Stvorene su uz pomoć alata poput Midjourneya, a služe isključivo za osobnu i kreativnu uporabu.
Smiley je postao prepoznatljivi simbol psihodelične i rave kulture od britanskih acid house partija iz kasnih 1980-ih do danas, pogotovo tijekom “Second Summer of Love” (drugog ljeta ljubavi) u Velikoj Britaniji. Omiljeni sretni emotikon postao je ravnopravni znak zajedništva i eskapizma.
Pogledajte ostatak kolekcije i preuzmite sebi najljepše ovdje.
Stihia je četverodnevni festival elektroničke glazbe spojen s umjetnošću i znanošću koji privlači kako lokalnu publiku tako i međunarodne posjetitelje. Festival se održava na izoliranoj lokaciji u pustinji kraj nekadašnjeg Aralskog jezera.
Festival simbolično nosi naziv koji znači “sila prirode” i na jedinstven način povezuje eko-pouzorak (urušavanje okoliša uslijed suhoće Arala sa energijom elektroničke glazbe).
Lokacija festivala je impresivna
Brodovi napušteni u pustinji na suhom koritu nekadašnjeg jezera čine pozadinu, podsjećajući na fatalne posljedice uzrokovane ljudskim djelovanjem.
Festival kombinira DJ setove, vizualnu umjetnost, ekološke radionice i stručne razgovore; brine se za održivi razvoj, umjetničku eksperimentaciju, ali i društvenu angažiranost i podršku lokalnoj zajednici.
ARTE.tv je posjetio festival i napravio kratki dokumentarac kojeg možete pogledati u nastavku.
U knjizi „ Dance or Die“, glazbena novinarka Holly Dicker predstavlja prvu kritičku studiju scene, prikazujući tri desetljeća glazbenih eksperimenata, društvenih previranja i političkih intervencija.
Hardcore je osjećaj, stav i stil života u isto vrijeme i od svojih početaka u frankfurtskom technu 1990. godine, utočište je za marginalizirane ljude diljem svijeta.
“Dance or Die: A history of Hardcore” govori o mračnom usponu subkultura koje vole hardcore, čiji su korijeni u industrijskoj zoni Frankfurta 1989. godine i koje su ubrzo osvojile klubove, skladišta i polja Europe i Amerike.
Koristeći arhivske snimke, osobna sjećanja i glasove queer pionira, Dicker dokumentira kulturu definiranu ekstremnim zvukovima, otpornošću i obećanjem „pleši ili umri“. Predanost zajednice vidljiva je u DJ-evima koji su žrtvovali san i stabilnost kako bi zvuk ponijeli naprijed.
Hardcore glazba ostaje ultimativni alat i oružje u svijetu stalnih kriza
Priča nas vodi kroz stigme i moralne panike 1990-ih do oživljavanja scene 2010-ih. Za Dicker, fascinacija je započela tijekom njezina studentskog vremena u Manchesteru:
„Negdje između tulumarenja u klaustrofobičnim bunkerima iz Drugog svjetskog rata i oronulih kina bez poda, postala sam hardcore raverica“, kaže u intervjuu za njemački Groove magazin.
Kasnije je u Rotterdamu svjedočila kako je gabber postao domaća pop glazba i izvještavala o legendarnom Thunderdome raveu s 40 000 posjetitelja. Autorica namjerno preusmjerava fokus s etabliranih heroja na žene i queer glasove koji su oblikovali političku jezgru pokreta. „Hardcore glazba ostaje ultimativni alat i oružje u svijetu stalnih kriza.“
Knjigu možete kupiti ovdje.
Vikend je i sigurno tražite zanimljive setove koji će vas zagrijati za odlazak na party. Poslušajte 10 epskih maratonskih setova:
10) Joseph Capriati – 25h (Miami, 2017.): Počeo u subotu navečer, završio u ponedjeljak ujutro.
9) Danny Tenaglia – 30h (NYC): Svirao je 24-satni closing set, a zatim je nastavio još 6 sati za osoblje.
8) tINI & Bill Patrick – 31h (Sunwaves): Napali su rekord Marca Carole od 25h i srušili ga na sljedećem izdanju.
7) DJ Buddy Love – 80h (2003.): Prvi veliki album, prikupljanjem sredstava za Američko društvo za borbu protiv raka.
6) DJ Alan D – 120h (2009.): Svirao je pet dana zaredom – čak se i obrijao tijekom seta.
5) Rene Brunner – 150h: Pomaknuo je ljestvicu na šest punih dana iza gramofona.
4) DJ Hertz – 152h (2012.): Pobijedio je Brunnera za samo dva sata.
3) Smokin’ Joe Mekhael – 168h: Punih sedam dana, bez grešaka, iz drugog pokušaja.
2) Norberto Loco – 200h (Dublin, 2014.): Osam dana zaredom u The Underground Temple Baru.
1) DJ Obi – 240h (Lagos, 2016.): Guinnessov svjetski rekord. Deset dana glazbe, dopuštene su samo 5-minutne pauze po satu i nijedno ponavljanje pjesme unutar 4 sata. Do 5. dana počeo je halucinirati, ali je ipak uspio izdržati i upisati povijest.
Franko Štimac stoji iza projekta Nthercyte (izgovara se „entersite“), kroz koji se bavi glazbenom produkcijom i vizualnom umjetnošću. Iako je s produkcijom krenuo tek početkom 2024., već se profilirao kroz vlastita izdanja u kojima istražuje tvrde i energične stilove elektroničke glazbe.
U prvim radovima doticao je razne žanrove poput techna, trancea, drum ’n’ bassa i hardcorea, no ubrzo je fokus suzio na hardgroove techno, uplifting trance, hard techno, schranz, hard trance i hypertrance. Kao glazbenika najviše ga inspirira Porter Robinson, posebno njegov projekt Virtual Self, koji ga je potaknuo na istraživanje oldschool stilova i spajanje glazbe s vizualnim identitetom.
Uz glazbu, Nthercyte razvija i vizualne radove u digitalnom Y2K stilu, oslanjajući se na nekada popularnu metalheart estetiku, danas ponovno oživljenu pod nazivom Neo-Y2K. Taj retrofuturistički pristup prenosi i na svoj umjetnički izražaj, gradeći prepoznatljiv vizualni potpis.
Kao najbolji primjer vlastitog stvaralaštva ističe pjesmu “Synesthesia”, objavljenu ove godine, koja najbolje prikazuje smjer u kojem gradi svoj projekt.
Frankove glazbene uratke možete pronaći na Badncampu, SoundCloudu, Spotifyju i YouTubeu, a vizualne dizajnove na DeviantArt, Instagramu i X-u.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Antonio Zuza je dugogodišnji akter elektroničke scene u Hrvatskoj. Kroz nešto više od 10 godina, diljem Hrvatske smo imali prilike slušati njegove setove, a njegovu produkciju kroz Imogen Recordings kojeg vodi zajedno s Ilijom Rudmanom. Zajedno s Vedranom Rakom pokrenuo je Peti Kupe, a ususret početku nove klupske sezone smo s njim porazgovarali o klubu, programu i još ponekoj zanimljivosti.
Pozdrav Antonio, kako ti je proteklo ljeto? Jesi li se uspio odmoriti, napuniti baterije i pripremiti za novu sezonu Petog Kupea?
Pozdrav, baterije su napunjene i spremni smo za nove pobjede. 🙂 Neka od imena već smo najavili, a uskoro stiže i drugi dio koji ćemo objaviti uskoro.
Na samom početku ljeta bio si u Berlinu. Kako ti je bilo iskustvo i jesi li tamo dobio pokoju ideju i inspiraciju koju bi volio implementirati u Kupe?
U Berlinu je bilo izvrsno. Svirao sam u dva kluba, Kater i Sysiphos. Odlično iskustvo, publika i sve što se očekuje od Berlina. Uvijek se s takvih svirki vratiš s nekom inspiracijom, ali mislim da je Berlin jedinstvena priča i da mi ovdje trebamo graditi svoju. Kopirati nekoga mi nikad nije bila vodilja pa tako mislim i u ovom slučaju. Jedino što stvarno pratim je scena u Berlinu, DJ-i i bendovi koje bih volio predstaviti našoj publici.
Ove godine si se aktivirao ponovno i u produkciji, izbacio si dva reworka. Jedan je od Zdenke Kovačiček, a ranije i od Alfija Kabilja. Što nam možeš reći o njima i hoće li biti još reworkova u budućnosti?
Da. Jako volim raditi reworkove ili edite i nastojim ih uvijek napraviti da zvuče organski. Mislim da mi to za sada i uspijeva. Rework od Zdenkine Elektre je izašao i na talijanskom labelu Slow Motion što je super promocija za ex yu funk. Reworkova će biti i dalje, ali i nešto vlastite produkcije.
Idemo sad do Petog Kupea. Nova sezona donosi impresivni lineup i nova tehnička rješenja u klubu. Kako bi opisao glavne novitete i ideju iza ovogodišnjeg ulaska u sezonu?
Zasad sve ide dobro. Spremo je sve… samo treba odraditi otvorenje. Noviteti se najviše odnose na uređenje kluba i ponešto novog lighta i rješenja u prostoru. Također planiramo i ugostiteljstvo dići na malo višu razinu, ali naglasak je na kvalitetnom programu.
Što je za tebe osobno najveća novost ili iskorak u ovoj sezoni Petog Kupea?
Mislim da smo najveći pomak napravili ove sezone s programom u kojem stvarno ima ponešto za svakog ljubitelja elektroničke, ali i ostale glazbe. Kad napišete jedno pored drugoga imena kao što su Todd Terje, DJ Tennis, DVS1, Dresden, Palms Trax, vidite da se biralo pomno i žanrovski kvalitetno.
Prošle godine u klubu ste predstavili Sound Circuit koncept s DJ pultom u sredini podija. Planira li se to vraćati i ove sezone, možda za neke posebne nastupe?
Naravno. U ovoj sezoni do Nove godine taj koncept će se ponoviti dva puta, ali još neću otkriti na kojim eventima. Taj koncept mi je posebno drag jer je baš jedinstven, a i publika ga je dobro prihvatila.
Lineup ove sezone donosi i neka već dobro poznata imena koja se vraćaju u Kupe, ali i debitante. Kada si slagao program, koliko je bilo važno obratiti pažnju na vraćanje provjerenih favorita publike, a koliko otvarati vrata novim gostima koji dosad nisu nastupili u klubu?
Uvijek ostavljamo neke favorite koji su miljenici publike, ali treba i mjenjati. Do kraja godine gledat ćemo uglavnom nova imena, a isto tako i početkom sljedeće godine. Vraćat će se oni za koje mislimo da su nezaobilazan dio Petog Kupea.
Otvaranje nove sezone kreće senzacionalno uz DJ Tennisa. Što možemo očekivati u petak?
Mislim da se može očekivati dobra zabava i vrhunska izvedba Dj Tennisa koji je stvarno posljednjih godina pokazao da je vrhunski showman, ali i DJ za skoro svako nepce. To je čovjek koji svira na najvećim svjetskim pozornicama.
Uz klupski program, već je najavljen i djeličak koncertnog programa. Koliko ti je važno da Peti Kupe ima i taj širi kulturni i glazbeni sadržaj uz klupski program?
Nama je to jako bitna stvar. Posebno mi je drago kada vidim nekoga tko je prije dolazio isključivo na partyje na nekom koncertu i suprotno. To znači da smo uspjeli nekome malo otvoriti horizonte i uspjeli u onome što je po meni fundament ovoga posla kojim se mi bavimo.
Za kraj, imaš li neku poruku za posjetitelje uoči početka još jedne uzbudljive sezone u Kupeu?
Dođite i zabavite se, a mi ćemo nastojati da se svi osjećate ugodno i sigurno. Probat ćemo ispuniti sva vaša očekivanja, ali siguran sam da nećemo uspjeti baš u svemu. :)
Ulaznice za otvaranje nove sezone Petog Kupea uz DJ Tennisa osigurajte kroz sustav Entrio.