Sasvim u skladu s dramom koja se u tisućama epizoda odvijala kroz jednu od najpoznatijih američkih beskonačnih sapunica, odvija se i saga o moralnoj panici oko droge i njenih punopravno priznatih sinova – moraliziranju i nekonstruktivnom rješavanju problema starim metodama koje ne funkcioniraju.



Nije bitno kako je zoveš – Ecstasy, Molly, MDMA – prisutna je u zajednici odavno, prenamjenom kemikalije inicijalno sintetiziranje kao pomoć u psihijatrijskom liječenju, da bi ksanije udarila globalne podije i od tada ne pokazuje znakove posustajanja. Jedan od ključnih ljudi iza ove inicijative je Patrick Doheney, student druge godine psihologije. Ne niječe da postoji trend korištenja MDMA na sveučilištu, i nada se da će u svojoj ograničenoj moći barem kampus učiniti sigurnijim dajući studentima priliku da testiraju ono što namjeravaju konzumirati, a podršku u stvaranju setova omogućila je organizacija "Students for Sensible Drug Policy (SSDP)". Dohoney napominje kako cilj nije opravdavanje korisnika droga već smanjenje hitnih slučajeva povezanih s konzumacijom jer je "često razrijeđena s drugim drogama poput amfetamina ili "bath salts" i željeli smo biti sigurni da ako već koriste droge da čine to na najsigurniji i najodgovorniji mogući način."

Procedura je jednostavna – na posuđivanje je dostupno oko 30 setova, svi zainteresirani mogu poslati mail na [email protected] i dobit će mjesto i lokaciju gdje mogu nabaviti svoj set za testiranje, a ostavljaju svoju karticu za pristup kao garanciju da će ga vratiti. Služba je, dakako, sasvim anonimna i ne dijeli podatke o studentu. Julian Prasad, student druge godine fizike, pridružio se inicijativi SSDP-a napomenuo je kako postoji stvarni problem s prljavom Molly koja se kreće festivalima i partyjima. Želja Dohoneya je naime proširiti svijest o programu u suradnji s Gaucho FYI i Programom za Alkohol i Droge kako bi postigli maksimalni učinak u zajednici.



Stavljanje ovih setova na raspolaganje ne znači odobrenje, znači brigu za čovjeka koji će drogu svejedno uzeti bez obzira na zakonske spone i to je činjenica. Politika nulte tolerancije donijela je porazne rezultate u smanjenju korištenja ilegalnih droge, samo ih je učinila opasnijima. Razumijevanje je o ono koje unosi konkretne promjene, iako ova praksa i dalje  ostaje kontroverzna. Dohoney i Prasad drugačije gledaju na istu točku pa Dohoney napominje kakao je "naivno vjerovati da na kampusu ne postoje učenici koji koriste teže droge."

Prasad je komentirao: "Naši test kitovi ne čine da itko uzima više droge, jednostavno im daje osjećaj sigurnosti i, nadamo se, čini ih sigurnijima."

Pravda možda jest slijepa, ali samo zato što žmiri. Možda je vrijeme za prilagoditi zakone stvarnosti i otvoriti jedno oko na bolje načine nošenja s ovim, duboko u društveno utkanim, nejejnjavajućim  problemom.