Skip to main content

Kornet: Sceni je potrebna podrška publike više nego ikada


Mjesto KSET, event Kotlovnica. Za pultom taman završava mladi momak čija strast za muzikom jedino parira onoj od Zuckerberga za vašim privatnim podatcima. Ime Josip, prezime Kornet. Umjetničkog imena Kornet pridružio se novom valu ekipe Oberkuul, te započinje svoju 4×4 priču.

Isti taj momak na upit o mladim drum and bass DJ-ima i tko bi mogao gostovati na partyu predlaže upravo sebe te, kako sam kaže: "Ja sve volim i sve puštam dok god je ekipa dobra“. Pa predstavljamo jedno novo lice ZG scene i bez pretjeranog duljenja prepustit ćemo mu da kaže nešto o sebi svojim riječima.  Klubska scena vam stoga s ponosom donosi 10 kratkih pitanja za Korneta, kojeg ćete posvuda moći čuti kako rolla taj brzi beat D'n'B-a.



1. Bok Josipe, reci nam nešto o sebi, tko si, odakle si. Dobrodošao.

Pozdrav svima, hvala što si zvao i hvala na kul uvodu. Pa eto, mladi sam fan dobrog zvuka sa zapada Zagreba gdje sam proveo svih svojih 26 godina. Kada ne radim i ne slušam glazbu, volim piti pivu s prijateljima i voziti bicikl po šumi. E da, i povremeno puštam glazbu po zagrebačkim klubovima :)

2. Kako si krenuo sa DJ-anjem, tko ili što je krivac (u pozitivnom smislu) za tvoje početke?

Pa sve je počelo prošlo ljeto kada se moj prijatelj odlučio preseliti u novi stan i zamolio me da mu nosim stvari na peti kat. Kada sam ga tražio da mi plati, on mi je posudio svoj kontroler (Akuul di su moje pare frende?!).  Šalu na stranu, krenulo je s time da mi je on posudio opremu i to mi je pomoglo da snimim mikseve kojima sam se prijavio za Illectricity Nucomer natječaj. Nakon što sam imao priliku puštati na njihovom partiju, podrška prijatelja i organizatora tog festivala su mi uvelike pomogli da nastavim s time.

3. Muzika, svi je volimo, no ne kao ti. Priča se da si veliki ljubitelj muzike kao forme, te da si također kolekcionar svoje vrste. Je li to istina i reci nam malo o tim porivima?

Obožavam glazbu i cijeli život sam okružen ljudima koji ju isto vole. Bilo je tu svega, prolaženja kroz razne glazbene faze, ali strast je dalje i tu. U današnje vrijeme s Youtube-om i Soundcloud-om nikad nije bilo lakše pronalaziti odličnu glazbu i dolaziti u kontakt s producentima i kolekcionarima.

Što se tiče moje selekcije, ne smatram da je bolja od one ostalih DJ-a na sceni. Uvelike sam u gubitku zbog toga što trenutačno nisam počeo graditi pravu kolekciju vinila. U planu je prvih nekoliko ploča, ali provodim jako puno slobodnog vremena kopajući po internetu kupujući (i žicajući :) ) trake.



4. Kada kažem da si krenuo s 4×4 muzikom, da li je to stvarno bila prva strast ili si jednostavno ušao s tim pravcem čisto kao start, neka vrsta močenja prsta u vodu?

U trenu kada sam krenuo s puštanjem glazbe sam duže vrijeme slušao samo house i techno. Tada nisam neko vrijeme imao kontakta s bassom, ali prve iskre s elektroničkom glazbom koju danas slušam su se pojavile kada sam prvi put čuo Jungle prije desetak godina.

5. Oberkuul, kako si se složio s Ivanom i Lukom, tj. Kako je krenulo baš s njima?

Imam Oberkuul stickere po cijeloj sobi, volim misliti da i oni drže slike mene po svojim sobama. Ma Luku znam jako dugo i preko njega sam upoznao i Ivana. S obzirom na to da su oni već duže vrijeme u tim krugovima, bacali su lijepe riječi o meni i sredili mi nekoliko gigova. Nekad im za uzvrat izrađujem narukvice prijateljstva.  

6. Do sada si nabrojao nekoliko impresivnih nastupa osmi samih Oberkuul partya , već si dijelio pult s Matijom Duićem i Disrupted Project-om. Kako su ta iskustva do sada utjecala na tebe i tvoj izričaj?

Svakim nastupom se razvijam, učim puno o publici i o sebi. Miksanje samo po sebi je većinom tehnička vještina, ali javni nastup i zadaća da pokreneš ljude glazbom koju voliš potpuno je druga stvar. Još uvijek sam dosta zelen u svemu ovome i zbog toga pokušavam čim više upiti svakom novom svirkom i poznanstvom.



7. Doza 4×4, doza D'n'B-a. Kako to da ti leži sva elektronika ili jednostavno ne diferenciraš previše?

Ma jednostavno sve volim, sve mogu slušati pa tako i puštati vani :)

8. U kojim se vodama vidiš ploveći kroz vrijeme – više house, techno, D'n'B, možda nešto drugo ili si kao saborski zastupnik još uvijek suzdržan?

I dalje ću se truditi slušati čim raznolikiju glazbu. Iako mi house uvijek najviše leži, moguće je da se neko vrijeme zadržim na energičnim UK bass zvukovima.

9. Postoje li planovi za neku vlastitu produkciju, možda noć u nekom od klubova, kako vidiš nastavak svoje priče oko muzike, te kako za sada doživljavaš scenu trenutno?

Zna me nekad primiti volja za solo produkcijom, ali mislim da se to neće tako brzo ostvariti. Što se tiče planova za nastupe, nemam ništa određenog. Radit ću na miksanju i građenju još veće selekcije i nadati se dobrim svirkama i partijima s dobrom ekipom :). Oko traženja nastupa ću se malo više aktivirati iduću sezonu.
Scena se stalno mijenja i nikome nije strano da se D'n'B izgubio u zadnje vrijeme. Neovisno o žanrovima, sceni je potrebna podrška publike više nego ikada.

10. Za kraj uvijek volim pitati da li imaš neku zanimljivu celebrity priču za nas, bilo da si nastupao, plesao ili jednostavno bio na pravom mjestu u pravo vrijeme?

Nažalost nemam još ništa takvog, iako mi se učinilo da sam jednom vidio Vesnu Pisarović na svojoj gaži. Vesna ako si to bila ti i ako čitaš ovo znaj da znam.

Upoznajte berlinski Watergate


Imena “Watergate X” tada je izašao komplet koji je sadržavao 2 CD-a, DVD, knjigu fotografija, 3 vinyla, poster i mjesto za dvije osobe na Guest listi kluba. Što o klubu misle renomirana imena scene i kakvu atmosferu pruža podij u dokumentarcu “Watergate X – The Movie”.

Nastup našeg Cortex Thrilla na Loveparadeu 2002.g.


Radi se o tandemu koji čine Zagrepčani Ivo T. Montina i Sven Gleđa, a karakterističan je po dinamičnoj klupskoj glazbi koja je oduvijek oduševljavala publiku. Svojevrstan povratak na scenu nakon 15.-godišnje stanke označili su LIVE nastupom na 19 godina Astralisa prošli mjesec. No, ono što još možda niste imali prilike vidjeti je kako je izgledao njihov nastup na berlinskom Loveparadeu davne 2002.g. gdje su na jednom od kamiona predstavljali Hrvatsku pred nešto manje od miljun posjetitelja.
{youtube}vljd2EGccs8{/youtube}

Tri dana u đakovačkoj šumi za trance pleme!


Tvoji suplemenjaci i suputnici za ovaj, kako sam sebe naziva, transdimenzionalni vremeplovni festival, od 19. do 21. svibnja uskaču u bezvremenski ciklus broj četiri na dihotomijom natopljenoj bipolarnoj polariziranoj shizoidnoj granici eksplozije i implozije svega što je bilo, što jest i što tek ima doći. U eksperimentalne projekcije sebe samoga svuda gdje te nije bilo, a oduvijek osjećaš da pripadaš, skačemo u šumu Zokovica na obale jezera Jošava u Đakovu, gdje novi zvuk šume koja pjeva a-capella s univerzalnom mudrošću svemira stvarajući sve iz ničega, iz efemernog, iz spoznaje da sva materija nastaje iz nematerijalnih infitesimalnih točaka bez mase, težine ili lokacije, stvara 60 istraživača trance kozmosa iz 9 zemalja.



Svijet koji nastaje samo iz ideje sebe samoga autozigotama spoznaje da si konačni produkt nečega što ne postoji, čime paradoksalno opravdavaš postojanje neobjašnjivog, smješta se na tri floora – Merkaba Skyence Lab powered by Saso Mange SoundSystem, Irie Garden DuB Floor i Hidden Floor – a službeni šamanski poziv organizatora na novo izdanje, koji je djelovalo pervertirano okrutno rezati i parafrazirati, glasi:

"Vremenski ciklus za vremenskim ciklusom, duhovi prošlosti slijede i prolaze jedan kroz drugoga u beskonačnoj igri ekspanzije i redukcije, širenja i skupljanja, eksplozije i implozije. Uspomene na prošlogodišnje okupljanje u Merkabinom šumarku polako blijede pod navalom i naslagama mnoštva novih iskustava, vrtloga emocija, neočekivanih putovanja, spontanih prijateljstava i poderanih plesnih cipelica.

Uljuljkaju te u lažni osjećaj sigurnosti da će sve proći tako lako, bez novih besanih sati, bez plemenskih ritmova, bez konačnosti plesnog transa i suptilnog prijelaza jutra u večeri i opet u zoru. Ali neće. Šumski zov ponovno jača tijekom tihih noći, snovi sve su nemirniji dok duša sve je sretnija, jer zna da ne mora čekati još dugo.



Zvučnu sliku i priliku podija podno Merkabe ponovno će kreirati Saso Mange, Samo Tvrdo trance oružje masovne elevacije prema dvanaestom kvadrantu sjeveroistočnog fraktala. Alter i real ego slike voditelja zvučne ceremonije koji će upravljati ciganskim mehanizmom još su obavijena velom tajne, no sonično bombardiranje i eksplozije (pod)svijesti ne možeš izbjeći ni na koji način. Čeka te teška borba između eksterne projekcije vlastitog ega i zakonitosti unutarnjeg svemira, bez sudaca, a jedino je pravilo da pravila na flooru nema.

Drugi teren donosi i drugačiju perspektivu te shvaćanje glazbenog učenja. Nasuprot katapultiranju svijesti u nepoznate dimenzije pomoću Merkabinih moći, marljive trupe Irie Gardena posadit će sjemenje bassa koje uzemljuje uzavrele duše, smiruje ključalu krv i odmara umorne noge. Usred dub arene dva eldera zvuka pankerske vanjštine i rasta senzibiliteta, Digitron i Warrior Charge, pustit će korijenje duboko i epicentrirati potresni zvuk, preniske frekvencije da bi ih čuo, ali osjetit ćeš ih svakako. Treći zvuk je snažan u svojoj mladosti, mudar u svojoj ludosti, Shimana familija u naletu pozitivnih vibracija kreće najdalje na istok do sada, iskusiti divljinu i gostoljubivost koju samo Slavonija može pružiti.



Na trećem terenu trenutno traje potraga za izgubljenim jednorozima, ishod je krajnje neizvjestan, o rezultatima ovisi cjelokupan plan i program eksperimentalne psihoze za one krnjeg duha. "

Detalje divnih dijakronih didaskalija po floorovima istraži na službenom FB sidru eventa ovdje, a ulaznice na derviško šumsko slavlje života i povezanosti te do 18. svibnja čekaju za 90 novaca, dok ćeš od 19. svibnja na dan početka i na ulazu upadati za 120. Dobro nam došli na Strobolobodobolos! Sve izgubljeno biti će nađeno, sve beznadno spašeno, sve rastavljeno slijepljeno zajedno zvukom, znojem, srcem i šumom!

Andrea Ljekaj i rijeka suza za Moodart!


Ako si ikada sjeo s dvije generacije nazad premotanom genetskom zavojnicom i plakao pred onom koju nazivaš bakom, mudra će ti reći da je plakanje pranje duše. Isplačeš li pak baš rijeku shvati je kao povratak kući, katarzu koja šeće uz linije toga da ako se ikada zatekneš negdje sasvim izgubljen na realnim geografskim koordinatama, učinit ćeš isto – slijediti rijeku, ona neminovno znači povratak i pronalaženje.

Iako je razlog izvora rijeke vjerojatno tuga, sama činjenica da plačeš, sasvim je sretna okolnost jer znači da si još živ, još neotupljen i neizvještačen, sirov si i stvaran i dozvoljavaš svemu oko sebe da te dotakne. To je sjajno jer ne možeš imati jedno bez drugoga, ne možeš zablokirati kanal za tugu bez da prepriječiš ulaz i sreći, sve ide istim tjesnacem, mrak omogućava prisutnost svjetla.



Kamo rijeka i svjetla vode pita se gospodin Ljekaj. Andrea je domaće ulice 2014. zamijenio onima Berlina i posvetio svoje dane stvaranju kvalitetne glazbe. U procjepu tako nastaju sjajna izdanja za labele poput Get Physical i Save Us, kao i remixevi koji adresom nazivaju BBC Radio 1 i čuvenu vruću kotlovnicu Boiler Rooma, nije stranac ni podijima Dubaija, Ibize, Londona, Berlina, Hamburga, Venecije, Kiela, Ljubljane…

Izdanja u kojima si temeljito uživao kao što su "Mantra", "Above Humans", remixevi Mangroveova "Preludija", Alex Lariouvog "Time Against", Brian Cidovog "Divisiona" i EP-ovi poput "Over & Over" i "Hills Have Ears", uskoro dobivaju mlađeg brata "River of Tears" EP. Prvo Andreino pojavljivanje na Moodart Recordsu izlazi u svijet 8. svibnja i uključuje dvije originalne trake. Naslovna "River of Tears" vodi te na ono melankolično mjesto u tebi koje uglavnom možeš pronaći samo kada svijet utihne. Ovo je traka koja ti omogućuje da budeš sam sa svojim mislima u gomili dok kisele perkusije progrizaju podignute zidove da bi te uvele u maglovitu atmosferu predgrađa paranoje uz tech house s štukaturom tamnog vokala.



Svjetlosni dio potrage odnosi se na drugu traku "Traffic Lights". Znaš onu emociju kada se voziš ulicama svoga grada, sve odjednom ima ritam sve ima smisla, a ti si u petlji hipnoze koja recimo koncentrira pažnju na pravilne udarce bazena svjetla koji na tebe bacaju ulične svjetiljke. Fluidna tekuća traka koja zvuči kao glazbena zamišljenost uz melodični synth i meki vokal.

U taboru naklona domaćem meštru već s odobravanjem podršku pružaju između ostalih i Hernan Cattaneo, Richie Hawtin, Shiba San, Mar-T, YokoO, Hannes Fischer, Chris Fortier, Jonas Saalbach, Amine Edge i Vanilla Ace, a tebi ostaje samo skoknuti na teaser uha niže i zaokružiti 8. svibnja na kalendaru.

1. Moodart Records — Andrea Ljekaj – River Of Tears (Original Mix)

2. Moodart Records — Andrea Ljekaj – Traffic Lights

3. Electronic Groove — Premiere: Andrea Ljekaj – Traffic Lights (Moodart Records)

 

Andrea Ljekaj
(Get Physical · Save Us)
Zagreb, Croatia
 
Facebook:
https://www.facebook.com/andrea.ljekaj
 
Soundcloud:
https://soundcloud.com/andrea_ljekaj

Sven Marquardt – fotograf i legenda kluba Berghain dolazi u Beograd!


Centralni događaj rezindencije bit će Marquardtova izložba "Future's Past" koja se otvara u Velikoj galeriji KC Grada 5. lipnja od 20h, a koja će biti upotpunjena pratećim programima.

Ali, tko je Sven Marquardt?

Svako tko je ušao, ili nije ušao u berlinski klub Berghain zna da upravo Sven čeka na kraju reda i odlučuje da li ćete ući u klub ili ne. Svako tko je planirao odlazak u Berghain zna ili misli da zna strategiju sigurnog ulazaka a o tome može da se sazna i na nekoliko blogova i youtube tutorijala, ali ne zna, ili možda ne zna, da je Marquardt od 2007. godine zaslužan za oblikovanje vizualnog identiteta Berghainovog labela OstGut Ton. Možda je zanimljiv podatak i to da se na coveru albuma jednog od berlinskih techno producenata Len Fakija, nalazi upravo njegova fotografija- misteriozni portret starije žene, prodornog, ali vrlo dopadljivog pogleda.



Marquardt ima bogatu umjetničku karijeru koja je u mnogočemu bila uslovljena društveno-političkom situacijom prije i poslije pada Berlinskog zida. Rođen 1962. godine svoju karijeru počinje ranih osamdesetih u Istočnom Berlinu, radeći prvo kao asistent poznatog fotografa Rudolpha Schafera i to u modnoj fotografiji. Od 1986. kao samostalni fotograf objavljuje svoj rad u mnogim poznatim njemačkim časopisima poput Das magazin, Der Sonntag, Neues Lieben, ali i izlaže samostalno i grupno. Njegov rad je i cenzuriran u Istočnoj Njemačkoj a i sam se susretao sa cenzurom zbog njegovanja specifičnog vizualnog identiteta koji, kako se navodi nije bio u skladu sa standardima izgleda muškaraca u socijalističkoj državi.
{youtube}ezjjOJchbv8{/youtube}

Katharina Hausel govori o tome u publikaciji Bygone in the Future: ''Marquardtu je bilo zabranjeno da šeta centralnim dijelom Istočnog Berlina, a iako je tada radio za modni časopis Sybille i bio najmlađi fotograf u redakciji nije se mogao susretati sa glavnom urednicom, koja je bila vrlo zadovoljna njegovim fotografijama''.
{youtube}WnUJWfguoNI{/youtube}

Izložba ''Future's Past''

Izložba ''Future's Past'' reflektira tri desetljeća njegovog rada, greyscale fotografije nabijene su simbolizmom kao i referencama iz povijesti umetnosti koje nisu tako lako uočljive i zahtjevaju pažljivo posmatranje. Rad na ulazu Berghaina svakako je inspirativan za Marquadta, iako on sam preferira da prvo upozna svoje modele i smesti ih u precizno dizajnirani dekorum, koji se pretvara u spontanu pozadinu kojom dominira jako prisustvo subjekta u jukstapoziciji sa aksesoarima i rekvizitom. Sve je u jakom kontrastu pa otuda i odabir crno-bijele tehnike koja taj kontrast pojačava: fotografije snimljene na dnevnom svjetlu odaju uglavnom mračnu atmosferu i auru noćnih zbivanja. Impregniranje dijelova prošlosti u budućnost i sadašnjost predstavlja zajedničku nit u njegovom opusu koju će publika moći da isprati na izložbi sve do 17. lipnja.