Craig Richards je najsretniji čovjek u Londonu
Craig Richards je otac, slikar, glazbenik, kolekcionar i putnik koji se u susret proslavi 13. rođendana Fabrica, ujedno i njegovog drugog doma, ipak odlučio porazgovarati s glazbenim novinarom i urednikom Marcus Barnesom i otkriti kako danas živi.
Intervjue je jednostavno prestao davati, jer su nakon nekog vremena svi izgledali isto, ista su se pitanja i odgovori vrtjeli u krog i nije više bilo smisla odgovarati na njih. Danas nakon 13 godina Fabrica još uvijek uživa u svojoj rezidenciji i svaki tjedan kupuje nove ploče. Kaže da je sretan što nije odrastao u doba interneta, sretan je što nikad nije postao komercijalan i napravio veliki hit. Ljudi koji to jesu uspjeli stvaraju određenu sjenu, u toj sjeni se nalaze ljudi poput njega, A Craig voli biti u toj sjeni. I nakon toliko godina u glazbi je još uvijek prije samo kritičan nego samouvjeren.
{youtube}mmbfDWefe7E#!{/youtube}
Osniva uskoro svoj 7” label, zbog kćeri tinejdžerice upoznat je s pop glazbom, neke mu se pjesme čak i sviđaju, no kad pušta glazbu za njeno društvo podij ostane najčešće prazan. Nikad nije mogao podilaziti tuđem ukusu pa tako ne može ni danas, nikad nije razumio DJ-e koji su uživljeni u sebe, za njega je glazba ta koja se ljudima sviđa, ne on kao lik ispred njih. Ostao je vjeran undergroundu, uživa kupovati vinile i puštati glazbu na njima. Za Craiga je posebna čarolija gledati gramofonsku iglu kako nježno prelazi preko vinila i stvara svoju glazbenu priču. I nakon 13 godina u Fabricu osjeća se kao najsretniji čovjek u gradu, kad u 5 ujutro nakon giga napušta klub zna da je to jedino mjesto gdje bi toliko dugo želio biti.
