Skip to main content

Enigmatski elektronički šum u tišššššini Badnje noći

 
Gospodin Mraz zna sve o tebi (da, čak i to na što si pomislio), a ne želiš li se s bradatim dobrim duhom Božića susresti negdje u mraku nakon što otkuca ponoć pobrini se da nisi kući.
 
Tu u tvom božićnom planu i programu upadamo mi i zajedno s Šumovcima te zovemo na jedan topli, ugodni, bijeli šum postojanja na Šum na Umu X-Mass Edition. Gdje? U debelo tajanstvenom u misteriju uronjenom i fatamorganu posipanom klubu Enygma na jezeru Kuršanec.

 
Kada Badnja večer napokon prolije beat noćnim zrakom sparkiraj se s nama 24. prosinca na podij uz Šum mamu i tatu Sylph i Gogoleska, kojima se pridružuju Deeg i GBass. Božić nije ovdje samo za maloga u jaslama, ili kako bi ti povezao izgubljene niti s onima koje voliš. Božić je ovdje i zato jer jednom godišnje u velikom planu svemira imaš pravo na čudo. Pa po svoju porciju mirakula navrati oko desetke. U škrabicu ubacuješ 30 HR novaca, a Šumovčani poklanjaju i piće za zagrijavanje. I do kada plešeš? Do kada te bedra drže. Ostajemo na afteru dok se posljednji kapak ne spusti u umorno sretnom raspletu Božićnog jutra. I da, tada smiješ otrčati kući i s bedastim osmijehom djetinje radosti raspakirati sve što se ugnijezdilo pod tvoje drvce.
 
Poklanjamo ljudima oko sebe svakojake stvari, i malene i ne tako male, ali najvažnija stvar koju možeš dati je tvoje vrijeme i pažnja. Provedi ovu noć baš sa onima s kojima želiš i s kojima imaš osjećaj da ne bi nigdje bio radije nego baš tu i sada. Šum i Klubska od srca žele najsretniji Božić do sada i svaki sljedeći sve bolji i bolji! Ho ho ho!

Elektronički Božić na splitskom flooru!

 
Možda nismo na polu, možda nećemo obući džemper s snjegovićima koji nam je baba dala prošle godine, uvjerena da je posljednji krik mode, možda smo na obali gledajući u ledene valove kako ljube obalu s napetim mišićima koji traže iskupljenje u blagdansko doba…
 
No prije no što zasjednemo na Božićno putovanje, u petak te na splitskim ulicama čeka retrogradni korak unazad. Vraćaju se duhovi prethodnih Božića, ali umjesto tvoje prošlosti stavljaju te pred platno one glazbene. Iz zvučnika trešte dobre i stare stvari. Dirigentsku palicu zvuče kulise u ruke uzima DJ Roko koji je svoj trag ostavio na još jednoj glazbeno maritimnoj manifestaciji The Yacht Weeka, no bijela jedra i ljetne zore ovoga puta zamjenjuje povratak na jedan specifičan studio broja baš 54.

 
I tada stiže subota, 26.12. Odjeća se bezobrazno skupila u pranju, otežan kolačima i odojčetom moraš prognati onu 18. krišku torte u sebi, a mi ne vidimo ni jedan bolji način no, zateknu li te stopala u Splitu, da navratiš u CLO bar na jedan Xmass Groove. Pod metronomom tvoje vlastite Klubske stiže house večer u prstima nikoga drugog do Malesha.

 
Ivan Maleš dečko je koji je djetinjstvo ostavio na istim ovim pločnicima na koje sada lije beat sa specifičnim afinitetom za minimal tech house. Partijaner stare škole s podija se premjestio za pult i zasvirao posvuda, a posebno u lijepom sjećanju nosi nastup sa Umekom 2010. na flooru primoštenske kraljice Aurore. Malesha ste mogli loviti i za putom s Maceo Plexom nakon što je kao finalist zaslužio svoje mjesto na burn Residencyju. Elektronika je boćata voda miješanja svjetla i mraka, laganijih ritmova slobode i dubljih u ton uhvaćenih emocija, i baš u ovom tamnijem predrađu dubljeg i ozbiljnijeg Malesh nalazi sve što traži.

 
Produkcija se polako uvukla kao druga ljubav, a kada ti Beatport sasvim prvu traku odabere kao svoj vlastit izbor znaš da si našao pravu žicu u sebi. Klasično obrazovani glazbenik u džepu nosi i diplomu inženjeringa SEA instituta za glazbu a kumulativno znanje i iskustvo unosi i u elektronima nabijenu glazbu. Posljednje vrijeme rijetko viri izvan studija, gdje brusi i polira najnovije trake, a ptica na grani  nam je cvrknula da bismo ga uskoro mogli upecati i na Lausu Harisa Čustovića. 
 
Dođi i pleši u predgrađima, glavnim salama i zakutcima housea s nama! Klubska, Malesh i jedan bar u Splitu žele vam Božić za anale!

Juan MacLean: Od post punka do vrhunske elektronike


Uz utjecajan DFA label, kojeg vodi James Murphy iz sad već bivšeg LCD Soundsystema, on se veže iz početka. A što ga veže uz Tim Sweeneya iz Beats in Spacea otkrio nam je također. Inače, Juan MacLean je jedan vrlo osebujan lik, potječe iz banda Six Finger Satellite na kojeg je jako utjecao – Kraftwerk, a što se sve u međuvremenu izdešavalo – saznajte u ovom intervjuu.


1. Pozdrav Juan, jako lijepo od tebe što si ustupio neko vrijeme za ovaj intervju. Čime se baviš ovih dana, kako napreduje turneja albuma "In a dream"? Je li promoviraš live svirkama ili samo DJ setovi?

Napokon sam složio i pokrenuo svoj punokrvni live band, svirali smo na dosta festivala i u puno klubova kako bi ispromovirali "In a dream". Ljetos smo prošli mnogo europskih festivala, poput Primavere, ali također i dosta turneja po Americi. Naravno, nisam niti prestao s DJingom tako da je sve skupa vrlo zahtjevno i oduzima dosta vremena. Pogotovo kad u istoj večeri nastupam uživo, a prije ili poslije vrtim DJ set. Ali, naglašavam, da je to sve iznimno iskustvo, a live band je na najboljoj razini do sad.



2. Vratimo se malo unazad – možeš li nam reći kako je cijela elektronička priča kod tebe počela? I gdje bi stavio DFA u tu priču?

Moj prvi doticaj s elektronskom glazbom bio je Kraftwerk. Njih sam otkrio negdje oko 1990. godine. Ono što sam čuo me je oduševilo i "blew my mind". Meni je to zvučalo kao da rock band svira sintersajzere. Bilo je vrlo direktno, iskreno i naravno ritmički robotsko i minimalno. Isto tako uvukle su me njihove melodije koje lome srca. To je bilo moje vatreno krštenje u elektronici. Kasnije u 90tima navukao sam se na IDM poput Aphexa Twina i Autechrea, a onda sam otkrio i Detroit Techno i Chicago House. Moj prvi band Six Fingers Satellite vukao je inspiraciju iz Kraftwerka, DAF i drugih njemačkih elektroničkih bandova. Bile su to 90te. Koristili smo puno disko i elektroničke muzike u kontekstu post-punk postave banda.

S DFA se radilo upravo o obrnutom postupku. Okrenuli smo formulu na glavu. Six Fingers Satellite je bio rock band inspiriran plesnom glazbom, a DFA je bio label o pravljenju plesne glazbe s, na neki način, punk rock estetikom. Bolila nas je ona stvar što se puštalo u klubovima u ono vrijeme, radili smo našu priču i bili puno otvoreniji i eklektičniji u donosu na žanrove ili što ide i paše gdje te gdje se mi u svemu tome uklapamo.



3. Što slušaš kad si sam kod kuće i kad samo slušaš glazbu?

U zadnje vrijeme slušam dosta ambijentalne glazbe. Cijeli Harold Budd katalog naprimjer. Naravno i Brian Eno i Tangerine Dream. Hm, zapravo se tu radi o puno tužne sintersajzer glazbe. Kad perem suđe ili pospremam stan onda slušam DJ mikseve.


4. Je li si pročitao nešto u zadnje vrijeme? Neka preporuka?

Upravo sam pročitao "Perfidiju" od Jamesa Ellroya, on mi je jedan od autora koji su mi favoriti cijeli život. Riječ je o majstoru uranjanja u određeni vremenski period i mjesto. Isto tako, vrlo je američki. Također, upravo sam nabavio novog Williama Gibsona, njemu ću se posvetiti ovu večer. On je još jedan autor koji se bavi sveobuhvatnim alternativnim realnostima bilo vremena ili mjesta. Smatram ga pravim vizionarom.



5. Što se sprema od izdanja u budućnosti?

Upravo radim na remiksu s Tim Sweeneyem s kojim imam zajednički projekt. Prvi remiks izaći će na Andy Butlerovom (Hercules&Love Affair) labelu. Zvuk koji istražujemo je vrlo mašinski – puno 101/303/808/909. Skoro svi Rolandi su u igri. Prilično je tvrdo, ili da kažem – tuff.


6. Za kraj, koja su tvoja sjećanja iz Hrvatske. Znamo da si nastupio na Electric Elephantu i na svirci u Zagrebu na Sicko Disko večeri u Sirupu.

Ahhh, sjećam se tamo stvarno dobrog provoda. Htio bih se vratiti. Sjećam se da su ljudi bili iznimno dragi i da sam svirao cijelu noć ne želeći prestati.

Juan,
Thank you very much once more .)


Piše: Marjan Marmat Matkovic

Godina 2015. kroz oči Pere Fullhousea


"Puno gigova, nastupa u klubovima, festivalima. Moondance festival iza kojega stojim je dignut na višu razinu i prepoznat je izvan naših granica kao kvalitetan techno festival. Kao promotor ugostio sam artiste koje sam odavno želio dovesti: Octave One, Analogue Cops, Oliver Deutschnmanna, DJ Bonea. I jedna od najvažnijih stvari je da je Moondance iznjedrio dva fantastična domaća live izvođača – Ivana Komlinovića i Jana Kinčla Zeroa. Moram spomeuti i splitski klub Junglu koju sam sa suradnicimo uspio oživiti. Pred kraj godine dobio sam kao šlag na kraju dva giga u Berlinu, Ritter Butzke i kultnom Golden Gateu.

 

Pero FullHouse – Jungla's Fever Mix by Pero Fullhouse on Mixcloud

 

Godinu završavam Božićnim partijem u Jungli 25.12. uz live svirke Komlinovića i Zera, te potom Dočekom Nove godine – prvo ću nastupiti u Jungli uz Alexandra Kowalskog, a poslije i na splitskoj Rivi od 3-4 ujutro. Drago mi je da su organizatori uvrstili i techno u taj po prvi put urbani doček. Split ima jaku tradiciju elektroničke glazbe i napokon je stiglo priznanje. Uvjeren sam da je to sve uvertira u fantastičnu 2016. za koju se trenutno puno toga planira".
{youtube}vtDMwoAMB6U{/youtube}

Trake koje su me oduševile ove godine:
Subjected – Shift (Oscar Mulero Remix) [Warm Up Recordings]
Inigo Kennedy – Requiem (Efdemin 'Journey To The Stars' Mix) [Token]
Patrick Walker – Outpost [Soma]
Möd3rn – Mö 15 [Mod3rn]
Dan Curtin – Selfish feat Habida (Analogue Cops remix) [Turquoise Blue Recordings]
Bjarki – I Wanna Go Bang [TRIP]
Aphrohead – Let's Prance (Radio Slave & Thomas Gandey Last Communication Remix) [Crosstown Rebels]
Woo York – Blade Runner [Soma]
Dj Deep & Roman Poncet – Exsurgence (Main Mix) [TRESOR]
{youtube}dgAohdz8Np0{/youtube}

Video: Jon Hopkins & Nils Frahm Live Improvisation


Jon Hopkins je podijelio 6-minutni video snimljen 2014. u Berlinu, u kojem možete čuti (i vidjeti) njegov live jam session s Nilsom Frahmom.

''Prošle sam godine nastupao s Nilsom Frahmom u Berlinu. Krenuli smo improvizirati bez ikakvog plana, osim što je bila određena početna nota. Zvuk nije najkvalitetnije uhvaćen, ali nadam se da možete otprilike doživjeti što se događalo'', kaže Hopkins na svom Facebooku. 

 

Nils Frahm & Jon Hopkins live improvisation

Last year I played with Nils Frahm in Berlin. For the encore we tried improvising something together with nothing planned apart from a starting note. The audio wasn't captured perfectly but hopefully you can tell what was going on at least as well as we could.

Posted by Jon Hopkins on Friday, December 18, 2015