Margaret Thacher u acid houseu nije smetala droga!
Margaret Hilda Thacher je iz malog trgovačkog mjesta Granthama odrasla u mladu ženu koja je krenula ganjati kemiju na Oxfordu, no polako je svojstva elemenata periodne tablice zamijenilo zanimanje za svojstva političkih previranja i biračkog tijela. Iako je Margaret preminula 2013. njene političke odluke i inicijative kontroverzne su još i danas. Ne znamo, da je Margaret kojim slučajem dobila drugačiji par kromosoma, bi li je nazivali čeličnom ili je to jednostavno bio epitet koji je pridan jednoj britanskoj dami kada odluke donosi kao muškarac, ali realno o tome ne moramo vijećati baš sada.
No ono što moramo je razjasniti priču kojom se tvrdilo kako se Margaret obrušila na acid house kulturu kasnih 80-ih zbog povećane uporabe ecstasyja. Izronili su novi dokumenti kabineta u kojima je jasno da je gospođa Thacher bila nešto liberalnija no što bismo očekivali i da su razlozi zapravo bili pragmatički. Bili oni stvarni ili samo fasada kako rat protiv droge ne bi bio javno objavljen i polučio kontra efekte, to ne možemo znati s potpunom sigurnošću.
Nacionalni Arhiv je prethodnoga tjedna objavio dokumente u kojima se govori kako je ekipa na vlasti pod paskom Čelične Lady bila više zainteresirana za smanjenje buke nego borbu s zlouporabom droga. Vladina službenica Carolyn Sinclair napisala je "Droga nije glavni problem", uz ručno dodanu poruku – "Također ima začuđujuće malo alkohola." Nadodaje: "Glavni problem s acid house partijima je onaj koji čini buka." Najbolji način koji su vidjeli za borbu s partyjima na otvorenom bio je da organizatore opale golemim novčanim kaznama kada se ne prijave za licencu za javno događanje.
"Ono što je potrebno jest udariti na profit organizatora. To bi trebalo obeshrabriti ludnicu."
Thacher je već bila upozorena na rave fenomen ranije te godine kada joj je Archie Hamilton proslijedio pismo svoga strica koji je bio "vrlo uzrujan" nakon što se 3000 ljudi spustilo u njegovo selu u Hampshireu kako bi prorejvalo na cjelonoćnom partyju. Na rukom pisanoj ceduljici Thacher je upitala kakve moći je policija imala kako bi kontrolirala ovu "novu modu."
Dokumenti pokazuju kao se zabrinutost za širenje raveova u Velikoj Britaniji proširila na najviše razine vlade do 1989. i već naredne godine uvedena je legislativa kojim se uvode goleme kazne organizatorima koji ne traže dozvole.
Tko bi rekao – iza stroge fen frizure i jednako stroge politike ipak se krije žena koja razumije da je jaz među generacijama nekada golema nepremostiva jaruga i razumije da mladi imaju svoje načine zabave – jedino što želi je da to čine tiše. I kao vješt boksač traži udarac na mjesto koje će onesposobiti protivnika – profit organizatora, jer ako nema organizatora, nema ni partyja…barem ne javno i otvoreno, a to je tako i tako bio cilj.
