaki dan od 17h, a prije toga možda vam treba kava iz malog espresso aparata.
Na šanku i token štandu nisu bile neke ogromne gužve, možda tu i tamo na token štandu pošto bi se veseli posjetitelji malo zapričali međusobno ili sa curkom na štandu, no nikoga to nije smetalo čini se nimalo. Kroz sva tri dana i četvrti dan, koji ćemo zvati after stvarno prediva lokacija, organizacija sve bolja, posjetitelji kulturni, komarci naporni, prošlo je petstotinjak ljudi, od kojih je nekih skoro 85% stranih državljana,a koji su omogućili da ovakvo događanje postane nešto dugoročno i ostvarivo za underground bass scenu. Također moramo napomenuti da je svojom veličinom festivalski prostor baš nekako taman veličine za ovakvo događanje, te ima prostora za barem još ovoliko ljudi koliko je došlo da festival zasja u svom punom sjaju pod okriljem ideje, zajedništva, komunikacije i muzike. Samo još za kraj jedino malo možda da još više mlađih nada dobije prostor za svirati od lokalnih heroja iz Hrvatske i regije no korak po korak.
Samo hrabro naprijed i hvala vam za predivno iskustvo – Hvala Membrain.
Ocjena 4,5/5 definitivno zapisati u kalendar iduće godine za svakog ljubitelja bass muzike!
Piše: Dragan Srdoč aka FrenkyBoy – Bass Couture
