Cookie Consent by FreePrivacyPolicy.com
Baner

DnB dijamant Balkana: Adis Kutkut aka Billain

Ponedjeljak, 18 Travanj 2022

Naš susjed iz Bosne i Hercegovine kroz multimedijske prakse godinama stvara čuda i fantazije

Osim što se bavi audio produkcijom i glazbom od ranih dana te niže uspjehe s najpoznatijim producentskim kućama,također je uspješan u filmu, crtanju, dizajnu te SF-svijetu. Njegov album „Nomad's revenge“ nominiran je za najbolji album godine na British DnB Awards, dobitnik je Ambasadora 2021. za regionalnog izvođača godine te je sudjelovao na raznim svjetskim audio-video projektima koje je uspješno realizirao.

Veoma kvalitetan i svestran umjetnik s Balkana. Iako se pronašao u Drum and Bass i Neurofunk elektronskim žanrovima, u ranijim danima je bio okupiran technom, houseom, hip hopom, jazzom... U nastavku intervjua otkrijte ostale detalje oko Billainovog umjetničkog stvaralaštva.


 
1. Pošto si u umjetnosti oduvijek, koji su sami početci tvog stvaralaštva? Od kuda si crpio svoju prvu iskonsku inspiraciju i ljubav za umjetnošću?

S četiri godine se desilo to neko drugačije crtanje, crtao sam oči prije svega. Mislim da me je to jako rano zaintrigiralo kao klinca, i kako nisam sa punom familijom odrastao, tako introvertan proveo bih puno vremena čitajuci ljude kroz njihove poglede, i dobio sam to neko šesto čulo koje mi je nekad pomoglo da se klonim problema u getu ratnog Sarajeva, a i da prepoznam dobrotu. Taj dio je bitan jer je povezan sa stvaralaštvom; introvertni sistem je u mom životu stvorio toliko toga u kompenzaciji samoće da mi na mom "ostrvu" ne bude dosadno. Mada se to kasnije pretvorilo u opsesiju da učim sve što me zanima, čak i na naučnom nivou.

Mislim da se tad u tom školskom buntu "primitivnog školovanja iz prošlog ideološkog režima" rodila ljubav za informatičkim znanjem i poveznicama silnih crteža, slika, skulptura i zvuka koji su se ipak nadovezali blagom sinestezijom. To više nije ljubav već neki viši pojam bića ili uopšte postojanja. Stvaralaštvo je iznad umjetnosti, a umjetnost je danas valuta; vrsta robe koja se svakim danim sve više digitalizira. Ono što je ipak iskonsko ostalo u umjetnosti je ta originalna moć stvaralaštva. Nešto posebno i lično što mogu da podijelim sa svima da ovo mjesto učinim ljepšim, i da ljude približim svom ostrvu isto uz najiskrenije dobrodošlice. Bitno je šta kao djeca vidimo, pronalazimo, čujemo; to nas usmjeri cijeli život u prostore gdje eventualno otkrijemo šta zapravo volimo prije ili kasnije.  



2. U kojem razdoblju svog životnog puta si otkrio za DnB glazbu i kako to da je DnB prevladao u tvom radu?  

DnB se desio vjerovatno s prelaza, sa godina elektronskih eksperimenata koje su stvorile Chemical Brothers, Prodigy, Fatboy Slim, Aphex Twin, tačno vidimo prelaze Peshay, Goldie, Photek, s druge strane Leftfield, Massive Attack, dvije trećine Ninja Tunes labela, Amon Tobin cjelokupno. Piratstvo u Bosni je bio savršen edukacioni sistem za one poput mene koji su mogli samo priuštiti disk i kasetu od 4-5 bosanskih maraka - 2-2.5 eura na pijaci. Otkrivanje muzike na dnevnoj bazi. Bitno je pomenuti da je međuperiod bila eksplozija techno scene koji je tad šokirala i Motte-a jer nas prestanak rata je aktivirao nesto slično padu berlinskog zida.

Ja tada sa 14,15, pa sa 16 imam svoje prve radio mixeve sa radio Fern-a po prvu svirku preko rebirth-a kao liveact techno dj na "Electronic music connection" u CDA. Taj minimal Techno je nevjerovatan žanr, jer treba napraviti jednu veoma inteligentnu vrstu 4x4 repeticije a da ima neki sulud narativ. Nakon vjerovatno hiljadu techno projekata, jednostavno želja da nađem hiphop i dnb i scifi narativ u kombinaciji je ponudila tada drum and bass scena. Vjerovatno moja nezasitna želja za kompleksnim progresom i učenjem da pravim nešto u mnogo neistraženih i mlađih žanrova.



3. Koji je tvoj osobni stav prema DnB sceni na Balkanu? Kakva je situacija s DnB glazbom u Bosni?  

Pohvalio bih novu ekipu "Prototip" koja rastura u Sarajevu u underground domeni, obično ljudi prave neki red al oni sad preuzimaju. DnB je imao uvijek kultnu poziciju u Sarajevu iz razloga što smo kao "Kontra Dj-z" dovodili pionire već krajem 90ih, Stakka & Skynet, Optiv, Matrix, Kemal, Teebee, Black Sun Empire, Bad Company itd, a to je privuklo mnogo ljudi pa tako i mene u crew otkrivsi njihov radio, i partyje koje su pravili na raznim lokacijama.

U Beogradu je to uradio Codex crew, burazeri Phase, Toxic i Batinjo Kastiljas. u Novom Sadu je Baseline crew i drugovi tadasnjeg Hain Teny crew-a Shpire pa Surenje s Bojanom. U Zagrebu Confusion DJ-s kratko ali ubrzo - Dirty Beatz, moji drugovi Kodin i Tekitoka i Luka. Ovi ljudi su odgovorni za neke najbolje partyje koje smo imali, koje imamo i koje ćemo sigurno imati na Balkanu jer svi ovdje ljudi imaju nesto zajedničko, a to je da istinski vole ovaj žanr.



4. Pošto je pandemija uzrokovala čitav preokret na globalnoj glazbenoj sceni,  mnogi umjetnici su zapravo doživjeli katarzu tijekom pandemije, kakva je situacija bila s tobom i projektima?

Ne znam sta bih tačno izdvojio; S obzirom gdje sam, oduvijek smo imali vrstu izolacije kao zemlja sa veoma mizernim pasošima i restrikcijama dužih kretanja, a kad na to dodam svoju introvertnu izolaciju osjetio sam da mnogi ljudi nemogu da žive ono što ja živim cijeli život. Nekima je to katarza ne znam jel dobra ili loša jer je sve individualnost. Ja mislim da su se neki ljudi približili međusobno pa tako i meni kroz taj cijeli proces gdje se ljudi skupe samo u nevolji, a to meni i sigurno mnogima igra dosta važnu ulogu u tome da ostanemo ljudi koliko toliko.

Stekla su se nova prijateljstva, na milion novih načina. A preokret koji se desio je da možemo da vidimo ko je tako lako odbacio muziku i ostala stvaralaštva, a ko je ostao, pa možda čak i prikovan sudbinom. Kako ovaj svijet mogu samo da doživljavam kroz oblike i vibracije, nestanak bi znacio i nestanak mene. Tako da uz neki minimalni faktor sreće najviše igra uloge da se izborimo i koliko uopste ima volje - jer odmah tu ima i načina. Svijet se jako promijenio, a mi smo prelazna generacija, puno nas vec doživljava tu "staru dušu" a nismo toliko ni stari. Mislim da smo se malo dozvali.



5. Na kojim festivalima si bio aktivan zadnjeg ljeta?

Istaknut cu Seasplash. Neki su bili otkazani i dosta je bilo igdje otići a da nije otkazano ili da putovanje nije otezano.


6. Pošto si podosta okupiran i filmom, da li ti je trenutno zanimljivije raditi glazbu  za film ili producirati elektronsku glazbu?  

To je dio koji zapravo sad najviše povezujem, istražujem. Mi moramo imati neke te kategorije koji razdvajaju zvukove. Ali tu se upravo gube slučajnosti koje mogu da spoje svjetove na sasvim nove načine. Film Tenet je dobar primjer, taj soundtrack razbija zidine filmske kompozicije i elektronske muzike i pravi neke sasvim nove tenzije. Prvi Matrix je imao strašan tim elektronske scene tokom cijelog filma. To je trenutno dio u kojem imam najvise zabave i nove neotkrivene moći koje mi pomazu da ostvarim cak i scene, koje nastanu usred “slijepog” slušanja. Mnogo toga “elektronsko” je već tu u filmovima nekih par godina više nego ikad prije. Lično mislim da može još intenzivnije da se izgubi ta granica izmedju filma i kluba. Sjećate se prvog Blade filma i “bloodbath” scene u klubu? Taj film je živ dan danas u memoriji većine radi te kultne klubske trake koju bukvalno vidite u glavi zbog filma. To je ta moć dva svijeta, a to je samo jedan od primjera koji su nam se urezali.


7. Mogli bi tvoju glazbu okarakterizirati surealnim, apstraktnim i kozmičkim zvukovima, kao avangardna poveznica, da li si ikad proučavao psy trance kulturu?  

Psytrance je mnogo zanimljiva audiovizuelna spona, i u više navrata bio sam bookiran na Trance festivalima, al kao dnb izvođac. Ono što nas povezuje ja vjerovatno ta nota nepoznatog i drugačijeg narativa gdje ljudi osjete povezanost i jedan širi spektar kao krug ljudi koji su jako rano uživali u masovnom donošenju vizuelnih umjetnika u isti. To je doprinijelo jednim širokim ekosistemom u trance kulturi baš kao što možemo reći sta su graffiti uradili za hiphop. Jedina razlika je sto je umjetnost u trance kulturi i dalje neistražena a upravo ta mistifikacija je odlična.

To je na primjer samo jedna poveznica sa onim što ja pokušavam u cyberneuro pokretu. Druga poveznica je sto dosta mog narativa ima neki psihokosmički moment, pošto obožavam Jodorowskog, Syd Mead-a, Moebius-a, starog Ridley Scott-a, Carpentera, Kubrick-a, Katsuhiro Otomo-a, Masamune Shirow-a ima ih puno! Ali to je taj surealni dio istraživanja, taj žanr koji nije cyberpunk ali jeste cyber jer smo sve više digitalizirani a neuro jer ipak je to još uvijek nas um koji ostavlja tragove u nečemu novom, tehnološki nevidljivom prostoru ukratko - Cyberneuro.



8. Nekoć si bio i u hip hop vodama te repao, da li i dalje ponekad imaš poriv prema repanju?

Rap je veoma interesantan lokalizovani manifest. Savršen audio kod koji formira mišljenja i stavlja činjenice u audio format današnjice, život, politike , kriminala, zabave. Oprostite što toliko tehnički opisujem taj fenomen ali svojevremeno bilo mi je zanimljivo kakve sve misli perkusivno mogu izaći. Mislim da to tržiste ima isti problem kao i ostala, a to je da mnogi u njemu vide više entertainment nego intelektualnu ideologiju. Drugim riječima nedostaju mi ljudi kao El Bahatee i klasični nastavak brata Ede Maajke. Nešto poetsko čiju štafetu je preuzeo brat Marchello. I koliko god mi ljudi govorili da je ta muzika iz nekog drugog doba ili trenda, te riječi dan danas okreću Balkan naopačke. Nisam sebičan što sam prestao nešto što je moglo biti istog pravca kao i Bahatee, bez dlake na jeziku, nego sam prestao što je to jako usamljen put bio na Balkanu tada.

Ostao bih u tom modu, necenzurisani ćitač vijesti novina na glas za taj prokleti minimalac. Apolitična figura prema kojoj su uprte oči i prsti, predmet svojatanja, a sami svoji, ljudi koji su proputovali da oktriju šta se krije van kutije. Podržavam sve hrabre kolege, danas je to Marchello I Vojko. Ja ne volim balkanski kult ličnosti, previše pažnje i potrebe da se objašnjavamo, pogotovo ovdje za svaku riječ koju spomenemo. Prepolitični smo da bi preživjeli neogrebani. Mnogi od nas su tako mentalno otisli, muzikom. Sama muzika skida filter svemu tome i delokalizuje značenje s utjecajem na cijelu planetu. To je samo moj lični doživljaj. Što sam više putovao to sam manje htio pričati o jednom kraju. To je taj problem, u mom slučaju solucija da prestanem. Naši krajevi nas ne poštuju dovoljno. Šta znači umrijeti da bi te kraj poštovao posthumno? Tamo u budućnosti je ista prošlost, gdje ulice ne zaslužuju naša imena jer tu su ljudi koji nisu željeli naše stvarne želje dok smo bili živi.



9. Kao kraj, mogli bi zaključiti da u svom inspirativnom radu i CV-u mnogo eksperimentiraš, inovativno provodiš svoje projekte te multimedijski ulaziš u mnoge grane umjetnosti. Kakav je tvoj stav prema budućnosti u umjetnosti? Vidiš li više utopijske ili distopijske motive?

Svako u svom vidu i kategoriji stvaralaštva doprinosi nečemu sebi i oko sebe. Mi smo mnogo zanimljiva vrsta neiscrpnih kurioziteta, i kao takva vrsta na ovoj zemlji, mi pomjeramo granice nauke, tehnologije, psihologije i same suštine nas kao bića i stim otkrivamo dobre i loše strane u nadi da uvijek ona dobra prevlada. Oduvijek sam uživao u činjenici da su svi istražitelji otkrivali svoje suštine kroz puteve drugih ljudi, pjesnika, pripovjedi i mnogih drugih dijela u kolektivu. Budućnost je stvorila jače poveznice i logično je da time i more informacija postanu jedan neprestalni tok koji povezuje čak i ono naizgled nepovezivo u nešto novo i uzbudljivo. Ja sam istraživač i nomad na tom putu i kao takav vidim i dobro i loše.

Svaka izumiteljska revolucija ima “user-e” i “abuser-e”. Ali svakom sa dostupnom inteligencijom je dovoljno na nađe zanimljive puteve u svemu ovome i ostavi svoj ogled i trag, pa bilo kakav. Zvuk slika i priča je sveto trojstvo ljudskog traga na ovoj planeti. I svi su povezani, sve ostalo je što bi ugrubo rekli - marketing. Ne vidim da život ima nekog drugog dubljeg smisla osim empatije koja je srce ovog prvog navedenog svakako; Stvaralaštvo je razlog našeg postojanja, samim time smatram da ću do kraja da eksperimentiram i pronalazim nove načine da pričam, zvučim i predočim nesto starim, sadašnjim i budućim generacijama. Ono što ostaje iza nas su samo memorije, i njih treba stvarati i čuvati.

DnB dijamant Balkana: Adis Kutkut aka Billain