Ugovori između neovisnih labela i njihovih klijenata, često samo u verbalnom obliku, predstavljaju tipična načela fair-trade ekonomije. Neke veće indie labele sa svojim izvođačima sklapaju relativno kompleksne ugovore, ali ipak ne nalik onima koji se potpisuju pri dogovaranju odnosa sa velikim izdavačkim kućama. U takvim situacijama, zbog manjka vlastitog pravnog i ekonomskog znanja, izvođač često mora zatražiti profesionalnu (skupu) pomoć specijaliziranog pravnika. Na drugoj strani imamo male indie kuće koje svoj posao sklapaju na osnovi „rukovanja“ i kratkog dogovora o podjeli profita. Iznimno su rijetki primjeri u kojima indie labela obvezuje svog izvođača na duži vremenski period i više izdanja. Obično se radi o jednom ili dva albuma (ili nekoliko godina), a izvođaču je dopušteno bez restrikcija izaći iz odnosa i prijeći na drugu kuću.



Iako opisani poslovni odnosi unutar neovisnih labela nekome mogu zvučati „neozbiljno“, indie labele nerijetko su u stanju iznjedriti mega-popularne autore poput svima nam poznate – Adele.

Engleska pjevačica Adele dobila je ponudu od malene neovisne izdavačke kuće XL Recordings, nakon što su spomenuti čuli njene demo snimke na Myspaceu (sada već propaloj društvenoj mreži za glazbenike i obožavatelje). Njen album 19 izdan je 2008. godine i postigao je jako velike uspjehe. U Velikoj Britaniji četiri je puta certificiran kao platinast (po broju prodanih primjeraka), a istim priznanjem u SAD-u je okrunjen dva puta. Na godišnjim dodjelama nagrada za izuzetne doprinose glazbenoj umjetnosti Grammy osvojila je dva priznanja – „najbolji novi izvođač“ i „najbolja ženska vokalna izvedba“.



Njen drugi album nazvan 21, također je doživio brojne pozitivne kritike te čak nadmašio uspjeh prvijenca. 2012. godine osvojila je šest nagrada Grammy, dvije Brit Awards nagrade te tri American Music Awards priznanja. Album je 16 puta certificiran kao platinast, a u SAD-u je na top-ljestvici držao prvo mjesto duže nego iti jedan drugi album od davne 1985. godine. Prema IFPI-u (International Federation of the Phonographic Industry) spomenuti album se prodao u više od 26 milijuna primjeraka diljem svijeta, a takvo što je za glazbenu industriju u prošlom desetljeću bilo skoro potpuno zaboravljena pojava.

Uspjeh albuma 21 donio je Adele brojna priznanja u Guinnessovoj knjizi rekorda; prvi je izvođač u povijesti koji je uspio prodati više od 3 milijuna primjeraka albuma u jednoj godini. Prvi je izvođač u povijesti koji je uspio istodobno dostaviti dva top-5 hita na službene britanske top-ljestvice, UK Official Singles Chart i Official Albums Chart, sve od The Beatlesa 1964. godine. Sa svojim trećim albumom nazvanim Set Fire To The Rain koji je postao njen treći album br. 1 na ljestvicama u SAD-u, Adele je postala prvi izvođač u povijesti koji prednjači na ljestvici Billboard 200 sa tri Hot 100 pjesme na prvom mjestu .

I sve to uz pomoć neovisne izdavačke kuće XL Recordings.




XL Recordings je neovisna labela osnovana 1989. godine, a kritičari kažu da se od drugih izdavača ponajviše razlikuje zbog svoje iznimne sposobnosti ranog prepoznavanja talenata. Tako su se na njihovoj etiketi našli kasnije planetarno popularni izvođači poznati po “svježem” zvuku i velikom utjecaju na mijenjanje glazbene kulture poput The Prodigya, The White Stripesa, Radioheada, Becka i same Adele. Postavlja se pitanje bi li, u slučaju da je Adele bila potpisana na neku od velikih labela, i oni imali strpljenja te vjerovali u njen talent ili bi nastojali da se pjevačica finije ponaša pred kamerama i ljepše izgleda, a samu glazbu po običaju zapostavili.

Obiteljski orijentiran imidž indie izdavačkih kuća od posebnog je značaja glazbenicima i njihovim slušateljima zbog trenutne kulturološke i ekonomske „klime“. Vrsta ljudi koja kupuje indie izdanja se čini više kulturno i liberalno orijentirana pa stoga neki kritičari čak tvrde da je porast uspjeha malih neovisnih labela usko vezan za današnje svjetsko antikapitalističko ozračje .