Umjesto kuta i mikroskopa, njihova oruđa su instrumenti i glas. Intimna topla dubina i ranjivost naspram mainstream površine utkani su u svaku notu novoga hita "Čuvaj me". Ovaj vapaj za ljubavi i pažnjom spojio je karakterističan zvuk Libra ispreplićući višeglasje s pop-rock aranžmanom i odličnim sihovima. U potpisu novog singla stoje Mario Alajbeg i producent Srđan Sekulović.
No hit koji je proljetos utvrdio poziciju banda u ruke je uzeo hrvatski majstor elektroničkog, Blacksoul, ne bi li naglasio njene elektro aspekte i preobrazio je uz podršku kolege Marka de Linea u nešto novo.
Trake su nastale kao produkt vještine dva desetljeća iza pulta pa je vlasnik renomiranog Blacksoul labela, rezident "Bears and Honey" večeri, voditelj Music Matter Radio Showa na Yammat radiju i tip čija traka "Can't Help Myself" je završila u seriji Shameless kao gosta pozvao i bosansko-hercegovačkog vještaka deep housea, tech housea i garage housea i rađaju se dva dodatka originalnoj skladbi.
Začetak samog projekta Blacksoul objašnjava ovako:
"U razgovoru sa dragim prijateljem Anđelkom Preradovićem iz Aquarius Recordsa smo zaključili da na sceni gotovo ne postoje kvalitetni plesni remixevi poznatih hitova. Dan kasnije stigao je Anđelkov email sa kanalima novog projekta pod imenom Libar. Nakon što sam s Mark de Lineom poslušao original, obojica smo se oduševili te odlučili napraviti vlastiti remix."
Pa stoga izvoli samo daj. Obogati svoju audioteku, klikni download, stavi slušalice, stisni play i isključi svijet… barem na kratko i čuvaj sebe i one koje voliš!
Spremao se za prvu glazbenu revoluciju ljetne sezone. U najnagrađivanijem ibiškom klubu, dubokom, tamnom i prostranom horizontu Spacea tako je ovoga utorka, 15. rujna, održana pretposljednja, 11. od 12, planiranih "Music Is Revolution" večeri.
Ova glazbena revolucija upumpala je bunt na sve podije Spacea s debelim lineupom, jer ako te Carl pozove, dođeš.
•Discoteca: Carl Cox, Pan-Pot, Jon Rundell;
•Covered Terrace: Circus Presents Eats Everything, Yousef, David Glass;
•Sunset Terrace: Ibiza Sonica Presents Pan-Pot (Sunset Set), Karlos Sense i After Dark sa Mr. Doris;
•Premier Etage: Burn Residency predstavlja pobjednike natjecanja;
•El Salon: Digital Groove predstavlja Mikey Duncan, Derek McNee, Woody, Birds in The Basement
Sve je započelo na brodu, plutanjem u pozdrav zalasku sunca na "Float Your Boat" partyju, koji je iz rive San Antonia krenuo uz Johna Rundella i Jasona Byea. U 21 sat Karlos Sense i Pan Pot dvojac su uz podršku Ibiza Sonic radija koji je prenosio live oderali set na Sunset Terrace.
Kako se bližio Pepeljugin policijski sat tako su se otvorili i svi podiji. Ponoć je u Main Roomu dočekana uz Johna Rundella. započevši s tech houseom prelio se u čisti techno i zatim predao podij u ruke Pan Potu. Kazaljke na satu su sjele na tri, svjetla su nestala i započelo je. Spektakl svjetla, lasera i CO2 topova popratio je izlazak Carla na pozornicu i revolucija je razmotala svoje parole.
Simultano je na Terrace Flooru Yousef pokrenuo već podobro Davidom Glassom zagrijani podij. Yousefu se uskoro pridružio i Eats Everything u jednom genijalnom B2B setu i Funktion One soundsystem je gotovo eksplodirao. Coxu iznad glave na Premier EtageHenri Matise je ugostio pobjednicu Burn Residency natjecanja Samanthu. Dok su na El Salon podiju dečki iz Digital Groove-a sa Birds In The Basement, Derek Mcnee, Woody i Mikey Duncan odveli posjetitelje na glazbeno putovanje. Multidimezionalna višefloorna fešta potrajala je do pola 9 ujutro.
Što je više za očekivati osim pričekati sljedeći utorak, 22. rujna i ponovno doživjeti okončanje «Music Is Revolution» večeri u klubu Space Ibiza sa Carl Cox-om kojemu se za finalnu eksploziju pridružuju Loco Dice, tINI, Dj Sneak, Monika Kruse I Just Be. Pridružite nam se slavlju! #OhYesOhYes
Kako Berlin sve više raste u očima turista koji se sve više slijevaju njegovim putima vlasti potežu sve više pitanja u vezi sigurnosnih standarda klubova. Naravno, skandal s rođenim Berlinčaninom jest skandal ali skandal s turistom je internacionalni skandal.
Tijekom posljednjih godina nekoliko značajnih berlinskih lokaliteta je zalupilo vrata, bilo privremeno ili trajno baš na ovim temeljima. To je zateklo Neue Heimat nakon što navodno nije imao adekvatnu protupožarnu zaštitu, prošle jeseni zatvoren je Sisyphos zbog raznolikih problema sa sigurnošću samo nekoliko dana prije Hawtinova nastupa, da bi bio iznova otvoren mjesecima kasnije.
Najveći gubitak 2015. godine ipak predstavlja Statbad Wedding, kompleks javnih bazena u kojem su se održavale mjesečne Boiler Room večeri u sobama ispod bazena. Tijekom vikenda tisuće bi se gurale uskim hodnicima i stubištima ovog podzemnog techno bunkera ili se naguravale u nagnutom prostoru ispražnjenog bazena. No čini se da je Stattbad operirao pod dozvolom bara i galerije, ali da nikada nije dobio dozvolu da bude noćni klub.
Tako je thump popričao s promotorom Boiler Rooma, Michailom Stanglom, kako bi dobili pogled na stvari iz prvog reda i kako se ova praksa odražava na noćni život Berlina.
Kako biste objasnili ova nedavna zatvaranja klubova?
Mislim da imaju mnogo veze s trenutnom političkom klimom u Berlinu. Prethodni tjedni su vidjeli dosta medijske pažnje svrnute na negativne aspekte berlinskog noćnog života – posebice na nasilje i zločine koji se događaju noću i često su usmjereni prema turistima u gradskim žarišnim točkama. Nije bilo mnogo drugačije u prošlosti, ali nedavna pokrivenost na nacionalnoj razini je možda svrnula pažnju nekih političara na noćni život Berlina.
Isto se može reći i za provođenje određenih sigurnosnih i građevinskih pravila. Većina klubova u Berlinu već dugo operira u sivoj zoni i to im polazi za rukom jer berlinska administrativna tijela nisu bila u mogućnosti provoditi kontrolu. Moguće da je došlo do promijene prioriteta u berlinskoj administraciji koja bi objasnila nedavni pritisak. Naravno da ne trebamo zaboraviti tragediju prethodnog Love Paradea – koje je jedan od učinaka bio i (potreban) mentalni zaokret prema sigurnosti.
Kako zatvaranja utječu na glazbenu zajednicu grada?
Čini mi se da u prošlosti zatvaranja nisu imala velikog učinka na glazbenu zajednicu. I publika i glazbenici su bili poprilično prilagodljivi i jednostavno bi nastavili na slijedeću lokaciju. Na sreću, grad je nudio dovoljno kompatibilnih lokacija koje smo si mogli priuštiti, tako da je odmah po zatvaranju jedne lokacije niknula barem jedna nova. No kako Berlin sve više i više postaje prijestolnica sa svim socio-ekonomskim posljedicama koje ovo nosi, pronalazak prikladnih lokaliteta posebno u Kreuzberg/ Neukölln/ Friedrichshain području postaje sve kompliciranije.
Povrh toga publika u Berlinu možda nije toliko pustolovna koliko bi trebala biti. Sumnjam da bi putovali skroz do Reinickendorfa ( dosta daleko na sjeveru) ako bi se tamo otvorio sljedeći Berghain. Čak i uspjeh udaljenih lokacija poput Sttabada je bio poprilično iznenađenje i mislim da je prisutnost Boiler Rooma igrala veliku ulogu. Ako se ove akcije za kontroliranje berlinskih klubova nastave postat će nemoguće otvoriti klub na malom budžetu. Primjena svih građevinskih i sigurnosnih zahtjeva učinit će lokalitete za underground glazbu u potpunosti neekonomičnim.
Smatraš li da je argument da sigurnost treba biti veća briga opravdanim? Ili misliš daje pretjeran?
Na sreću, standard sigurnosti ( i odgovornosti) je poprilično visok u Njemačkoj, i ne mogu se sjetiti ni jedne žrtve, izuzev jedne, u Berlinu u bližoj prošlosti koja je bila rezultat nedostatnih sigurnosnih uvjeta. Sigurnost posjetitelja, zaposlenika i glazbenika mora doći na prvo mjesto – oko toga nema rasprave i točno je da bilo koje ozbiljno kršenje treba biti disciplinirano. Ipak, ono što treba još jednom promisliti je kako građevinski i sigurnosni zahtjevi mogu biti implementirani na način koji ne čini na kulturu usmjeren rad u potpunosti nemogućim s financijskog gledišta.
Mnoge lokacije u Berlinu su postale ovo što jesu upravo zato jer su se s vremenom poboljšavale. Nedostatak kontrole je dopustio polu-legalnim skladištima s ničim više do nekoliko frižidera i razglasom da se polako s godinama otvore u potpuno opremljene i sigurne klubove. Ne kažem da je ovo ispravan način na koji bi se stvari trebale odvijati, ali barem pokazuje da su vlasnici klubova zainteresirani za postizanje standarda koji se zahtijevaju i traženje načina da se osigura sigurno funkcioniranje čak i ako nije u potpunosti po propisima.
Smješten u Bukurešt u Rumunjskoj fino sjedeći na vremenskoj traci od 27. studenog do 2. prosinca festival od početka od kraja nastavlja bez pauze. Da točno tako, preko 100 sati u komadu zvučnici se ne gase što ga čini “najdužim glazbenim eventom u europskoj povijesti noćnoga života”.
Među 80-ak imena koja su se upisala na lineup nalazio i bombe poput Tama Sunoa, Ben UFO-a, Jackmastera, DVS1, a objavu još šezdesetak čekamo. Koncentrirani su isključivo na najbolji house i fini oštri techno.
Može li se ovo izdržati, što se događa sa srcem i dušom u intervalu između početka i kraja ovih maratonskih 100 sati, koliko će se sna žrtvovati za sjećanja i može li ovo biti učinjeno? Sve ćemo saznati na zalasku studenog. Do tada, izvoli, prozuji službenom FB stranicom i enjoy!
Ulaznice s vretenastim ženskim prstom i dugim crvenim noktom koji je nestajao po otrgnuću kupona, Štef na šanku i zebra na zidu… sve ovo nalazi se u kutiji sjećanja na mjestu na kojem je u 80-ima živio rock’n’roll i koji su oblikovali jugoslavensku glazbenu scenu. Kako bi publika ostajala što duže koncertni klub u kojem se Gobac prvi puta skinuo 1983., je polako pod vodstvom Tome In der Mühlena i Tome Ricova počeo pretvarati u DJ club na glazbenim večerima Tom Tom Club, koje su rasprodavale upade tjedan dana unaprijed.
Susjedi su ludili i bunili se da klub ne radi po pravilima zakona u ugostiteljstvu. Oko njega je uvijek bilo živo, mirna ulica pretvorila se u glazbenu meku. No vrata su se uz tresak zalupila 2002. i na njima je osvanuo lokot. 13 godina kasnije prazne boce i čaše još stoje na stolovima, DJ kabina zamijenila je binu a fasada je narančasto-plava. Nekada zvonki vođa scene sada sjedi u tišini dok se za prostor grabi nekoliko strana.
Posljednji vlasnik Mladen Mitak zaljubio se u prostor, uložio u njega i vodio klub od 1994. – 1999 i sada je u sporu s Gradom za odštetu od 6.5 milijuna kuna jer su mu nakon pet godina obećali produžiti ugovor, a obećanje nije bilo ispunjeno. Mladen je ujedno i spomenuo kako ga je iz čiste zezancije na tjedan dana prijavio kao vjersku zajednicu “Preuzvišenog Srca Mladena Mučenika”, a i prvi vlasnici, sindikati pošte i telekomunikacija, žele prostor nazad u potpuno odvojenom sporu.
Gradski ured za imovinsko pravne poslove nije htio puno komentirati ovu osjetljivu vruću točkiu zagrebačke glazbene povijesti jer se još vodi spor između Grada zagreba i društva Selecta international d.o.o., no kako Večernji, koji je i prvi dobio ekskluzivni ulazak u zatvoreni klub napominje, kruže priče da bi klub iz vlasništva Grada uskoro mogao pasti u ruke države. Sudbina kluba koji je ispisao tolike priče i dalje ostaje nejasna i iscjepkana, zapletena u birokraciju i mutna, no sjećanja svih onih koji su proveli 90-e kraj njegovih zvučnika i dalje su jednako živa.
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
