Kako je Frankfurt bio meka rane techno scene?
Techno zvuk se pojavio u 1980-ima kada su pioniri elektroničke glazbe poput Kraftwerka inspirirali mlade glazbenike i producente da krenu eksperimentirati sa sintisajzerima i gramofonima.
U tom vremenu Detroit je bio ispred svih, ali Europa je također bila kreativna i aktivna. Upravo jedna od glavnih lokacija tog vremena je bio Frankfurt u kojemu je scena bujala.
U 2022. Frankfurt je postao dom Muzeja moderne elektroničke glazbe (MOMEM) koji je prvi takav muzej u svijetu. Direktor muzeja Alex Azary je u razgovoru za DW otkrio kako su on i drugi pioniri scene poput Sven Vatha i DJ Talla 2XLC-a pomogli u stvaranju techno pokreta.
Kako je techno postao popularan u Frankfurtu od svih mogućih lokacija?
Vrlo rano, svega nekoliko gradova je imalo scenu. U 80-ima, možda je svega 5-6 gradova na svijetu imalo klubove, producente, glazbenike, izdavačke kuće i prodavaonice ploča. Još jedan važan razlog je u to vrijeme bio Dorian Gray, klub kod aerodroma, koji je uvijek gurao inovativne koncepte glazbe. Zamišljen je kao verzija Studia 54 iz New Yorka, gdje se najviše oslanjao na disco, ali nije trebalo dugo DJ-evima da krenu svirati elektroničku glazbu.
Vi ste bili dio scene u tom vremenu?
Da! Još se sjećam svog prvog odlaska u Dorian Gray, kad nisam još imao ni dvadeset godina. Čim sam zakoračio u klub, moje srce je počelo udarati u ritmu koji je izlazio iz zvučnika. Počeo sam se baviti DJ-ingom u 1982., a dvije godine kasnije sam s prijateljom Tallom pokrenuo Technoclub. Bio sam još i promotor u Dorianu Grayju, gdje smo od 1987. do kraja 2000. održavali Technoclub večeri i sve velike rave partyje.
Klub je bio jedinstven, kao ni jedan drugi u svijetu. Mnogi ljudi, uključujući DJ-eve doletili bi do Frankfurta samo da partijaju i onda bi odletjeli ponovno doma. Kako je frankfurtski aerodrom internacionalna zona, nije bilo točno određene satnice kad se klub zatvara, tako da je mogao raditi kako god smo htjeli. Bio je važno mjesto na samom početku elektroničke scene, nažalost se zatvorio zbog sigurnosnih razloga.
Ovih dana, Berlin je glavna točka poprišta elektroničke scene u Njemačkoj….
Danas nema više toliko prostora u Frankfurtu. Teško je kreativnim ljudima otvoriti klub i pokrenuti neki svoj koncept. Ovdje danas klubovi postoje da prodaju piće, a ne da razvijaju glazbu što je veliki problem. U Berlinu s druge strane, stvari su se eksponencijalno proširile padom Berlinskog zida. Stara skladišta, tvornice, naglo su postali domovi klubova gdje se scena mogla razvijat. Nažalost takvo nešto nema u Frankfurtu.
Iako Frankfurt nije aktivan kao nekoć, posljednjih godinu dana itekako privlači ljubitelje elektroničke glazbe zbog muzeja namijenjenog sceni. Koja je bila ideja iza muzeja?
Moj partner Talla je imao ideju za muzej. Još u 2011. kada je putovao južnim krajevima Europe i davao predavanja mladim ljudima, dosta ih je bilo zainteresirano za priče o počecima scene. Stoga jednostavno je došlo do toga da se ovako nešto treba pokrenuti. Zapravo mi se više vidimo kao i kulturno umjetnički centar, zato što je klupska kultura i dalje aktivna te i dalje svjetski fenomen. Riječ muzej u nazivu je tu da se javno naznači da je ovo institucija, jer mi pričamo u kulturološkom pokretu koji postoji 40 godina te je inspirirao i odgojio generacije.
Carl Craig (photo by Tim Saccenti)
Rad se temelji na preklapajućim zvučnim petljama koje se pomiču i teku prostorijom putem niza zvučnika, programiranih tako da je svaki ciklus od 30 minuta drugačiji. Četiri LED stupa pružaju minimalan, vizualni pandan glazbi.
Iako Party/After-Party ima svoje korijene u underground plesnoj kulturi, Craig jasno daje do znanja da on ne pretvara samo muzej u klub. 
Party/After-Party je slavlje underground elektroničke glazbe i osjećaja solidarnosti i slobode koji je ona velikim dijelom ponudila, Crne i queer zajednice. Kako bi se učvrstila ova veza, tri dana glazbenih nastupa, s Craigom i prijateljima, suradnicima, uključivao je DJ Holographica, Moodymanna, Kinga Britta, Moritza von Oswalda, Kennyja Larkina i druge. Elektronička glazba nedvojbeno je ušla u mainstream, i iako je Craig djelomično odgovoran za njezino široko prihvaćanje, vjeruje da Party/After-Party može ponuditi okus njezinog radikalnijeg potencijala. “Ono što radim uvijek sam smatrao umjetnošću, a ne robom“, kaže. “Kad mi ljudi daju napojnicu, kažem, ‘Već sam plaćen.’ Ako prihvatim tvoju napojnicu, očekuješ da pustim tvoje omiljene pjesme, a to se ne događa.”
“Želim da ljudi imaju mogućnost povezivanja sa svojim duhom“, nastavio je. Party/After-Party je nastao 2020. u njujorškom Dia Beacon muzeju Craig je tada transformirao podrumske prostorije muzeja u zvučnu kulisu koja je imala melankolične i euforične momente. U rujnu prošle godine izbacio je i 180-gramski LP na 2 vinyla i bookletom koji se može naručiti 
