U 87. godini umro jedan od prvih elektroničkih umjetnika
Za mnogo onih u elektronici koji su ugazili u drugu polovicu stoljeća na planetu možemo reći da su bili pioniri svoga žanra. Zatekneš li se u pravo vrijeme na pravom mjestu i s ispravnom vizijom i ljubavlju šanse su da ćeš upasti u neku novu zanimljivu kulturnu praksu, ne sluteći da si dio nečega što će desetljeća kasnije narasti kao jedna od najznačajnijih glazbenih (r)evolucija. No samo nekoliko se može nazvati iskonskim eksperimentatorima, onima koji su radili kada još nisu postojali ni konkretni alati za rad, ali su već osjećali u kostima nadolazak nečeg novog.
Znatiželja ja opasna za nepažljive mačke, no u ljudskoj domeni jedna je od najpohvalnijih vrlina koje možeš imati, pa je tako Perrey već u 50-ima eksperimentirao s Ondiolineom, pretečom modernog sintisajzera čije performanse je demonstrirao diljem Europe. Sudba i okolnosti su htjele da mu se put prekrižio s onime Boba Mooga i da je posljedično postao jedan od prvih pobornika Moogove opreme koja je definirala njegovu daljnju karijeru.
60-e su ga odvele u metropolu New Yorka gdje je počeo rezati trake i eksperimentirati s loopovima i sekvencama i u ovo doba upoznaje Gershona Kingsleya, suradnika Johna Cagea. Uskoro nastaje duo Perrey & Kingsley i zajedno izdaju dva albuma s dalekosežnim posljedicama za žanr: 1966. The In Sound From Way Out i 1967. Kaleidoscopic Vibrations: Electronic Pop Music From Way Out. Traka Baroque Hoedown postala je soundtrack Disneylandove i Disney Worldove Main Street Electrical Parade.
{youtube}Ax00vnsZPKE{/youtube}
U karijeri koja se protezala 6 desetljeća Perrey je surađivao s beskonačno mnogo umjetnika stvarajući glazbu nabijenu optimizmom, nadom i snagom, a 2006. je napomenuo: "Danas, više nego ikada prije. čovječanstvo se susreće s toliko negativnih utjecaja. Stoga sam, već prije mnogo godina, odlučio učiniti svojom glazbenom misijom da doprinesem donošenjem optimizma, humora i vjere u budućnost svoj svojoj braći i sestrama na planetu."
Kći Patricia Leroy podijelila je sa svijetom kako joj je otac izdahnuo u petak, 4. studenog, u Švicarskoj nakon vrlo brzog i agresivnog raka pluća. Kako za onoga koji je za glazbu živio ne priliči minuta tišine nego nekoliko minuta glazbe u posvetu, daj poštovanje slušanjem jedne dobre stare iz 1972. RIP Jean-Jacques Perrey i hvala ti na glazbi!
{youtube}cxvzl9k-FXE{/youtube}
