Pocelo je suludom budvanskim provodom kotrljajuceg kamenja, drugi je izgubljen u sumici plaze Kamenice nakon komiske, ribarske, gdje sam zahvaljujuci bezvremenskom dj Jaki i londonskom mega caru Eddie Richardsu, gubitak mobitela pretvorio u bezbolni krescendo glazbe glede, a treci na zalasku bracke party sezone.Trece gubljenje, ipak se nije pretvorilo u trajni gubitak zbog savjesne higijenicarke kluba Mistiq.
Osim nalaska moba, te veceri je pronadjena i raskosna house glazba. Dj Hasho i korculanin Zookey u stravicno maloj posjecenosti kluba odsvirali su spontanu party rapsodiju zvukova, te jednostavnim kvalitete oborili, mali al vrijedan uzorak raspamecene i plesom obuzete publike. Kao u vremeplovu najemotivnijih prisjeta na lipa prohujala vremena. I kao po nekom nepisanom pravilu uvijek su ti slabo posjeceni partiji iznjedrili vibru ljubavi i notnih semplova.Dj Hasho, najlegendarnija ikona dalmatinskog housea opet je prvi skoj rasplesao zvjezdanim stazama sretnog boljitka i vjere u glazbu koje toliko malo ima u moru razvikanih partija. I svi ti veliki dj evi koji su nas pohodili u ljetnoj invaziji (uz rijetke izuzetke) ostali su nekako u sjeni ove male opustene dj veceri. A za dobre momente potrebno je tako malo. Opisan party na kraju bracke sezone. Razbuktao je sve sto se kvaliteta glazbe zove, a svima koji su utopljeni u shemu gdje je nestao istinski party covjek, gdje se skrio te veceri, ostaje na teret da su opet zalutali u moru nekih drugih prostora gdje komercijalni shrot ubire danak estradizaciji i zutilu provoda.
