Skip to main content
  • 8.10.2023.

Boogaloo je institucija! Ovakvo mjesto trebale su zaštititi Ministarstvo kulture i glazbene udruge

U ovu priču oko zatvaranja Boogalooa trebale su se uključiti nemarne hrvatske kulturne i glazbene institucije i reagirati na promptan način

Piše: 

Ministarstvo kulture pa i glazbene udruge šute; nisu iskazale nikakvu podršku ni klubu, a ni glazbenicima kojih je pozamašan broj nastupao u ovom prostoru, a svi kao pričamo o nekakvoj kulturi i "zajedništvu" koje je potpuno izostalo.

Hrvatska urbana glazbena scena ozbiljno je uzdrmana nakon što smo primili informacije da klubu Boogaloo prijeti zatvaranje. Sve je krenulo još prošlog vikenda kada je Anđelko Šipuš aka Shipe napisao vrlo dug FB post u kojem je otkrio što se kuha u Gradu Zagrebu u smislu gašenja kluba.

To su potom prenijeli svi nezavisni mediji, dok su režimski uglavnom šutili

Ovih dana slušamo vjeroispovjedi Gradonačelnika Tomaševića kojeg "boli briga za tamo nekog privatnika" koji je iznajmio derutni prostor i pretvorio ga u audio-vizualno iskustvo kakvog se mogu posramiti i svjetske metropole. Sada mu ga treba oduzeti i dati nekom drugom temeljem javnog natječaja na koji će se moći prijaviti samo neprofitne udruge.

Tomašević je u startu pogriješio, a prethodno ni on, ni Odjel za kulturu, ni Pučko učilište nisu napravili istraživanje, primjerice što građani misle o klubu Boogaloo i koliko je rad kluba bitan za umjetničku scenu. Zato smo imali priliku vidjeti tu anketu na Z1 televiziji uoči gostovanja Marijana Kiša (suvoditelja kluba) koji nas je pobliže upoznao s činjenicom, da samo žele da se taj "famozni" javni natječaj sprovede na način da i oni mogu aplicirati na njega.

Građani su u anketi na Z1 poslali poruku, da bi bilo „grozno“ ugasiti još jednu žilu kucavicu klupske scene, i to apsolutno svi koji su bili u prilogu. I upravo tu je Gradonačelnik napravio kardinalnu grešku u koracima, misleći da će početkom listopada sadašnja ekipa tek tako napustiti klub u koji su satkali toliko truda.

Da je Gradonačelnik slabo informiran govori i činjenica se nije uopće raspitao kako je sve ovdje počelo, posebno za elektronsku glazbu. Klubovi, partiji su teški entuzijazam u koji je utrošeno tona energije i sami organizatori rade to iz gušta kako je ustvrdio i sam suvoditelj kluba Marijan Kiš, gostujući na Z1. Kad bi se radilo o pravom profitu, teško bi mi zadnjih 7 godina plesali u Boogaloo, vlasnici znaju da je održavanje kluba elektronske glazbe danas uglavnom s profitabilne strane jako sklizak teren.

Boogaloo je oaza plesa, ali i stvaranja dobrih vibracija

Još važnije, na tom mjestu se održavaju koncerti urbane glazbe i partiji elektroničkog zvuka. Ono što je još važnije, na tom mjestu su se odgojile generacije mladih ljubitelja glazbe i zabave; tu su neke sadašnje DJ zvijezde odradile prve korake, a klub redovito radi na poboljšanjima zvuka, svjetlosti, programa i pružanja prilike mladima.

To je kao i sve u životu, proces, ali uspješan.

OTV, sada Boogaloo, dom je desecima tisuća posjetitelja i umjetnika, a svi imaju zajednički nazivnik – glazba i ples. Izvođačima je to satisfakcija i kora kruha, stepenica dalje, prozor u svijet, a publici – hram sreće.

U Berlinu, techno prijestolnici, klubovi zadnjih godina nestaju zbog gentrifikacije, a u Hrvatskoj – klubovi nestaju zbog kontroverznih odluka Gradonačelnika. Tako je pola stoljeća dugu klupsku tradiciju na Jabukovcu uništio pokojni Milan Bandić, a njegov nasljednik koji je najavio "promjene" radi na tome da uništi još jednu klupsku instituciju u Zagrebu. Sjetimo se samo sudbine Kulušića, Saloona – preduga je povijest gašenja kultnih klubova u našoj metropoli, pa treba li sada i Boogaloo otići u povijest?

Ima li u Zagrebu zaposlen netko u Odjelu za kulturu tko je iole educiran o važnosti clubbing kulture. Očito nema, jer da ima, ne bi se ovakve pogreške događale i onda puštale u javnost. Trebalo je konzultirati struku, koja se pokrila ušima i mudro šuti.

A tko je uopće struka?

Nekakav revolucionarni Gradonačelnik za kojeg su glasali svi i očekivali promjene; Pročelnica odjela za kulturu, nekakva ministrica kulture, predsjednici, potpredsjednici, tajnici glazbenih udruga, tajnici tajnika tajnikovog tajnika?!?

Kada se u Berlinu pojavi problem, tisuće clubbera potpisuju peticije i one nešto rješavaju pošto postoji Vijeće za zaštitu klubova i klupske kulture. U nas još uvijek bez obzira šta svi pričaju o PLUR-u, a nitko ne bi platio ulaznicu nema nikakvog pomaka da se na sceni stvori nekakav konsenzus ljudi iz pripadajuće industrije bez prepotencije i ega koji će braniti interese clubbing scene, a to nam je suštinski potrebno, ne sutra, već sada.

Postoje tek neki jadničci od DJ-a, producenata, izdavača, uhljeba, članova eurovizijskih bendova koji lobiraju na natječajima Ministarstva, županija, gradova, glazbenih udruga i tu zadovoljavaju interese kao stoka sitnog zuba.

Poznato je da kradu projekte nezavisne scene, kopiraju ih i onda predstave kao projekt glazbenih udruga, pa se lijepo zaposle i imaju za života sigurnu plaću bez obzira šta za projekte ne postoje ni preduvjeti, ni temelji, ali važno je namiriti sebe i sve oko sebe. Prekopirali su projekte poput Ambasadora, Cro Music Expo, male škole novinarstva i drugih, sada imaju i portal koji se pretvara da se brine za glazbenu scenu, a njegovi urednici se boje pisati o otvorenim temama kao što je Boogaloo.

A zašto? Da bi svoje interese stavili ispred interesa šire zajednice.

I upravo zato, Boogaloo je samo jedan u nizu koji će možda nestati zbog nekakvog suludog projekta profesora Baltazara.

Kada se pojavi problem poput ovoga svi mudro šute i ubiru novce, a onda će kad dođu konferencije i paneli, upravo ti jadničci iz Ministarstva i glazbenih udruga hrabro pohitati u Novalju, Zagreb, Rovinj na gostovanja i gdje treba, izaći na predavanje i pričati o nam o utjecaju i važnosti kulturnih institucija ili glazbenih udruga koje su otvorile put ka boljem sutra našoj clubbing ili festivalskoj sceni. Sramota gospodo!

Potpisivanjem peticije za Boogaloo koja je premašila 11 tisuća ljudi, a to upravo sada radite i vi dragi naši čitatelji, neće se promjeniti ništa jer peticije u HR pa čak i referendumi su prazno slovo na papiru. To je samo sentimentalna potpora podrške vlasniku i organizatorima te nekakav trenutak o kojem će se pričati jednom kada se sjete onoga šta su napravili za scenu.

Brojke iz Boogalooa govore slijedeće:

Broj koncerata: 50
Broj partya: 40
Broj nastupa bendova: 50
Broj nastupa DJ-a: 500

No, lijepo je znati da potpisivanjem peticije pokazujete koliko volite Boogaloo jer posljednjiih 7 godina rada Future Scopea i drugih programa je priča za sebe, i peticija koja je skupila 11 tisuća potpisa u nekoliko dana, vrijedi puno više od Gradonačelničkog mandata.

E pa, ako takav klub treba zatvoriti i dati nekoj neprofitnoj udruzi koja neće ostvariti ni stotinu onoga što su momci iz Boogalooa napravili, i s obzirom na gore navedene brojke posve je suluda odluka, da se takvom ne ponudi pravo javljanja na natječaj, s obzirom na uloženo vremena, novca, energije da nekoć derutni prostor postane mjesto najbolje zabave u Hrvatskoj i šire.

U Hrvatskoj je nažalost sada najveći problem što kulturne i glazbene institucije ne rade svoj posao

Već smo godinama pisali o tome, a nije da smo otkrili Ameriku, ali pitamo se gdje je Ministarstvo kulture, gdje su glazbene udruge, zašto nitko ne poduzima ništa? Koja je uopće njihova uloga, osim što primaju plaće?

Gospodo u pitanju je kultura!

Neće njima iz Boogalooa ni slučajno, ni Grad Zagreb ni Ministarstvo, a kamoli glazbene udruge poslati poruku podrške, neće ih ugostiti na sastanku i pokušati pomoći da rješe problem, a neće im dodijeliti ni nikakvu nagradu. Ali zato će napraviti sve suprotno i kontra logici da uvesele svoje kaste i dodjele tantjeme.

A Boogaloo već ima dvije nagrade neovisnih organizatora, jednu europsku, a drugu hrvatsku (Ambasador).

Tomašević je stoga misleći da će Boogaloo nestati preko noći počeo iz dana u dan izjavljivati floskule i puštati van dezinformacije o čemu nas je izvjestio i Shipe, te je isto tako upravo način na koji su pokušali izbaciti vlasnike iz prostora degutantan. Naime, sada se priča već danima mijenja i pokušava se napraviti manju štetu od one koja je već počinjena. Planira se provesti i taj natječaj, a vlasnici su pozvani i na razgovor, te je dopušteno da održe sve dogovorene programe prije nego se dogode iste promjene.

Gradonačelnik je svojim djelovanjem pogriješio u jednoj vrlo bitnoj stvari

Boogaloo već nekoliko godina glavninu svoje promocije radi digitalno, a moć društvenih mreža je ogromna, te se vijest o zatvaranju Boogaloo brzo proširila, a još brže i dobila podršku svekolike javnosti, nezavisnih medija, brojnih posjetitelja.

Boogaloo je u ovoj priči apsolutni pobjednik, ma kako ona završila

No, vratimo se sad na glazbene udruge od kojih jedna ubire ogromne novce klubova i festivala za autorska prava, a vrlo malo i ništa vraća u razvoj elektronske glazbe , ostat će bez tih prihoda upravo zatvaranjem hrama sreće. 

S druge strane glazbenici će ostati bez kore kruha, a i glazbene udruge za zaštitu izvođača također su povezane.

Tisuće mladih više neće svakog jutra ići kući s jednim novim iskustvom; bit će zatvorena vrata novim mladim glazbenim nadama, kao i renomiranima.

A gdje je još sav pogon kluba i svi zaposlenici – kamo će oni?
 

Sve će to možda nažalost, uskoro biti prošlost zvana Boogaloo.

Zatvoreno.

Zbog promjena.

Zbog državne revizije.

Zbog priče o najmu.

Zbog natječaja.

Zbog neprofitnih udruga.

Zbog još jednog „poštenog“ Gradonačelnika!

Gdje je još i Ministrica kulture? Što li radi?

Nije se očitovala uopće o ovom slučaju, čime pokazuje koliko ne cijeni urbanu glazbenu scenu. Kod nje se cijeni samo kada trebaju dati novac za projekte na kojima lobiraju članovi povjerenstva, i kada im treba potapšati leđa i reći – bravo što ste ukrali još jedan projekt sa nezavisne glazbene scene ili što ste mu ukinuli financiranje.

O tome nas je vrlo objektivno prošle godine izvjestio i Zoran Stajčić s portala Ravno do dna koji je posjetio baš 6. izdanje Ambasadora s naslovom "Na nogama, za nula kuna".

defected zagreb mobile
Honey Dijon, David Morales i François K samo su neki od poznatih aktera koji su sudjelovali u stvaranju novog dokumentarca.
sonus 1
Honey Dijon, David Morales i François K samo su neki od poznatih aktera koji su sudjelovali u stvaranju novog dokumentarca.
brejcha 2