Slike padaju sa zidova, poltergeisti lutaju slobodno, zarobljene duše, demoni, vještice, vampiri, prikaze, zombiji, nakaze, utvare, one sjene kada se uvjeravaš da zapravo nisi ništa vidio, vire i promatraju te dolazeći bliće kada okreneš leđa. Čuješ neobičan šapat ili da te netko nježno zove iz mraka dok stojiš na vrhu stepenica u podrum… Svi oni izlaze van, s jednako jakim demonom plesa na leđima kao i ti na noć 31. listopada. Halloween je noć samo za hrabre, pa sve vi hrabrice i hrabroslavi, s gorećom gladi za podijima i glazbom na struju, pravac u karlovačku Malu Scenu HD na Liquidnight Halloween.
Pod sigurnom palicom, prikladno za beskonačnost neumiranja energije nazvane, udruge Infinitum stiže novi tekući, klizni, gladak i viskozan Liquidnight uz zagrebačku techno vješticu Teychee. Mlada dvadesetogodišnjakinja, trenutno rezidentica zagrebačkog DEPO kluba i slovenskog BodyWorka, dobila je gramofon i miksetu u ruke od oca i priča počinje. Iz zagrebačkih margina širi se na nacionalne i zatim i na podije Balkana, ostajući vjerna nadogradnji i evoluciji na odabrani otrov mračnog, melodioznog, tvrđeg, industrijski ispoliranog bangin' zvuka. Nitko tako dobro ne prenosi nezadrživu energiju no mladost.
Infinitum pak u beskonačni loop temporalno-svjetovne poremećenosti opni stvarnosti Halloweena šalje i svoje konje za trku pa uz topot beata stižu Vladimir Mrkša, Phill Dam i Thaitoy Tom.
Maske obično sugeriraju nešto nakaradno, nešto lažno i prikriveno, insinuiraju prevare i sakrivanje istine iz ovoga ili onoga razloga, nemogućnost dopiranja od esencije zastiranjem pravog lika gledanog. No maske su i mnogo više – vodovi koji sputanoga tebe mogu učiniti mnogo slobodnijim jer sve ono učinjeno pod maskom ne pripisuje se psihološki stvarnome tebi, sve ono oslobođeno pod maskom ne remeti strogu disciplinu koju si možda namećeš ili maska poništava nesigurnost samim time da ti daje priliku da navučeš tuđu kožu na tren. Paradoksalno je da je pod maskom moguće pokazati pravo lice mnogo lakše no na danjem svijetu. Igraš ulogu, ta uloga se ne boji, ne sumnja, ne analizira previše, ne osuđuje… Pa nam tako zamaskirani zakrabuljeni ti upadaš za baš ništa kuna dok će nemaskirani, koji su odlučili zadržati svoju personu, ubaciti 20 novaca.
Vidimo se 31. u Maloj Sceni. I upamti, drži se svjetla, u mraku se na Halloween događaju neobične stvari koje ti nitko neće vjerovati.
Amsterdam je na nekoliko dana iznova postao najplesniji grad na planetu s golemom mašinerijom struje i čitavom vojskom ekipe koja se pobrinula da sve teče glatko, da posjetitelji nauče nešto, da se naluknu u natruhe novih mogućnosti koje je u posljednjih 365 donijela mutacija tehnologije u službi tona…
Ponedjeljak, 24. listopada, označio je tako spuštanje finalnog zastora na 21. izdanju nakon šest dana ludila. ADE je ove godine posebnu pažnju posvetio širenju kapaciteta kako bi udovoljio rastućoj potražnji i, po desetu godinu za redom, u potpunosti je rasprodan. Lomili su se i rekordi. Tako će 2016. biti zapamćena po 550 govornika, 2.200 umjetnika na preko 140 lokacija, 1000 evenata i 375 000 posjetitelja.
Službena ceremonija otvaranja ADE festivala sjela je u srijedu 19. listopada u Stedelijk muzej uz vizualne umjetnike Nicka Minda, Nikki Hock, Children of the Light i znantvenika iz TNO, koji su publiku pretvorili u veliku svjetlosnu skulpturu. Također je održan i prvi koncert u pothodniku muzeja u kojem je Maceo Plex zavrtio za 2000 ljudi (od 60 000 prijavljenih). Van Goghov muzej preuzeo je Armin van Buuren, a među 2200 umjetnika našli su se Adam Beyer, Ben UFO, Craig David, David Guetta, Dixon, Dimitri Vegas & Like Mike, DJ Harvey, Francesco Tristano, Gilles Peterson, Jessy Lanza, Hudson Mohawke, Jazzy Jeff, Laurent Garnier, Laurie Anderson, Martin Garrix, Maya Jane Coles, Metropole Orkest, Nicole Moudaber, Netsky, Philip Glass, Rebekah, Richie Hawtin, Seth Troxler, Skepta, Voices From The Lake…
Konferencija se još jednom pokazala kao ultimativna godišnja biznis platforma koja je pokrila sve i donijela za svakoga ponešto, preko programiranja za profesionalce do raznih korisnih informacija za start-upove, glazbenike i producente u usponu, studente, vizualne umjetnika i scenografe. Istražili su odnos žeščih urbanih glazbenih žanrova, poveznicu plesa i brandova, odnos glazbe i tehnologije i održive ekološke prakse za globalnu dance zajednicu. Kao govornici ovdje su se našli Kickstarterova Molly Neuman, Def Jamov CEO Steve Bartel, Gilles Peterson, Grammy dobitnik Om’mas Keith, Spotifyev Matthew Ogle, COO Red Light Managementa Bruce Eskowitz, Rob Newlan iz Facebook Creative Shopa, Mute osnivač Daniel Miller, Anthony Saleh iz Emagen Entertainment grupe i Martin Goldschmidt, glavni direktor globalnog indie labela, Cooking Vinyl.
Za sve one nastrojene na kruha i igara modus, ADE Playground je pružao sve potrebno za dnevne bakanalije i to većinom u potpunosti besplatno za sve koji u se željeli uključiti. Bilo je svega – od, s glazbom povezanih, izložbi, filmova, dokumentaraca, showcaseova, master classova za opremu i časkanja s umjetnicima samima. Sve se odvijalo kroz pet amsterdamskih okruga na povijesnim lokalitetima i unikatnim lokacijama. ADE MusicTalks uključio je razgovore s umjetnicima kao što su Joris Voorn, Noisia, Octave One, Joe Claussell, Oliver Heldens i Richie Hawtin i glazbenim gigantima poput Rolanda, Abletona, Native Instrumentsa, Pioneera, MOOG-a, dok je Conservatorium hotel pak s druge strane bio dobrodošla alternativa uz "The Healing Garden" u kojem si se daleko od buke mogao povući u tišinu uz yogu i tehnike relaksacije.
No 2016. je donijela i nekoliko nikada do sada viđenih noviteta pa su tako bivši dokovi NDSM Wharfa postali lokacija ADE SLEEP/OVER-a, pop-up kampa koji se smjestio na ovo post-industrijsko mjesto, dok je festivalsko selo na obali bilo u potpunosti popunjenog kapaciteta, s preko 400 grijanih udobnih prostorija i pogledom na grad od kojeg loviš vilicu po podu. Uz mnoštvo glazbe, razgovora s sudionicima i performansa ovdje je ujedno bilo i prvo pojavljivanje Nizozemske Nacionalne Opere na ADE-u s "Before Present". Održan je i prvi ADEHackaton u Greenpeace uredu. Lansiran u suradnji s DGTL-om i Young Creators, cilj mu je bio izazvati mlade poduzetnike da rade na inovacijama koje bi poboljšale dance i festivalsku scenu. Svi ljubitelji live izvedbi također su došli na svoje uz ADE Live, dvodnevni showcase program održan kao suradnja s Melkwegom, Paradisom and Sugar Factoryjem.
Pa do narednih amsterdamskih glazbenih bakanalija, ADE ekipa se zahvaljuje svima koji su sudjelovali kao akteri ili posjetioci i učinili 21. izdanje spektakularnim i najboljim do sada. Dobre stvari imaju tendenciju rasti, pa tko zna što nas još čeka u godinama pred nama.
29. nadnevak listopada postaje temporalna lokacija na kojoj kao gosta loviš vlasnika frankfurtske Freebase Records trgovine ploča i laureta pulteva s 20 godina prakse u prstima. Punim imenom Carsten Schuchmann, gospodin Meat je ujedno i zatvorio posljednji Sonus, a ljubav se kreće house i minimal marginama. Pa baci oko na jednu vrtnju u intervju stolcu s onim koji još uvijek jednako jako voli dobar party kao i prvi puta kada su stopala na početku 90-ih zakoračila na Love Parade. Enjoy i vidimo se na otvaranju Cruise sezone!
1. Pozdrav Meat, dobro nam došao na stranice Scene. Uskočimo odmah u žrvanj. Kako je došlo do odabira imena Meat? Postoji li neka priča iza njega ili jednostavno voliš njegove insinuacije i emocijama nabijenu snagu te riječi?
Hahahaha, krivo pitanje za početak…. hahha. To je duga i ne pretjerano spektakularna priča o mom prvom putovanju u New York u ranim devedesetima. Postojao je klub imena MEAT u Meat okrugu! Svi ostali detalji su stroga tajna… hahaha.
2. Tvoje formativne godine bile su tijekom Frankfurt/Main rave revolucije. Sjeća li se specifičnog partyja koji je za tebe promijenio sve i zbog kojeg si odlučio odabrati glazbu kao životni put? Sjećaš li se prve pjesme koja ti je ugrabila pažnju?
Mislim da mi je nemoguće imenovati samo jednu pjesmu ili party. Moj prvi posjet berlinskom Love Paradeu, '91 ili '92. promijenio mi je život u potpunosti. Vrlo brzo nakon ovoga iskustva otvorio sam Freebase Record Store u Frankfurtu. Od tada nadalje za mene nije postojala ni jedna druga moguća opcija. Glazba je postala moj život!
3. Koje si promjene gledao kako se odvijaju na sceni u dva desetljeća za pultom? Kako je digitalizacija utjecala na širenje glazbe? Sve je miješano kao yin/yang, no vidiš li nikada do sada još viđenu dostupnost glazbe kao predominantno dobru ili lošu?
Dani kada sam stalno promišljao o ovom primjenama u glazbi su za mene odavno završili. Čini mi se da su donijeli više negativnih posljedica što se tiče ljubavi spram glazbe a time i načina na koji isključivo digitalni DJ-i danas rade. Za većinu isključivo digitalnih više se sve svodi na to da budu zvijezde večeri no na stvarnu strast prema glazbi. Ali meni konkretno ne smeta i ne razmišljam mnogo o tome. Tako je kako je i prošli smo točku na kojoj može biti promijenjeno. Ima mnogo talentiranih DJ-a vani s dobrim ukusom i ljubavi za vinilke, posebice neki novi mladi klinci koji drže duh živim.
4. 1994. je bila godina otvaranja Freebase Records shopa i procvao je. Koja je tajna vođenja tako uspješnog biznisa tako dugo? Kako biraš ploče koje eventualno završe na policama?
Dug je to proces da pronađeš svoje mjesto na tržištu između svih ostalih trgovina ploča koje se oko tebe nalaze. Samo smo slijedili svoj ukus i nikada nismo bili "učitelji" na onaj arogantan način prema kupcu. Vrlo mnogo znači ne izgubiti kontakt s noćnim životom i to je čini mi se bila stvar koja nas je uvelike održala u posljednjih 20 godina…. Još volim partyjati!
5. Otvorit ćeš novu sezonu Cruise partyja u splitskom Kameleonu. Već si vrtio u Hrvatskoj, sjećamo se spektakularnog zatvaranja Sonusa. Što misliš os hrvatskoj publici i što spremaš za plesače Kameleona? Možemo li očekivati neki originalni još neizdani materijal?
Zapravo nikada nemam trake koje "moram pustiti". Naravno postoje neke koje volim puštati, no to odlučim tijekom noći pašu li ili ne. Nemam ploče već spremne u određenom redu kojim ću ih puštati. To bi ubilo zabavu i flow.
Kako sam već nekoliko puta zasvirao na sjajnom Sonusu mogu pretpostaviti kakva će publika biti. Mnogo bolja priprema mi je ipak da znam da če Mariano biti domaćin večeri. Ako je on tamo zasvirao toliko puta, publika mora biti dobra.
6. Wild Card pitanje: Kako je Nat King Cole zapjevao:"Najvažnija stvar koju ćeš ikada naučiti je kako da voliš i budeš voljen" – koja je najvažnija stvar koju si ti naučio u svom životu i dugoj karijeri? Kada bi novopridošlicama mogao dati samo jedan savjet koji bi on bio?
Prvenstveno da je glavna stvar u životu zabaviti se i razmišljati pozitivno. Nikada nemojte ovo zaboraviti, čak ni kada se sve raspada. Možeš biti dobar jedino ako stvar voliš, ako se ta ljubav izgubi vrijeme je za razmisliti o promjeni!
Kako se bližimo slatkoj srćiki edukativnog programa i idemo ravno u središte i epicentar Jezgre, kao one koja će pokušati napraviti poveznicu između glazbenika i publike kroz edukativne programe koji su u potpunosti besplatni za sve posjetitelje, tako trebamo i još ruku u pogonu krasnog.
Jezgra će u sebe implodirati uz svekolike sadržaje pa ćeš moći učiti na predavanjima, uposliti ruke i mozak na glazbenim radionicama, odbaciti patinu dana u slušaonici starih vinila, gledati filmove, poslušati DJ-e a čekaju vas i teme poput "Osnivanje DJ udruge", "Razvoj festivalskog turizma", "Glazbena produkcija i utjecaj medija", "Izdavanje glazbe", "Ulične droge i Hamlet"… Punu satnicu si slobodno ulovi ovdje.
Ono što trebamo je da, imate li viška vremena i volje na lageru, uskočite kao volonter ili barem podijelite s prijateljem koji bi mogao biti zainteresiran. Trebat ćemo više osoba iz Zagreba koje bi mogle pomoći u organizaciji i realizaciji Jezgre od 13. do 17. studenog u Pločniku te ekipu koja bi nam mogla pomoći u organizaciji i provedbi Ambasador dodjele nagrada na kojoj će se okupiti oko 300-tinjak ljudi industrije, a biti će održana 15. studenog u Kinu Forum.
Zainteresiranci i zainteresiranke se slobodno mogu prijaviti na [email protected]. Bacite nam koji redak, navedite ime, prezime, broj mobilnog telefona i koju rečenicu o tome što smatrate svojim prednostima, najvećim snagama ili specijalnošću i u čemu bi mogli najbolje pripomoći. Eto, ništa dramatično – malo zabave, malo učenja, malo glazbe i sve u dobre svrhe. Hvala unaprijed svima koji će postati dio Jezgraša.
Prvih nekoliko mjeseci predstavljali su onaj pomak kada se stvari raspliću u pozadini, ali ti s krme broda još ne vidiš momentum vala koji kreće ispod površine sve dok se ne prelomi ne probije opnu.
Prekretnicu nove G2 pustolovine označio je nakon nekoliko mjeseci nastup domaćeg nam, na zagrebačkim ulicama i floorovima uzgojenog i nešpricanog, Fabiana Jakopetza koji je napunio klub, da bi uskoro isto učinio i Varelin after. Sasvim spontano rođena je nova era u kojoj G2 za Zagrepčane postaje sinoniman s afterom. Tri su godine prošle i u plesnoj kartici je upisano spektakularnih preko 300 evenata koji G2 ugrađuju u osovinu vrtnje kolovrata noćnog života koji prede niti napretka.
Prva godina odlučila je probiti jednu granicu 18-osatnim partyjem, druga je donijela otključavanje novog levela festivalom od 8 evenata koji su šibali jedan za drugim, a treća obljetnica donosi još jedan počasni maratonski krug s pokerom partyja jednako toliko dana za redom na novom lokacijskom domnu G2 ekipe, tvornici Paromlin.
Pa kvartet za deranje tetiva i džonova započinjemo jednim Jockerom, ruletom divljeg i nesputanog u WildCard-u 28. listopada, kada nam iz susjedne BIH preko granice za malo strogih techno hodočašća ponad floora navraća Worda, uz podršku Kreme, Morphisa i Nino G-a.
Dan nakon, 29. listopada, padaš i ti od umora nakon što se rasplešeš, rastaviš i iznova sastaviš na podiju uz brazilskog majstora Rod B-ja s trenutnom adresom u vrućem Miamiju, koji je ove godine zajedno s Coxom i ekipom stao na Resistance stage Ultre Brazil.
Nedjelja, 30. listopada, sjeda kao strogi čvrsti techno iz domaćih ruku Tea Zveri, Eggyja i Lupusa, uz podizanje žive s dva mlada DJ-a koji po prvi puta vrte u klubu. Momci, Jaro i Gala, upadaju u sklopu akcije osvježenje pod zastavama "Friška krv".
I konačno posljednji dan listopada i prvo jutro studenoga dok ostali divljaju na Halloweenu i skrivaju lica pod maskama igrajući se jeze neizgovorenih paranoja, mi plešemo pod WildCard sestricom, Abyss u jednom vs. izdanju "Abyss vs Hellwin". Furamo te duboko dolje u bezdan u slobodnom padu blažih dubljih i melodičnih taktova gdje plesno krdo predvode Nino Galovac, Goran Huberger i Kali.
Tko je Skeptik? Nešto mračniji eksperimentalniji alter ego rubne elektronike koji će se predstaviti u Zagrebu, Splitu i Zadru i pod Perinom kožom kuha već neko vrijeme. Masa kao masa u jednom trenu radi ono što masa radi kada se gomila, dolazi u kritičnu točku ne bi li postala ishodište novih stvari, restrukturiranja i mutacija. Kako ljudi svoje priče, borbe, snove, želje i pouke najbolje opisuju sami prepuštamo floor Peri/Skeptiku kao i toliko puta do sada za jedno prekrasno štivo sakupljenih dekada iskustva sabijeno u intervju. Ti se fino ugnijezdi i započni si utorak sa malo inteligentnog skeptičnog optimizma. Enjoy!
1. Bok Pero. Dobro nam došao na stranice Scene. Pa da krenemo odmah s onime što nas sve zanima. Kako je nakon toliko godina došlo do stvaranja novog aliasa Skeptik? Je li rezultat desetljeća iskustva koje ima tendenciju ljude učiniti skeptičnijima i kako bi ti sam opisao emociju skepticizma?
Jednostavno nakon svih ovih godina na sceni, bezbroj partija, ploča, iskustava koja su se nakupila usput u meni je bujao aler ego koji je gradio skepticizam kako prema onome čime se bavim tako i prema pojavama u društvu koje me okružuje.
Što se glazbe tiče pojavom digitalnih medija sve je postalo dostupnije, ali to nije nužno donijelo kvalitet. Uglavnom je donijelo copy- paste DJ-e koji kopiraju Beatport 100 i producente koji se ne usude riskirati ići u nepoznato nego reclikliraju jedne te iste loopove. I tu nastaje kontradiktornost između nevjerojatnih mogućnosti koje pruža tehnologija i onoga što korisnici od te tehnologije zbilja koriste u kreativne svrhe. Sve to je hranilo skepticizam prema tom dijelu scene i odmak od iste. Čak sam i izmislio pojam koji izvrsno opisuje spomenutu površnost – Pamper techno. Skeptik je sve suprotno.
Uz to svjedoci smo mračnih sila koje nas žele vratiti u srednji vijek. Povampirena inkvizicija koja je izmigoljila iz najmračnijih kutaka ljudskih duša koja bi zatrla sve pozitivne vrednote suvremene civilizacije s jedne strane i inertna masa mladih ljudi koji dopuštaju da im takvi kroje budućnost. Imam osjećaj da se moderna technologija potakla konformizmom u mladih koji nisu zadovoljni svijetom oko sebe, ali istovremeno nisu spremni ništa poduzeti osim dizati revolucije za tipkovnicama. Žalosti me da nemamo Bob Dylana u elektronici, kako je to jednom spomenuo Jeff Mills.
Znanost grabi velikim koracima, nova revolucija je pred vratima, roboti i umjetna inteligencija će uskoro postati svakodnevnica. Većina bolesti će biti izlječiva. Strastveno pratim znanost koliko mi to mogućnosti dozvoljavaju i zbilja mogu tvrditi da nas čekaju velike promjene. Naravno, ako se ne poubijamo međusobno jer upravo sad demokracija pokazuje sve svoje slabosti. Razvoj društva debelo kaska za tehnološkim dostignućima tako da imamo anomalije u vidu sve većeg broja vjerskih fanatika koji bi ubijali sve drugačije, imamo sve više sljedbenika suludih teorija urota, itd. Velikim dijelom za to je odgovorna politika kojoj ne ide u prilog obrazovana populacija koja misli svojom glavom. Jednostavno razina kritičkog mišljenja je na kritičnoj razini. Jako sam skeptičan prema budućnosti čovječanstva.
2. Gdje ćeš po prvi puta predstaviti novi alias i koliko se zvuk Skeptika razlikuje od onoga Pere Full-Housea? Ostaje li Pero također aktualan ili Skeptik preuzima sve?
Skeptik je eksperimentalan, mračan, subverzivan, preispitivajući, hipnotički, industrijski. Ja sam između ostalog odrastao na post-punku, ranoj elektronici i industrijskom zvuku i to izlazi na vidjelo kroz Skeptika. Skeptik je preuzeo taj dio koji nisam imao prilike često pokazivati i mislim da je pravo vrijeme za to. Pero FH nastavlja živjeti u svom eklektičnom svjetlu koji je poprilično širok a koji je naslonjen na rekao bih organski dio techna i housea s velikim naglaskom na Detroit technu koji je vječna inspiracija. Za razliku od Miss Sunshine koju je alias Insolate skroz zamijenio, Skeptik i Pero FH su u bipolarnom odnosu i ne mogu jedan bez drugoga.
3. Što se odvija u Moondance taboru? Što će nas zagrijati u jesensko/zimskim hladnoćama? Šuška se o Moondance Records…
Moondance Records je logičan sljedeći korak. Zvuk kojega festival njeguje prenijet ćemo na vinilnu etiketu. Prvo izdanje koje bi se trebalo pojaviti početkom 2017. je rezervirano za analogne heroje i anarhiste The Analogue Cops, koji po mnogima predstavljaju povratak istinskim vrijednostima clubbinga. Imamo već 5 izdanja spremnih, ali neka nešto ostane kao iznenađenje. Nakon Omega Ritam i Alfa Ritam etikete koje su izbacile 9 ploča od 2002.-2004. osjećam ponovo uzbuđenje prolaska kroz sav taj proces.
4. Listopad za tebe ujedno nosi i tri gaže u Berlinu u Ritter Butzke, Birgit & Bier i Kosmonaut klubovima. Što spremaš za Berlinčane? Po čemu se publika Berlina razlikuje od domaće?
Na žalost morao sam otkazati sva tri gostovanja zbog zdravstvenih razloga. Već sam svirao u Ritter Butzke koji je fantastičan klub. Sve je fokusirano na glazbu i zvuk. Nema blještavila i nepotrebne rasvjete. Baš po mom guštu.
Razlika je u tome što Berlinčani ne robuju trendovima, ne robuju da budu viđeni nego se jednostavno dobro zabavljaju kao da ne postoji sutra. U Berlinu nema zvijezda, svi DJ-i dolaze za bitno manje novce nego igdje drugdje, i to mi je odlično. Ljudi dolaze čuti dobru glazbu i ne libe se poslušati nešto novo. U Berlinu uvijek puštam najopskurnije ploče koje baš i ne mogu puštati na svakom mjestu. Sjećam se zadnjeg nastupa u legendarnom Golden Gate klub kad sam puštao od 6-11 ujutro. Jednostavno fantastično. Osim toga, publika je u principu starija tako da je ujedno i obrazovanija.
I da, skoro pa da i nema Pampers techna :)
5. Sada kada je Moondance spremljen na počinak do novih Luna i kada su se slegli dojmovi, kako si zadovoljan ovogodišnjim izdanjem i što se planira za narednu godinu? Što bi za sebe istakao kao vrhunac Moondancea?
Nisam se ni stigao odmoriti, a već su startale pripreme za Moondance 2017. Ovogodišnje izdanje je pokazalo da je Moondance omiljeni festival domaćoj publici iako je sve više i stranaca. Nakon uglednih priznanja van naših granica, Moondance je sve više prepoznat u svijetu.
Teško mi je izabrati neki dio jer smo se jako potrudili da sve bude na nivou od početka do kraja. Prvu večer smo imali Millsa u jednom rekao bi neobičnijem izdanju kada se nadovezao na Petra Dundova i krenuo dosta drugačije i deepasto, spejsi i trensetično. Uživancija za sladokusce. Drugu večer smo imali Sirra Sama u live verziji kada je pokazao zašto redovito nastupa s Kinkom. Iza njega Josh Wink je jednostavno briljirao. Cijela kula je pulsirala. Zadnji dan je nastupio John Heckle live i pokazao svu raskoš njegovog autorskog izražaja kao i iznimne vještine s mašinama. Tu večer se dogodila i svjetska premijera novog projekta DJ Bonea i Deetrona pod nazivom The StoryTellers. Takvu atmosferu malo tko pamti. Netipičan back 2 back u kojima je svaki od njih u blokovima od 20tak minuta ispričao jedno poglavlje techna. Zbilja nešto drugačije i doslovno pričanje priče kako i ime kaže. Upravo njihov nastup je nadahnuo Ivana Komlinovića i mene da probamo nešto slično. Tako ćemo odraditi cijelovečernji b2b na moj rođendanski party 5.11. u Jungli. I ostali izvođači su redom briljirali, a sve se nastavilo svaka 3 jutra na afteru plaže Bamboocha
S Moondancom nastavljamo beskompromisno. Promotivni događaji će krenuti već krajem godine.
6. Pogledaš li scenu sada i kada si započinjao kakve promijene uočavaš? Da si mladac sada misliš li da bi ti bilo lakše ili teže uspjeti nego u vlastitim počecima? Što bi savjetovao onima koji tek kreću u elektroniku?
Razlika je ogromna. Prvenstveno zbog dostupnosti svega. Prije smo morali po ploče u Anconu, Beč ili dalje. Danas je sve na par klikova udaljeno. Međutim čini mi se da je upravo to nekako otupilo mlade DJ-e, da sve manje kopaju i traže dobre stvari. Uglavnom je copy-paste bez da se ulazi dublje, što mi je razočaravajuće obzirom da ima odlične glazbe.
Kada sam ja počinjao prvih par godina sam bio sretan kad bi me DJ pustio da gledam. Da ne spominjem da prvu godinu dvije nisam ni pitao za honorar. Danas je situacija da mi šalju bezlične mikseve sa kontrolera iz Konzuma i mp3ca s ruskih servera i odmah pitaju za nastup i pare. Naravno ima iznimaka i to jako cijenim i ako imam priliku dam im šansu. Uostalom i na Moondanceu smo promovirali izuzetne mlade snage preko natječaja.
Mnogi forsiraju da postoji jaz između stare i novih generacija. Ja se s tim nebi nikako složio. Danas ne postoji dobna granica za biti kreativan, pogotovo u elektroničkoj glazbi. Dapače, kvalitativni predvodnici su još uvijek pripadnici starijih generacija. Po meni postoji samo jaz između onih koji se trude, eksperimentiraju, uče i uvijek idu dalje, nasuprot konformista koji idu linijom manjeg otpora i puštaju što publika želi.
Pogotovo mi ide na živce današnji tech-house koji je postao mediokritetska glazba bez ikakve emocije, ispoliran do krajnjih granica, tako neinventivan i dosadan s jeftinim dizalicama, ali idealan za one koji od glazbe ne traže previše. Muzika mora provocirati, mora probuditi tu neku napetost, a opet ne koketirati s jeftinim elementima.
Mladima uvijek savjetujem da nađu svoj put, da obavezno budu drugačiji, da imaju drugačije setove, da stalno uče i razvijaju vještine miksanja, da rade na selekciji i fluidnosti miksa. Jedino tako mogu biti zamijećeni među stotinama Beatport 100 dja.
7. Što misliš o dodijeli nagrada Ambasador? Je li zajednički cilj dovoljan da uzavre krv na Sceni i koje kategorije su tebi osobno najzanimljivije? Koliko je angažirana publika esencijalna za zdravlje scene?
Mislim da je to odlična ideja koja bi trebala inspirirati sve nas da budemo još bolji. Svi smo u istoj kaši i kad prođu ta dva ljetna festivalska mjeseca ostajemo prepušteni sebi samima da od scene napravimo najbolje što znamo. Mislim da imamo dovoljno potencijala, dovoljno talentiranih ljudi koji su sve više primijećeni i izvan naših granica da bi napravili kvalitativni odmak od onoga što danas imamo. Kvantitet je nakon godina stagnacije napokon tu. Vrijeme je da poradimo na kvaliteti. Naravno da bi svak poželio educiranu publiku, ali to ne ide preko noći. Osim toga stvar je i u mentalitetu. Kod nas je uvriježeno da se počne izlaziti po klubovima već od 16 da bi nakon 6-7 godina većini to dosadilo i onda bi prestali. Vani ljudi i u kasnim godinama izlaze na techno partije. Tako da ne postoji kontinuitet razvijanja edukacije.
Naravno, ima mjesta na koja izlaze mladi ljudi koji traže od glazbe nešto više, ali se još uvijek radi o malim skupinama i malim klubovima.
8. Kuloarđije i uhode šuškaju o Viva Riva festivalu 2017. ? Što nas čeka?
Nešto se definitivno kuha, ali još nisam siguran da će se i skuhati. Do kraja godine bi trebali znati.
Upravljajte svojom privatnošću
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
