Elektronski beatovi protutnjali Velesajmom
Za razliku od prvog izdanja organizatori su boljke prošlogodišnjeg izdanja Electronic Beats festivala ispravili upravo u segmentima u kojima su im prošle godine prigovarali, a u prostoru Velesajma dodatni sadržaji EB-a poput photo bootha, štanda s promo poklonima ili velikog chill out prostora koje čine cjelokupnu prezentaciju ovog jednodnevnog festivala došli su do izražaja. Time su ujedno stvoreni perspektivni temelji da ovaj elektroničko –indie festival svake godine bude još veći.
Što se glazbenog dijela tiče, Zagrebački dvojac Kimiko nastupio je još u onom dijelu kad se publika tek okupljala i zagrijavala za nastavak večeri, pa ih je popratila tek šačica fanova, dok je program već u 20h otvorio DJ Itch koji se zajedno s DJ Pitzekom u DJ Boothu pobrinuo da glazba na EB-u i u pauzama između glavnih imena nikako ne prestane.
Točno po rasporedu u 22h nastupila je Dominique Dillon, mlada brazilska glazbenica s prebivalištem u Berlinu u kojem je za Bpitch Control izdala svoj debi album "The Silence Kills" te ga u pomalo mističnoj mračnoj atmosferi, bez efekata na pozornici Velesajma i predstavila. Dillon je uspjela zainteresirati nešto veći broj publike, iako je ovaj prvi dio večeri bio idealan za druženja i sretanja dragih ljudi u među prostorima što je festivalu dalo dozu opuštenosti koja ga djeli od koncertnih izvedbi i zbog kojih toliko volimo festivale.
No kad se Woodkid pojavio na pozornici s osam članova benda, od čega tri puhačka instrumenta, četiri bubnja, synthovima i ritam mašinama dvorana se ugodno popunila, a publika je zainteresirano iščekivala kakav nam to novi zvuk donosi Francuz kojem je ovo prvi nastup u našoj zemlji. Uz toliko instrumenata u najmanju se ruku Woodkidova glazba može nazvati zanimljivom, ugodnom za slušanje, dramatičnom i atmosferičnom. Uz prikladne vizualizacije, zanimljivu pojavu i nešto novo na ovim prostorima Woodkid je hipnotizirao publiku, izazvao ovacije, a zvuk je bio puno bolji i puniji nego tijekom nastupa headlinera Hot Chipa.
Ukoliko se ne nalazite u prvim redovima nemoguće se oteti dojmu da bi sve skupa trebalo biti glasnije i čišče posebno u izvedbi Hot Chipa. No publika se nije dala smesti pa se zajedno s Hot Chipom pjevalo „How Do You Do“, „Ready For The Floor“, „Over and Over“, 'Boy from school', kao i druge pjesme s novog "In Our Heads" albuma u kombinaciji sa starijim hitovima koji su ih učinili poznatima.
Nažalost zvuk je malo pokvario dojam njihovog nastupa koj je trajao sat i pol što je ispravljeno odličnim nastupom berlinskog Modeslektora koji su prema svemu ipak najiščekivanije ime festivala i na čiji su si nastup prisutni dali oduška, ipak su oni na ovom izdanju Electronic Beats festivala najviše elektronički nastrojeni. Plesalo se, pljeskalo, skakalo i mahalo glavama dok je zločesti berlinski elektro techno zvuk s dozom acida ponukao Gernota Bronserta i Sebastiana Szaryja da delirij poveća polijevajući po publici sve tekuće što im se našlo pod rukom od vode do šampanjca. VJ vizuali su popratili zvuk njihovog posljednjeg albuma „Monkeytown“ kojeg su uostalom i na Velesajmu promovirali te uz majmune i upečatljive poruke na video zidovima učinili njihov nastup prema našem ukusu highlightom festivala.
Nakon prošlogodišnjih dragih uspomena vezanih uz nastup Roisin Murphy, Digitalism i TEED-a u Tvornici, ove su godine Woodkid , Hot Chip i Modeselektor live nastupima osvojili novu publiku i zadovoljili jesenske apetite redovne koncerte publike. Vratili smo se novim uspomenama i osjećajem da je Electronic Beats festival ispoštovao dužnost da glazbeno obrazuje, ali i zabavi publiku, dok se 9. paviljon Velesajma pokazao dostojnim prostorom da ispuniti zahtjeve organizatora koji nam namjeravaju prirediti veća glazbena događanja u gradu Zagrebu. Publike još uvijek sasvim dovoljno ima.
Fotogalerija -26.10.2012. Electronic Beats Festival/Paviljon 9./Zagrebački Velesajam
Dobar je osjećaj preporoditi se. Kad od vas zatraže nešto tako veliko kao što je Balance CD, svakako sam motiviran i ulažem srce i dušu kako bih pružio što veći spektar svega onoga što volim u elektronskoj glazbi. Naravno teško je ugoditi svima, uvijek će postojati ljudi kojima se CD neće svidjeti, zato sam izanalizirao cijelu svoju kolekciju i pokušao složiti sjećanja uz svaku stvar koju sam odabrao. Za svaku sam se stvar prisjetio gdje sam bio kad sam ju stvarao, postoje uvijek one „trake“ koje zauvijek ostaju s vama. Teško je s elektronskom glazbom imati posebnu vezu, jer nisu to klasične pjesme pa da pamtite riječi još dugo. Zato je to za mene bio još veći izazov, odabrati singlove koji bude određene osjećaje i vidjeti jesu li ih i drugi na sličan način nekada negdje doživjeli.
Ne želim zvučati kao stari prdonja, ponekad vrećica čipsa traje dulje od pola stvari koje se izdaju danas. Odlično zvuče u klubu, da me ne shvatite pogrešno, ali ne traju dugo. Zato kad izdajete fizičko izdanje poput CD-a, morate odabrati nešto posebno.