Tada je 1500 zaljubljenika elektronskog zvuka dočekalo "Chelsea Boya" u magičnoj euforiji tada uzavrele splitske scene.

Richard West, široj glazbenoj publici poznat kao Mr. C i frontman legendarne dance grupe The Shamen, a insiderima i kao vlasnik etikete Plink Plonk te suvlasnik kultnog londonskog kluba The End, jedan je od pionira moderne plesne glazbe kojom se bavi od davne 1987.

Nevjerojatno, ali istinito, nakon više od 20 karijere, Mr. C je 15.01.2011. po prvi put nastupio u kultnom londonskom Fabricu. Povodom tog događaja, izlaska njegovog novog albuma ”Smell The Coffee” i života u Los Angelesu, Joe Le Groove razgovarao je s njim za portal The Guestlist Network. Sirup na svojim stranicama donosi i opsežan intervju s Richardom Westom iz kojeg mi izdvajamo najinteresantnije odgovore, a na dnu je link na kompletan članak.
{youtube}ySu9YiawOFs{/youtube}

Iza njegovog pseudonima krije se prvo slovo njegova omiljenog nogometnog kluba, Chelsea, čiji je gorljivi navijač od malih nogu. Zapravo se kao radijski voditelj i MC prvo pojavljivao pod inicijalima CB (Chelsea Boy), da bi ga kao sedamnaestogodišnjak skratio na C i dodao Mr. Prije nego što se počeo profesionalno baviti glazbom, Richard je radio kao krovopokrivač, da bi se potom zaposlio kao mljekar, što je bio idealan posao za mladića koji je noći provodio po klubovima. Prvi angažman kao MC dobio je na piratskom radiju LWR, a potom na Kiss FM-u, gdje upoznaje Evil Eddiea Richardsa. S Eddiem je izbacio i svoju prvu ploču ”Page 67”, a to će poznanstvo biti i od presudne važnosti u njegovoj odluci da postane DJ.

Posljednjih godina živi u SAD-u u nadi da uspije kao glumac nakon što je 3 godine pohađao studij glume. Svoj DJ stil trenutno opisuje kao underground-trippy-haunting-sexy-stripped back-electro-maximal-tech house. Pored Mr. C-a, nastupit će Sergej i Arszenik. Upad je 50kn prije 00h, 60kn nakon, a happy hours traje od 23h do 01h.
{youtube}xGeZbDA8otY{/youtube}

Isječak iz intervjua:
Richard, objasni kako to da tek sad, nakon više od 20 godina DJ-inga debitiraš u Fabricu?
Razlog je vrlo jednostavan. Kao jedan od suvlasnika The Enda, čitavo sam vrijeme zapravo bio ”na suprotnoj strani”, odnosno velika konkurencija Fabricu. Nakon što smo zatvorili The End 2009., napokon sam mogao nastupati diljem Londona bez straha da će mi to utjecati na posao. No, osim The Enda, u Londonu još uvijek radim svoje Superfreq večeri jednom u 3 mjeseca. Kako je posljednji Superfreq prije toga bio u prosincu, a sljedeći nakon u ožujku, kad smo proslavili devetu godišnjicu, otvorila se opcija da početkom 2011. napokon zasviram u Fabricu.

Sviraš li još uvijek svoje DJ setove isključivo s vinila?
Uglavnom da. 90% mog seta i dalje je na vinilu. S CD-a ću pustiti neku svoju neobjavljenu stvar ili neku koju mi je dao neki prijatelj. Dva su osnovna razloga za to – prvi je interakcija koju vinil pruža. Buljenje u laptop kao da čitaš email, nekako te odvaja od publike. Nema ničeg sexy u gledanju u laptop, dok je stavljanje ploča na gramofon i miksanje po meni sexy. Drugi je razlog jedinstveni zvuk koji pruža vinil u kontaktu s iglom. Toplinu tog zvuka nemoguće je digitalno reproducirati.
MR C – Winter 10 Mix by Elite Music Management

Kakva je situacija sa Superfreqom? To je tvoj brend koji je odavno nadišao London i državne granice…
Devetu godišnjicu Superfreqa proslavili smo početkom ožujka, a posljednjih nekoliko godina izveli smo brend na globalnu scenu. Pet smo sezona odradili Ibizu, u DC10 i Club Undergroundu izuzev prošlog ljeta. Tri godine smo radili u Calleu, u Francuskoj, no sad, kako već dvije godine živim u Los Angelesu, odlučio sam i Superfreq više orijentirati na američki kontinent. Odradio sam već 4 Superfreq turneje po Južnoj Americi. Pokrenuo sam mjesečnu rezidenciju i u jednom klubu u LA i povremeno u San Franciscu, New Yorku, Washingtonu i Chicagu. Tu su i česte svirke u Londonu i Southamptonu te moskovskom klubu Solyenka, a pregovaramo i s nekim klubovima u Parizu i Italiji. Upravo sam odradio i australsku Superfreq turneju.

Cijeli intervju čitajte ovdje.