Cookie Consent by FreePrivacyPolicy.com
Skip to main content

Kiki: -Vrlo je nezahvalno reći da je nekad scena bila bolja nego danas-

Future Scope uskoro slavi 21. rođendan, a bok uz bok s velikim elektroničkim imenima nastupa i legenda hrvatske scene DJ Kiki

Piše: 

 

Ususret njegovom nastupu 12. svibnja na Jarunu, razgovarali smo s Kristianom Nardićem poznatijem kao DJ Kiki. Na sceni je aktivan od njenih samih početaka, u analima je zapisan kao najmlađi urednik Radija 101 dok je vodio kultni Deep FM. Od sredine 80-ih godina bilježi nastupe u svim važnim zagrebačkim klubovima, a od posebne važnosti su bila njegova sudjelovanja u programima kao što su Stereo Studio i Loops.

Gotovo četrdeset godina ste za miksetom. Kada ste započinjali vaše prve korake kao DJ, jeste li razmišljali da ćete se s time baviti toliko godina kasnije?

Naravno da ne, kada sam počinjao nisam imao pojma u što se upuštam, ali sam se nadao da ću dobiti priliku raditi ono što su tada razni moji „favorite“ DJ-evi u to doba radili, bio sam vrlo sretan kada sam kretao istim tim putem kojim su išli DJ-evi koje sam tada pratio. Tada nije bilo interneta, YouTubea, Beatporta i drugih. Glavni izvor informacija bio je radio, glazbeni časopisi, prodavaonice ploča te klupske večeri koje su DJ-evi vodili, nezamislivo za današnje internet doba u kojem je sve dostupno odmah i sada te kada je sveprisutnu hyper produkcija u svim glazbenim žanrovima.

Koji su glazbenici, glazbeni pravci imali utjecaja na ljubav prema elektroničkoj glazbi koja toliko godina tinja u vama…

Vrlo teško i nezahvalno pitanje, jer bih vrlo lako mogao nekoga nespomenuti te tako napraviti veliku grešku, ali mogu spomenuti da sam počeo raditi kao glazbeni urednik na Radiju 101 još u osmom razredu osnovne škole te da mi je to bio najvažniji korak koji sam napravio i sve što se od tada događalo vrlo je utjecalo na mene, rad na radiju, druženje sa radijskim kolegama na radiju i izvan njega te na klupskim večerima u raznim klubovima i brojni koncerti koje sam popratio od malena…Hrpa preslušanih albuma i izvođača te raznoraznih labelova svih mogućih žanrova…Sve je to imalo veliki utjecaj na mene…Nikada nisam bio okrenut prema jednom žanru makar sam se unazad dosta godina specijalizirao za „subkulturalnu“ glazbu bilo da je elektronika ili neki alter-indie zvuk u pitanju.  

Proslavili ste 37. godina karijere s plesnjakom u Dva Osam. Hoćete li ponoviti nešto slično za 38. godišnjicu ili pak treba čekat jubilarnih 40. za novi specijalni party?

Da, istina, to mi je netko predložio i rekao sam…pa da, zašto ne…Jako sam sretan što sam to napravio i sigurno ću na sličan način obilježiti 40. godina za pultom i gramofonima jer mi je to super prilika odvesti glazbenu priču u neki „retro“ štih sa dragim ljudima koji će doći te večeri što me jako veseli. Trenutno ne znam da li ću raditi 38. i 39., ali 40. ću sigurno raditi.

Jednu veliku obljetnicu ste proslavili kroz plesnjak krajem prošle godine “30 godina poslije – Kiki & Frajman”. Kakav je bio osjećaj svirati te večeri?

Ta večer je bila nešto specijalno za mene jer su došli mnogi ljudi koje nisam vidio godinama i te večeri kao da je vrijeme nakratko stalo, kao da smo se vratili u doba kada smo redovito svaki tjedan radili program u Aquariusu i kao da su svi ti ljudi koji su redovito dolazili u Aquarius došli i te večeri. Kao da je bilo od velike važnosti vidjeti se međusobno, popričati i plesati svi zajedno te večeri. Mislim da je to vrlo teško za ponoviti kada osjetite takovu energiju u jednoj večeri – tko je bio te večeri u Aquariusu vjerujem da zna o čemu pričam. Aquarius je bio jedan odličan koncept u tom vremenu i nešto što je Zagrebu falilo i jako sam ponosan što sam dio priče Aquariusa od samih početaka.  

Iako naizgled elektronička scena u nas izgleda nikad aktivnije, neki stariji partijaneri s nostalgijom pričaju o prošlim vremenima. Koliko je to zapravo istinito, s obzirom da ste involvirani sa scenom od samih početaka?

Pa iskreno i sam sam nekad sentimentalan kada vidim neki stari flyer, sliku ili video ili poslušam neki stari set, mislim si kako je taj event bio dobar ili kako je taj neki DJ „napravio“ dobru priču itd…Kada ste svjedok vremena brojnih događanja od samih početaka onda mislim da je to i normalno jer stvarno je kod nas bilo predivnih večeri i evenata te mislim da smo imali prilike čuti stvarno veliki broj vrhunskih glazbenika i DJ-eva sve ove godine širom Hrvatske. Tako da se mogu poistovjetiti sa nekim „nostalgičarom“ koji se sjeća lijepih trenutaka sa bilo kojeg eventa u Hrvatskoj (a i šire naravno). Ali ako me pitate za usporedbu scene nekada i danas mislim da je skroz neusporediva i mislim da scenu uopće ne treba uspoređivati jer mislim da je to totalno nepotrebno.

Nekada smo imali par klubova u kojima bi mogli vrtjeti elektroničku glazbu dok ih danas ima cijela hrpa, nekada je bilo tu i tamo „velikih“ evenata, a danas svako malo imamo neki festival za masovna okupljanja po više tisuća ljudi…Danas smo svjedoci kako produkcija elektronske glazbe nikada nije bila veća te da je dostupnost navedene glazbe postala sveprisutna za razliku od nekada. Dakle, scena uopće nije usporediva i vrlo je nezahvalno reći nekada je scena bila bolja nego danas, ja se barem tako osjećam. Svako vrijeme nosi nešto sa sobom, nešto dobro i nešto loše. Za trenutnu scenu mogu reći da je vrlo „bogata“ i da stvarno ima za svakoga ponešto, mislim da je vrlo segmentirana za razliku od nekada i da ima veliki broj „mikro-timova“ ili organizatora koji svaki daje svoj manji ili veći doprinos kompletnoj sceni.      

Kroz svoju rezidenciju u Funku često zavrtite neku novu stvar. Koje nove trake su vaši trenutni favoriti? Kako publika reagira kad pustite neku “frišku” stvar?

Trenutno imam rezidenciju u Funku jednom mjesečno i tome se jako veselim jer volim taj prostor. Puno nove glazbe puštam u Funku raznih elektronskih žanrova i ne bih sada izdvajao nekog posebnog izvođača ili traku ali se uvijek vrlo rado prisjetim i nekih bezvremenskih „starijih“ favorita te skoro uvijek napravim lagani „gemišt“ novog i starog zvuka te nikada ne znam u kojem smjeru će me odvesti svaka večer u Funku.

Publika odlično reagira na novu glazbu i na sve nove dobre kvalitetne i plesne trake, ali važno je kada i u kojem trenutku ih treba puštati, to je jedna naša mala DJ „čarolija“ dopustite da to tako kažem, naravno da to ima veze sa publikom i plesačima koji dođu te neki put odemo malo više u jednom smjeru neki put u drugom ali skoro uvijek je meni atmosfera u Funku fenomenalna i jednostavno taj „podrum“ zrači sa nekom svojom posebnom energijom, jako mi je drago što sam dio velike FunkCrowd familije.  

U svibnju na Future Scope festivalu nastupate istu večer kad i legende Jeff Mills i Derrick May. No ovo neće biti prvi put da nastupate s legendama na pozornici, još u njihovim mlađim danima dijelili ste pozornicu…Sjećate li se tih nastupa, setova, partyja? Postoji li neka anegdota…

Da, obojici smo organizirali nastupe po Hrvatskoj u više navrata te mogu reći da su stvarno „velike“ legende elektroničke scene, jedni od najvećih. Nastupao sam više puta sa njima te se se družio prije i poslije njihovih nastupa sa njima i mogu reći da su stvarno jako puno dali sceni koju danas poznajemo prvenstveno kroz svoje produkcije, radove na svojim labelovima i sa drugim izvođačima te šireći prepoznatljiv zvuk na nebrojeno evenata širom svijeta sve ove godine, ukratko rečeno – kapa dolje. Dobro se sjećam svakog njihovog dolaska i međusobnog susreta te ima hrpa anegdota i priča sa njima.. Jedna od njih je kako nas je Jeff Mills uveo na njegov nastup na poznatom glazbenom festivalu u Cannesu, uveo je cijelu hrpu poznatih hrvatskih diskografa u to vrijeme i to bez problema makar nas nisu htjeli pustiti u klub… tko je bio… pričat će ;).        

___

Ulaznice za proslavu 21. rođendana Future Scopea na Jarunu dostupne su kroz sustav Entrio.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Objavu dijeli

Turn Up The Bass: 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) u novom dokumentarcu
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom