Marino Mazor: “Na Trk u Šumu ne dolazimo samo slušati glazbu već dolazimo stvarati prostor gdje možemo biti svoji”

Smješten je duboko u prirodi Gorskog kotara na visini od 1100 metara nad morem. Kroz deset godina projekt je izrastao iz spontanog okupljanja prijatelja na rođendanskom partiju u autentičan pokret koji spaja glazbu, prirodu i ljude.

Festival okuplja ljubitelje elektronike, sound systema, radionica, kampiranja i zajedništva. Njihov fokus je na dub, trance i alternativnim elektroničkim žanrovima iako svake godine ugošćuju i live nastupe, uz snažan naglasak na održivost, kreativnost i DIY pristup.

Tijekom festivala članovi kolektiva grade sve sami od bine do kuhinje i time njeguju vrijednosti suradnje, odgovornosti i stvaranja nečeg stvarnog, daleko od komercijalnih festivala. Svih deeset godina event je funkcionirao kroz donacije te kasnije crowdfunding online kampanje gdje smo prodavali od ulaznica do robnog mearcha.

Svaka godina donosi nešto novo, no srž ostaje ista – sloboda, zajedništvo i stvaranje nečeg iskrenog. Na Trk u Šumu ne dolazimo samo slušati glazbu već dolazimo stvarati prostor gdje možemo biti svoji, učiti jedni od drugih i ostaviti šumu boljom nego što smo je zatekli. Organizacijsku ekipu tvori petnaestak užih članova uz ostale volontere i ruke koje svake godine pomažu ispočetka.

Čestitke na 10 godina festivala! Možete li nas vratiti na sam početak i kazati kako je izgledala prva “Trk u šumu” priča?

Zapravo dosta spontano, kao i sve do sada. Napravio sam javni Facebook event na najljepšoj šumskoj lokaciji u okolici Rijeke za svoj rođendan i pokušao napraviti svoj prvi free party uz pomoć sestre i prijatelja. Imali smo trodnevni rođendan s kojega nitko nije želio otići. Nekako je bilo logično da će se ponoviti. Iduće godine nakon upoznavanja sa hrvatskim i svjetskim festivalima i naravno nakon Ozore do koje smo stopirali nismo mogli ostati u svojim domovima i krajem ljeta ponovno, ali ovaj put kao ekipa objavljujemo javni event na donacije i pozivamo DJ-e i ekipu sa zvučnicima da besplatno podrže event, a sve u duhu slobodne i zajednice.

Mislili smo da smo ludi, ali u jendom trenutku smo bez ikakvih sredstva napravili mali festival. Iz godine u godinu, s pogreškama i porazima, kroz donacije i vlastiti trud nekako se desilo to što je sada – 3 sound systema, 2 velika stagea, preko 45 artista, radionice i sportski događaji, a sve to kroz četiri dana kampiranja u divljini. I dalje je glavna organizacija na volonterskoj bazi, ali činjenica da smo ovo stvorili iz doslovno ničega svima je dovoljna da nastavimo!

Anegdota iz stvaranja druge godine ili prve prave godine pokušaja festivala:

“Stvorila se ekipa. Sami možemo vrlo malo.
Kako smo shvatili da nismo sami, i da postoje i drugi jednako ludi kao i mi, nevidljive spone vukle su nas cijelo ljeto.
Braća Mazor krenula su u autostop avanturu i prestopirala pola Europe, ponovno susrevši ekipu na prvoj Ozori.
Spuštali su se samo s palčevima i sitnim kovanicama u džepu prema Grčkoj, pa dalje u Italiju.
Kad se nešto stvori, uvijek nastane prasak.
Prolupali smo svi, a to ljeto nije htjelo završiti.
Preko avantura i festivala, spavanja na cesti i bezbroj plesnih podija – preko “Dub Colonyja”, “TOY-a”, “Seasplasha”, “Ozore”, “Free Eartha” i mnogih drugih.
Nakon druženja i autostopiranja vratili smo se u Rijeku, a ostatak novostvorene ekipe svojim kućama.
Je li ovo stvarnost? Biti doma u četiri zatvorena zida?
Biti odvojen?
Biti sam?
Braći Mazor, a bogme i svima ostalima, to nije izgledalo stvarno. Zapravo, stvarnost je bila negdje visoko na nebu.
Vraćamo se u šumu, u davno zaboravljeni san, i otvaramo prvi “Trk u Šumu” festival – javni event na kojem smo doslovno napisali: “Ne znamo što radimo i nemamo para da to napravimo, ali radimo i napravit ćemo – i trebamo vašu pomoć: od DJ-a, do šatora, do opreme, do struje i agregata, sve košta, i bez vas neće postojati ovaj svemir – paralelna stvarnost koja ruši zidove i otvara snove.”
I tako je i bilo. Na event se odazvala gomila istomišljenika, javljali su se DJ-evi, javljala se ekipa s opremom, ekipa koja donira veliki šator – zajedno smo sanjali.
Ali trebalo je sve te snove i izgraditi. Ekipa koja se na početku ljeta stvorila na “TOY” festivalu, jednako kao i mi, imala je crve u guzici.
Odjednom – “Magična dolina” na Platku vrvjela je hippie ekipom i nas desetak krenulo je živjeti u šumi i graditi zamišljeni festival.
Tako je nastao “Trk u Šumu” – s puno vjere i otpora prema stvarnosti. S puno ljudi koji nisu željeli ostati doma.
A onda, na dan eventa, odjednom, dolina se ispunila šašavim ljudima koji su unijeli duh u šumu. Duh koji, izgleda, devet godina kasnije – još uvijek nije nestao.”

Festival ste gradili iz temelja od bine, kuhinje do sustava financiranja kroz donacije i crowdfunding. Koji su vam trenuci iz te DIY filozofije najdublje ostali u sjećanju?

Pa realno svaka godina nosi svoju priču – upravo svi moramo krenuti gore jer na Platku ima toliko posla, a još više ideja. Zima poruši konstrukcije – snijeg, vjetar, atmosfera i onda svake godine moramo popravljati ili stvarati neku novu ideju. Bilo je zabavno kada smo još tražili najbolji datum za event pa smo tako tri dana prije eventa za 1. Maj skupljali snijeg sa stagea i buduće pozornice – vrijeme je gore stvarno nepredvidivo, ali na svu sreću na dan eventa se probilo sunce, a snijeg se otopio…

Isto tako jednom smo nakon trideset dana provedenih na Platku napravili možda najljepši festival look do sada i to za 21.6. ali nas je uništila trodnevna oluja gdje su temperature pale ispod deset stupnjeva s tučom i kišom, pa se cijeli trud i rad raspao kao vjetrom odnesen!

Kroz godine ste ugostili brojne izvođače i radionice. Što biste izdvojili kao najposebnije ili najneobičnije iskustvo s pozornice ili kampa?

Pa možda baš taj trenutak kada su ljudi doslovno loncima izbacivali vodu iz svojih šatora – 21.6. kada je oluja prohujala kroz fesrtival – ali bilo je ludo jer nisu odlazili kućama nego su ostajali u borbi za ples. Svako toliko bi netko izašao iz šatora na plesni podij, pa se poslije opet pokušao negdje zgrijati. Iako su uvjeti bili divlji, ljudi se nisu dali svojim kućama.

Važno mjesto u identitetu projekta zauzima održivost i povezanost s prirodom. Kako usklađujete glazbeni program sa zelenom misijom festivala?

Važno mjesto u identitetu projekta predstavlja održivost – sve konstrukcije gradimo od materijala koji nađeko u šumi – dakle ne kupujemo daske niti dovodimo materijale koji nisu šumski. Imamo eko timove koji konstantno skupljaju smeće, a na samim socialnim stranicama redovito promoviramo slogan “Baci u koš – ne budi loš” pod kojim smo nekoliko puta napravili i EKo akcije čišćenja grada. Što se tiče same muzike koju htjeli ne htjeli puštamo u šumi – uvijek se trudimo da svaki dan ima rupu s potpunom tišinom, radi nas, ali i životinja u šumi. Na žalost – buka je buka, i sigurno tih nekoliko dana ne pogoduje svim životinjama, ali se nadamo da naši uzvanici nakon vremena provedenog na Platku, drugačije gledaju na prirodu.

Trk u šumu je poznat po toploj, zajedničkoj atmosferi i alternativnim elektroničkim žanrovima. Kakvu glazbenu selekciju možemo očekivati ove jubilarne godine?

Kao i do sada provesti ćemo vas kroz pretežno trance, psy trance i dub muziku, ali naravno uz dnb, techno, elektro, reggae, funk i live.

Što vam znači zajednica koju ste izgradili kroz ovih deset godina? I kako se ona razvijala kroz vrijeme?

Rijeci je definitivno falilo događanja, od zatvaranja Hartera festivala, pa kasnije i same Hartere mladi nisu imali kamo otići – nekako je upravo ova zajednica s TRK-a ostala kao pokretačka snaga underground evenata u Rijeci, pa smo tako postali mala obitelj koja se druži i van festivala.

Nažalost prošle su godine i puno toga se promijenilo u Rijeci i na riječkoj sceni. Nove mlade snage trebaju preuzeti kormilo, a mi se svakako nadamo da će se kroz naše vodstvo i naći u tome.

Kako izgleda proces pripreme festivala? Koliko vas je u organizacijskom timu, i na koji način svi zajedno kreirate to iskustvo?

Proces pripreme festivala zapravo traje cijelu godinu, od marketinga, kontaktiranja artista i radionica, volontera, pripreme programa, samog nabrijavanja nas samih da ostanemo motivirani do kraja. Pa onda kako se event bliži sve nekako kulminira – idemo gore dolje zadnjih mjesec dana prije eventa gdje gradimo nove ideje i popravljamo stare, neki su odgovorni za art dio eventa, neki za rasvjetu, neki za dekor stagea, neki za nabavu šatora…

Bitno je podijeliti posao i svoju stavku obaviti do kraja, probati se ne previše miješati u tuđe ideje, ali ipak uvijek otvoreno sve komentirati. Na kraju kada vidimo prve posjetitelje dobijemo taj završni šlag – zbog čekga sve ovo radimo već desetu godinu.

Za kraj, što biste poručili nekome tko još nikada nije bio na vašem partyu, a razmišlja ove godine prvi put potrčati u šumu?

Iskreno, puno ljudi koji su došli na TRK dožive svoje prvo kampiranje u šumi baš na našem festivalu – poručio bi da se spremite na neka potpuno nova iskustva, da dođete bez predrasuda i da se obućete stvarno toplo, jakna po noći je must, šator i dupla vreća za spavanje – nakon par cugi i dok plešemo je toplo, ali ako odeš spavati u četiri ujutro ( kada je najhladniji dio noći ) biti će ti hladno ako nisi dobro opremljen.

VIdimo se gore na “Trk u Šumu X – Astral La Vista!”

FB Event

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske