Škotski je producent ovih dana postao prvi umjetnik koji je imao čak osam Top 10 singlova s jednog albuma, točnije njegovog platinastog albuma “18 Months” na kojem se nalazi hitovi kao što su “Sweet Nothing” ili “We Found Love” na kojem pjeva Rihanna.

Kao svoje najveće životno postignuće naveo je nedavno dobivenu Ivor Novello nagradu za najboljeg glazbenika, ali i naglasio kako se sada želi posvetiti stvaranju dobre glazbe, a ne tek nizanju hita za hitom.

“Radim više dance glazbu koja vjerojatno neće ući na ljestvice, a nagrada je kao podvlačenje crte nakon dviju godina tijekom kojih sam samo izbacivao singlove, hitove”, rekao je Harris za MusicWeek.

 

 

O mladome se producentu i ne zna puno – znamo da je ime uzeo od ozloglašenog dilera cracka koji je bio jedan od ključnih osoba odgovornih za crack epidemiju u osamdesetima te kojeg su ubili dok je služio čak sedam doživotnih kazni u zatvoru. Znamo i to da svaka njegova traka zvuči kao da je trebala izaći na kultnoj Dance Manii još u osamdesetima.

Misteriozni momak dosad je izdao tri LP-a, sve na njujorškome underground labelu L.I.E.S. (Long Island Electrical Systems), i ama baš svaki je bio veleuspješnica, barem među krugovima ljubitelja booty clapping housea. Već prvi  “Heart And Soul / Sprk Tha Dust”, izašao 2012. godine, pokazao je kako Edwards voli visoki tempo, rijetko kad se spušta ispod 140 bpm, a stvar “Sprk Tha Dust”  svojim je opscenim stihovima osvojila plesače diljem svijeta. “Heart  And Soul” Edwardsa prikazuje u romantičnijem svjetlu i mogli bismo ju smjestiti u mekšu liniju ghetto housea, ali i dalje je dovoljno nabrijana da zaplešete.  

“4 Club Use Only” album je kojim je Edwards zašao u vode deep housea, ali i dalje ostao vjeran svome prljavome zvuku, te se kao najveći hit izdvojila traka “Bells”.

Ovih dana izašao mu je treći LP, “White Owl”, koji se opisuje kao spoj Dance Manie i Green Velveta. Svaka traka, “White Owl”, “The Fast Lane” i “Drop Dead”, počinje surovo bez milosti i samo postaje žešćom kako se razvija.

{youtube}CBwUSKjjqG0{/youtube}

 

Perkulator, distorzija, opaki groove, debeli bass postali su zaštitni znakovi Delroya Edwardsa, a mi ga preporučamo svima koji se vole porazbacati po podiju, ali nikako onima slabijeg  srca. {youtube}g4qeUCTGvI8{/youtube}

 

Ove su riječi izašle iz usta Fatboy Slima, odnosno Normana Cooka, na ibiškoj IMS konferenciji, godišnjem okupljanju glazbene elektronske industrije na bijelome  otoku te na kojem Cook mentorira 18 DJ nada koji su pak dio Burn Studios Residency programa. Mentoriranje je integralni dio konferencije  te nakon njega troje najboljih dobiva rezidenciju tijekom sezone.

“Možda je ironično da ja to kažem budući da sam prestao piti prije tri godine,  ali tijekom velikog dijela svoje karijere osjećao sam da moram biti u party raspoloženju.”

Uz Cooka, mentori su još i  Solomun, Steve Lawler, Avicii i Maceo Plex, ali Cook je daleko najpoznatiji po svome opakome smislu za humor i povezanosti s publikom.

Ujedno je naglasio i važnost uspostavljanja očnog kontakta s morem ljudi ispred vas. “Neki DJ-i provedu  cijelu noć gledajući deckove što je odlično za ono što rade tehnički, ali ako ne uspostavite kontakt s očima, ne možete znati da li osjećaju vašu glazbu ili ne.“

“I ima točno određen pogled koji dobijete i koji kaže, da, stvarno uživam u ovome, ali ima i onaj koji kaže što li to pobogu radiš?”

Cook je ujedno istaknuo i kako nije sve u “sjedenju u svojoj sobi i pripremanju savršenog miksa već se radi i o zabavljanju ljudi – to nije težak princip za usvojiti.”

Na International Music Summitu Fatboy Slim je bio glavni gost Večere s legendom, te je nastupio na IMS Festivalu u Dalt Villi zajedno s Peteom Tongom, Hot Since 82 i nizom drugih sudionika konferencije.